Durmitor (Bandijerna 2409 m) 20.05.2018.

Durmitor, mnogi kažu, najljepša planina Crne Gore ima 48 vrhova viših od 2000 m i 27 viših od 2200 m. Jedan od njih je i Bandijerna naš cilj ovog vikenda…

Datum: 19.-21.05.2019;
Ščanina: Durmitor;
Vrh: Bandijerna 2409 m;
Popeli: Aleksandar Đajić i Milan Radović;

Iako su praznici donijeli par slobodnih dana sastavljenih sa vikendom, zbog raznih obaveza nijesmo se uspjeli organizovati za neku višednevnu turu, ali smo pronašli prostora da, većina iz kluba napravimo neki đir po planinama, svako u svojoj režiji. Đaja i ja se odlučujemo za posjetu alpinističkom bivaku u Kalici, noćenje i penjanje nekih od vrhova okolo…

Nakon subotnjeg prvenstva Crne Gore u planinskom trčanju koje je održano u Kruševicama kod Šavnika, na kome su Visokogorci imali zapaženu rolu, Boris i Tanja se vraćaju za Podgoricu a ja čekam Đaju da, nakon posla, naiđe kroz Kruševice kako bi nastavili za Žabljak. Prilično umoran od dvanaestokilometarske trke sa velikom visinskom razlikom, uz nekoliko piva i opuštanje u motelu Kruševice sačekujem Đajića pa nastavljamo prema Žabljaku. Parkiramo se kod Vojnog odmarališta i nakon spremanja krećemo… Ranci su preteški, „sekamo“ pivo, vino, hranu ali i brikete za loženje peći u bivaku jer drva, naravno, nema…

Uglavnom, tačno nakon 3 sata pješačenja stižemo u bivak. Prethodno smo na traverzi ispod Međeda morali staviti dereze kako bi savladali ovu eksponiranu kosinu. Moćna dolina Velike Kalice je prepunjena snijegom pa je i krajem maja neophodna puna zimska oprema za uspone na vrhove iznad doline i na cijelom Durmitoru.

Još neko vrijeme sjedimo uz rakiju i vatricu u bivaku. Po vrhovima Durmitora nakačeni oblaci, noć je prilično hladana a u bivaku toplo kao u raju. Posebna je privilegija, radost i nirvana boraviti u ovom bivaku u srcu čarobnog Durmitora. Svaka noć provedena ovdje je za pamćenje i može se upisati posebnim slovima u knjigu života sa planinom…

U nedjelju 20. maja ustajemo rano, ali ne žurimo nikud. Čašica rakije ohlađena u snijegu, doručak, uživanje u pogledu na moćne stijene Šljemena…

Negdje oko 8,30 h krećemo. Cilj je Bandijerna. Naravno, odmah kod bivaka stavljamo dereze. Snijeg je prilično dobar, usoljen, ne pretvrd ali dovoljno da drži i da se ne propada. Brzo napredujemo i stižemo na Malu previju. Spuštamo se okopnjelim dijelom do Ledenog dola pa nastavljamo prema padini Miloševog toka i odmah krećemo u traverziranje padine. Tražimo sniježne jezike između stijena, na par mjesta gubeći na visini ali se brzo vraćamo, konstantno povećavajući visinu. Sa jedne police iznad nas pozdravlja nas stado divokoza, posmatrajući dvojicu „uljeza“ koji im narušavaju mir. Oblaci nakačeni na stijenu Bobotovog kuka zaklanjaju pogled na najvišu i najmoćniju stijenu ove planine, ali su tu Minin Bogaz, Zupci i drugi durmitorski kolosi. Nakon prilično iscrpljujuće traverze u kojoj smo morali biti oprezni jer bi okliznuće moglo napraviti problem, stižemo na dio travnatih i kamenih polica na zapadnim padinama Bandijerne, visoko iznad Trojnog prevoja. Nastavljamo direktno prema vrhu, koristeći dereze kao alatku koja nas osigurava i na dijelu koji nije pod snijegom.

