Bjelasica (Ogorela glava 1998 m) 18.12.2012.

Svaki prozor lijepog vremena vikendima koristimo za uspon na neku od naših prelijepih planina. Iako ovaj decembar nije naklonjen aktivnostima u prirodi, ovog vikenda su dvije naše ekipe bile u planinama. Ovo je priča sa, uvijek atraktivne Bjelasice.

Dan i datum: nedjelja, 18.12.2012.godine

Planinski masiv: Bjelasica

Vrh: Ogorela glava 1998 m

Visinska razlika: 900 m

Vrijeme uspona: 3h i 5 min

Vremenske prilike: Pretežno oblačno sa kratkim sunčanim intervalima, povremeno sa umjerenim vjetrom

Visina sniježnog pokrivača: 5-25 Cm

Učesnici: Radisav Rakočević i Dragan Bulatović

Iako je vremenska prognoza od subote veče najavljivala loše vrijeme, u nedjelju je osvanulo lijepo, istina prilično hladano, jutro koje je najavljivalo isto takav dan, a nama obećavalo još jedan dobar trening. Krećemo iz Kolašina u 9 i 30 prema Bjelasici i dogovaramo se usput kojom stazom i na koji vrh da krenemo. Između Zekove i Ogorele Glave biramo ovu drugu i startujemo sa usponom iz Rijeke Mušovića svakako jednom od najljepših staza na Bjelasici bilo da su u pitanju ljetnji ili zimski usponi. Onima koji jedanput prođu ovom stazom biće jasno zašto se u pjesmi pjeva “Bjelasice ti jedina, najljepša si od planina”. Staza prvih par kilometara vodi makadamskom cestom, pored stare hidrocentrale na kraju sela, a potom prelazi u uski puteljak do rijeke i dalje uzvodno desnom obalom do brane. Idiličan krajolik zaogrnut snijegom. Ne razgovaramo puno, prepuštamo se uživanju uz huk nabujale rijeke koju prelazimo preko uzanog mostića sastavljenog od dvije grede povezane daskama. Brzo stižemo do brane odakle se vodom napaja hidrocentrala, tu pravimo malu pauzu radi fotografisanja i skidanja suvišne odjeće. Nastavljamo dalje i nakon par stotina metara staza vodi preko rijeke na lijevu obalu a ubrzo zatim se opet vraća na desnu. Ovdje već nema mostića pa je bilo interesantno jer smo se morali snalaziti i preskakati s kamena na kamen da bi nam noge ostale suve. Stigli smo tako do uređenog izvora odakle se staza odvaja od rijeke i ide na cik-cak kroz šumu do katuna Melaja gdje kod napuštene kolibe pravimo još jednu kratku pauzu. Od katuna Melaja staza nastavlja makadamskom cestom do obližnje raskrsnice koju presijeca pravo i nastavlja strmo kroz bukovu šumu do čistine odakle se već jasno vidi vrh. Tu je već snijeg dublji a vrijeme je postalo znatno hladnije zbog vjetra, pa smo opet morali obući jakne, kape i rukavice. Ostala nam je još trećina uspona koju smo savladali u jednom dahu, jer zbog hladnoće ni najmanja pauza ne bi prijala. U 1h i 15 min bili smo na vrhu i uživali u dobrom pogledu kako na okolne bjelasičke vrhove tako i na planine iz bližeg i daljeg okruženja. Ne volimo se vraćati istim putem pa smo se za povratak odlučili preko katuna Slađevac i Potoci i tako spojili pun krug.

dr Dragan Bulatović

Ogorela glava, 18.12.2012.godine

 

Оставите одговор