Bjelasica (04.01.2014.)

a(Ski centar Jezerine – Ogorela Glava 1998 m – katun Goleš – Rovačko Trebaljevo)

Nova godina i Božić u Kolašinu prosto  nijesu ličili na sebe. Samo je lijepo ukrašen centar grada i nešto veći broj gostiju 1. i 2. januara ukazivao  na praznike. Djeda mraz je zaobišao  grad na Tari  i tako propustio da donese zimske radosti, valjda iz razloga  što  irvasi ne vole vući sanke po kopnoj zemlji…

Dan i datum: Subota, 04.01.2014.godine

Planinski masiv: Bjelasica

Vrh: Ogorela glava 1998 m

Visinska razlika: oko 700 m

Vrijeme pohoda:  7 h

Vremenske prilike: Sunčano i neuobičajeno toplo za ovo doba godine

Visina sniježnog pokrivača: 10-30 Cm (iznad 1700m)

Učesnici: Radisav Rakočević  i Dragan Bulatović

Meteorolozi su uporno najvljivali kišu, no i oni su omašili, pa je u prva tri dana u novoj godini  na grad i okolinu  pritisnutu oblacima padala samo  povremena magla. Umjesto šarenila oduševljenih skijaša i snoubordera koji se obično srijeću gradom u ovo doba godine, na cestama sam sretao stare znance, najupornije kolašinske bicikliste, rekreativce. Božićna vožnja biciklom u Kolašinu na 970 metara nadmorske visine , to priznaćete još nikad bilo nije, a ,oće li biti opet i ka, će  ne znamo. No, šta da se radi? Ako snijeg neće ili ne može u grad, hoćemo i možemo mi na planinu, a tamo ga srećom ipak ima. 

Dogovor je pao za 4.januar, a Bjelasica se nametnula kao  prirodan i logičan izbor s obzirom da je najbliža i da se jednostavno možemo prebaciti do ski centra Jezerine. Poslije nekoliko prazničnih dana, koje su obilježili duže spavanje i prekomjerno uživanje u hrani i piću, nije bilo jednostavno ustati u 6,30 toga jutra. Pogled kroz prozor i jutarnja magla napolju još više me guraju nazad u postelju, međutim odupirem se tom iskušenju.  Nakon telefonskog razgovora sa Rašom koji takodje ne bješe posebno oran, polako sam se spakovao i u 7,20h  požurio prema gradu, kako bi u 8 sati stigli na prvi jutarnji autobus prema ski centru. Međutim, kako je prije naišao kamion za održavanje puta uskočili smo u njega i za nekih 20-tak minuta našli smo se na Jezerinama, gdje nas je dočekalo vedro vrijeme. Ni ovdje na 1450m nema snijega, ono malo što su nabacili topovima na najnižem dijelu staze, kako bi za praznike bilo kakvog-takvog skijanja,  već kopni.  Zahvaljujemo se vozaču kamiona Rakočeviću i u 8,30 krećemo prema katunu Vranjak.

Po makadamskoj cesti slobodno bi se moglo malim kolima jer prepreka nema osim tankog sloja leda na pojedinim dionicama. Katun Vranjak prošaran snijegom više podsjeća na kasno proljeće nego na početak godine. Po dobrom starom običaju na klupama ispod nadstrešnice u Ekokatunu pravimo pauzu za doručak. Nakon doručka slijedi najljepši dio dana, kraći uspon do Jagančara, a onda preko blagih padina Kordelja  do podnožja Ogorele Glave. Ovdje na visini iznad 1700 m sve je pokriveno snijegom koji  lijepo “drži”, iako sunce sija  i  primiče se podne. Lijepo se vidi Kolašin i sve okolne planine, dan je fenomenalan, najljepši od početka godine, a mi srećni ne krijemo zadovoljstvo zbog pametne odluke da jutros pođemo u planinu.

Oko pola 12 bili smo na Ogoreloj Glavi i putem telefona podijelili impresije sa nekima od naših prijatelja. Sa vrha smo nastavili sniježnim padinama do  katuna Goleš gdje smo pored izvora odmarali uz pivo i sendviče. Nakon pauze slijedi teži i mučniji dio dana koji nam je pokvario dotadašnji užitak. Naime, odavde smo za spuštanje do Rovačkog Trebaljeva imali na raspolaganju dvije varijente, jedna je starim kolskim putem, a  druga šumskim vlakama za izvlačenje stabala za koje smo čuli da su jesenas probijene do blizu katuna. Odlučili smo se za drugu varijantu i bili šokirani onim što smo usput vidjeli. Ova do skoro  lijepa i netaknuta šuma, u graničnom području Nacionalnog parka Biogradska gora, potpuno je devastirana. Slike koje smo usput vidjeli izazvale su kod nas bijes i ogorčenje. Strme padine ispresijecane su gustom mrežom šumskih vlaka a  na  sve strane ostala su da  leže razbacana oborena  stabla.   Ko god da je to uradio, bilo legalno ili nelegalno, radio je protiv prirode, a ko radi protiv prirode radi i protiv svih nas. Ružne slike čovjekovog odnosa prema majci prirodi i zamorna kaljava cesta djelimično prekrivena ledom pratili su nas sve  do Trebaljeva, gdje smo stigli oko 16 sati.

                                                                                 dr Dragan Bulatović

 

 

Оставите одговор