Garač 1436 mnv (03.01.2015.)

aTreći memorijalni uspon „Irena Koljenšić Poleksić“ na Garač, u organizaciji PSD Prekornica iz Danilovgrada, protekao je uz učešća i našeg kluba. Dan je bio idealan za planinarenje, pa je i priroda bila saveznik sjećanja na Irenu koju je srce izdalo na Garču, prije tri godine.

Datum: 03.01.2015.

Planina: Garač;

Vrh: Milunova bobija 1436 mnv;

Učesnici iz našeg kluba: Marija Đajić, Dušan Bošković, Filip Roganović, Milan Radović i podmladak: Milica Obradović, Jelena i Nemanja Radović;

„Crnogorski Kilimandžaro“ je uvijek atraktivan za planinarenje, pogotovo u zimskim mjesecima, iako svojom nadmorskom visinom ne spada u visoke planine. Ali, obzirom na činjenicu da se uzdiže direktno iz bjelopavlićke ravnice, te da izgleda dominantno, ovu planinu često posjećuju planinari. Članovi danilovgradske „Prekornice“ su markirali stazu koja vodi iz Markovine, i koja se najčešće koristi za uspone na Garač. Na žalost, u zadnjoj deceniji, od šumovite planine, dejstvom požara, ostala je golet pa erozija čini svoje. Time se gubi i atraktivnost uspona, ali pogled sa vrha na dolinu Zete-bjelopavlićku ravnicu sa jedne strane i zatalasano kameno more Katunske nahije, sa druge strane, liječi sve negativne osjećaje i emocije sa kojima čovjek dođe na planinu iz nizine.

Naša ekipa je u odnosu na ostale malo poranila pa se tako i desilo da promašimo poziciju sa koje se, sa puta, kreće na uspon. Produžavamo prema Gornjoj Markovini i ubrzo kapiramo da se treba vratiti. Iako ima dosta leda na putu jer čistač nije baš najbolje odradio posao, brzo stižemo na poziciju gdje je već pristigla ekipa na čelu sa domaćinom i vodičem uspona Zoranom Radulovićem iz „Prekornice“. Staza kreće iz Donje Markovine, na samom asfaltu postoji sprejom ispisano „Garač 1436m“, pa uz malo pažnje kad se vozite iz Zagarača prema Markovini, nije teško pronaći startnu poziciju. Mi smo je jutros promašili jer je na putu dosta snijega i leda…

bDan je idealan, sunčan i bez vjetra pa imamo sve uslove za pravo uživanje u čarima zimskog planinarenja. Posebno naš podmladak koji se naoštrio da dostigne vrh Garča i zajedno sa ekipom iz više planinarskih klubova uživa u pogledu sa vrha. Krećemo oko 8,30 u koloni od 26 planinara. Snijeg je mekan i prilično mokar pa se na čelu kolone često moraju mijenjati oni koji su spremni da prte i probijaju stazu. Svoj doprinos u prćenju, u najstrmijem dijelu staze dali smo i Dušan i ja, da bi malo odmijenili domaćine koji su se potrudili da ovaj uspon što lakše padne učesnicima.

Kod spomen ploče Ireni Koljenšić Poleksić stajemo da odamo počast mladoj planinarki koju je prije tri godine, prilikom uspona na Garač na ovom mjestu izdalo srce. U tišini, položeno je cvijeće i zapaljene svijeće, a Irenin brat i domaćin uspona Zoran su se kratkom besjedom obratili prisutnima i evocirali uspomene na Irenu i njen prerano ugašeni život.

Nastavljamo prema vrhu, nekih pola sata hoda, preko pristupnog grebena, malog gubljenja visine pa ponovnog uspona, nešto prije 12 h, stižemo na najviši vrh planine Milunovu bobiju na kojoj je prije nekolike godine izgrađena kućica sa nekom vrstom predajnika-radara koji je, za sada, bez funkcije. Na vrhu nas dočekuje malo vjetra, ali ne umanjuje uživanje i zadovoljstvo prvim planinarskim poduhvatom u novoj 2015. godini. Na meniju su se našli razni slatkiši, pite, sendviči, voće i šta je ko već ponio.

Fotografisanje za uspomenu na ovaj memorijalni uspon, poneko nazdravljanje travaricom koju je iznio domaćin, pa red priče i uživanja i nakon 45 minuta boravka na vrhu, dolazi vrijeme za kretanje nazad.

Spuštanje, posebno u najstrmijem dijelu, teže pada jer je snijeg pod dejstvom sunca još više razmekšao a veliki broj učesnika je doprinio da staza postane klizava. Bilo je više padova i klizanja, bilo je i smiješnih scena, ali bez ozbiljnijih posledica, ako ne računamo kvašenje odjeće i opreme…

Porodica Koljenšić i organizator memorijalnog uspona insistiraju da svratimo u obližnju kafanu na putu Zagarač-Markovina, gdje smo nastavili druženje uz pivo, vino i toplu atmosferu u etno ambijentu seoske kafane.

Uživali smo u današnjem usponu i druženju. Posebno su bili zadovoljni najmlađi koji su imali priliku da osjete čari zimskog planinarenja. Ako je suditi po samom početku, ova godina će biti berićetna…

 Milan Radović

 

 

 

 

Оставите одговор