Pod vrhom pravimo kraću pauzu da bi se dodatno obukli jer hladan vjetar probija znojava tijela. Na vrhu smo u 10,30 h, tačno nakon dva sata penjanja. Pronalazimo udobna mjesta za odmor u poluležećem položaju, naslonjeni na rance. Ćutimo i uživamo u tišini planine i nevjerovatnoj sceni bježanja par divokoza preko Vjetrenih brda. Dobijamo poziv sa Bobotovog kuka, Fema sa ekipom je popeo najviši durmitorski vrh sa Sedla. Puštamo pjesmu sa telefona „Kad procvatu behari“ koja nas dodatno, svojim stihovima i muzikom, veže za prostor vječne slobode i mira, za prostor planine kao najveće mjere radosti i skloništa od besmisla kojim nas pritiska život u urbanim sredinama…

Na vrhu se pojavljuje planinar Igor Konatar, veliki zaljubljenik u Durmitor, nešto kasnije i dvoje planinara sa primorja. Na vrhu ostajemo dva sata, tačno onoliko koliko nam je bilo potrebno za uspon. Nigdje ne žurimo, želimo da ovaj dan ispunimo punom konekcijom sa planinom, želimo da energiju planine osjetimo što više i bolje a to je najbolje uživajući u njenom miru na vrhu i posmatrajući daleke prostore planina na sve četiri strane svijeta…

Vraćamo se nešto izmijenjenom trasom. Iz Ledenog dola odlučujemo da prođemo kroz srtrmi prolaz u stijeni kroz koji nikada ranije nismo prolazili. Ne znamo šta nas čeka na drugoj strani i da li ćemo se moći spustiti prema stazi koja vodi u bivak ali odlučujemo da probamo i ovaj izazov. U prolazu je zaleđeni sniježni jezik koji će nam pomoći da savladamo uvu eksponiranu padinu od nekih osamdeset metara, naravno, uz pomoć bajle i cepina. Simbolično, prolazimo kroz ovo prirodno okno kao kroz kapiju koja vodi u prostor u kome nalazimno sve ono za čim žudimo, tragamo, sve ono što tražimo i nalazimo jedino u planini…

Na izlazu vidimo da se može spustiti niz sniježnu padinu prema bivaku pa nastavljamo prema jutrošnjoj prtini i dalje do bivaka…

Popodne je Đaja spremio ukusan ručak, pa smo nastavili druženje sa planinom uz vino, čekajući da neko naiđe… Ali, nije bilo nikog.. A možda je i bolje… Jer, i pobjegli smo u planinu da se „spasimo“ od svih „tema“ koje opterećuju i koje nas dave u svakodnevnom bitisanju…

Ponedjeljak je osvanuo još ljepši od prethodnog dana, ali mi smo morali nazad, Nakon što smo spremili doručak, očistili bivak, oko 11 h krenuli smo prema Žabljaku. U Maloj Kalici srećemo dvije planinarke, strankinje koje su bez tehničke opreme i sa prilično malim rancima krenule gore. Na žalost, i dalje po Durmitoru špartaju turisti bez adekvatne opreme, bez upoznavanja sa izazovima i bez pripremljenosti pa su akcije spasavanja učestale. Na žalost, i sa smrtnim ishodima. Crni oblaci su se navlačili na planinu, prognoza je govorila da će biti kiše, uskoro je počela i grmljavina i jedini put je bio silazak sa planine a ne penjanje kao što su to radile ove dvije mlade turistkinje…

Pozdravljamo Durmitor koji nas je, i ovoga puta ispoštovao i nagradio. Kiša je krenula onog momenta kada smo upalili auto i krenuli nazad prema gradu…

Milan Radović

Bandijerna, 20.05.2018.

One comment on “Durmitor (Bandijerna 2409 m) 20.05.2018.

  1. Vlado Vujisic каже:

    Prelep izvestaj i opis avanture! Cestitke obojici!

Оставите одговор