Bobotov kuk 2523m (14.07.2016.)

aU okviru tradicionalnog memorijalnog uspona na Bobotov kuk, koji se već po 39.-ti put održava u čast generala Danila Jaukovića, mala ekipa Visokogoraca se priključila usponu i stigla na najviši vrh Durmitora…

Datum: 14. jul 2016.;
Planina: Durmitor;
Vrh: Boboto vuk 2523 mnv;
Pristup: Sedlo-Surutka-Zeleni vir-Velika previja-Bobotov kuk;
Učesnici: Tanja Pavličić, Jelena Radović, Filip Roganović, Dragan Bulatović, Milan Radović;

Godinama nismo učestvovali na memorijalu „Danilo Jauković“. Trinaestojulski praznici uvijek donesu nekoliko slobodnih dana, tako da ih koristimo za neku višednevnu turu. Ove godine, kao i cijelo ljeto, vremenske prilike su bile nestabilne i nije se moglo planirati ništa ozbiljnije. Zato smo odlučili da se priključimo usponu na Bobotov kuk koji je zakazan za četvrtak14. jul. Vremenska prognoza je najavljivala prethodni dan sa popodnevnom kišom na Durmitoru tako da nismo otišli na kamp u Dobri do koji je, po tradiciji, organizovala vojska.

Iz Podgorice smo se zaputili rano ujutru, oko 5,30 i bez zadržavanja stigli na Sedlo. Dragan je stigao iz Kolašina u Dobri do odakle je najavljen polazak u 8 h. On je, ispred Planinarskog saveza, jednog od organizatora memorijalnog uspona, zadužen za vođenje kolone. Filip se telefonom čuje sa drugom koji je učesnik kampa na Dobrom dolu koji nam kaže da učesnici kreću sa Sedla u 8,30 h. Ne znamo zašto su promijenili najavljeni plan i mjesto kretanja, ali mi odlučujemo da ne čekamo veliku kolonu već krećemo na uspon u 8,20 h.

Na Sedlu, kao i duž čitavog puta, posebno na prevoju kod Uvite grede, dočekuje nas jak vjetar. Niski oblaci, bolje reći magla nadire sa juga i jugoistoka. Gotovo jesenji dan na Durmitoru. Sa Uvite grede vidimo dugačku kolonu koja je krenula na uspon. Mi nastavljamo dalje prema Surutki i Zelenom viru. Kompletna stijena Bobota je zaklonjena oblakom.Nadali smo se da će vjetar rastjerati sivi ogrtač, ali on se samo još više navlačio.

b

Na usponu od Zelenog vira prema Danilovoj pećini srećemo planinare koji se već vraćaju. Krenuli su ranije da izbjegnu gužvu. Ispred nas je jedna grupa koja ide prema vrhu, na čelu kolone prepoznajemo Dragana. Oni su krenuli iz kampa u Dobrom dolu. Kod Danilove pećine pravimo pauzu za odmor. Na tom mjestu je general JNA Danilo Jauković, planinar i predsjednik Planinarsko-smučarskog saveza Crne Gore, 09. jula 1977. preminuo od posledica srčanog udara. Od naredne godine ustanovljen je planinaski memorijal koji se, svake godine, održava u dane trinaestojulskih praznika.

Nastavljamo, uz dodatni oprez, završni dio uspona na Bobotu. Tih zadnjih 150 metara visinskih su jedina zahtjevna dionica gdje treba biti naročito obazriv, posebno kada je teren mokar. Poslednjih godina je na tom dijelu postavljena sajla tako da je i kretanje sigurnije.

Oko 10,15 h stižemo na vrh. Niska oblačnost ne dozvoljava uživanje u pogledu tako da, nakon pozdrava sa drugim planinarima koji su stigli na vrh i par fotografija, odmah krećemo nazad. Treba izbjeći veliku kolonu učesnika memorijala i mimoići se negdje na stazi gdje je široko i bezbjedno.

Vraćamo se na početnu poziciju i kolima spuštamo do kampa Šarban u Dobrom dolu gdje je vojska pripremila ručak a pivarci točeno pivo. Kamp je izgledao kao manji šatorski grad, uređen i organizovan kako to samo vojska umije. Nakon okrepljenja i odmora odlazimo na Žabljak i Crno jezero. U međuvremenu se magleni plašt podigao sa Durmitora, pa smo, makar, mogli da uživamo u pogledu na uspavani Međed koji se ogledao u bistroj vodi jezera.

Milan Radović

Оставите одговор