Hajla 2403 mnv (10.-12.01.2014.)

aTradicionalno učešće Visokogoraca na memorijalu „Safet  Mavrić Ćako“  i ove godine je bio redovna aktivnost definisana Godišnjim planom akcija. Na usponu se, kao i svake godine, našao veliki broj planinara iz regiona i inostranstva, a ovogodišnji uspon je bio specifičan zbog mnogo manjeg snijega nego ranijih godina i do vrha su planinari izašli bez upotrebe dereza i cepina.

Datum: 10-12. 01. 2014. godine;  

Ruta: katun Bandžov- planinarski dom Grope – vrh Hajle 2403m;

Visinska razlika: 1000 m;

Vrijeme provedeno na usponu: 4 sata;

Vremenske prilike: uglavnom sunčano;

Broj učesnika: 10;

Učesnici: Dragan Bulatović, Milan Radovič, Boris Čelebić, Zoran Prljević, Dušan Bošković, Ivana Šuković, Milena Krasić, Đuro Bošković, Jelena Šutović, Irena Kljajević;

Vođa uspona: Semir Kardović, PK Hajla Rožaje;

Memorijal „Safet Mavrić Ćako“ u organizaciji PK Hajla je jedan od najmasovnijih planinarskih događaja u Crnoj Gori. Održava se svake godine drugog vikenda januara. To je prilika da se oda pošta vrhunskom planinaru i čovjeku koji je tragično stradao na liticama Hajle 06.01.1997. god. Memorijal je ujedno i priiika da se planinari podsjete na oprez i poštovanje s kojim treba ići u planinu jer nesreće ne zaobilaze ni najiskusnije.

bPo dogovoru krecemo u petak u dvije  grupe. Ivana, Đuro i ja krećemo nešto ranije, a ostali sa dvoje kola poslije  nas. Dogovor je da budemo do 20,00 h u Rožajama kako bi uhvatili zadnji prevoz do Bandžova koji je planira za 20,30 h.

Mi stižemo ne vrijeme, a druga grupa svraća kod našeg prijatelja profesora Ismeta Mujevića u njegov Zeleni raj, na kafu i dogovor za druženje, u povratku sa Hajle. Pošto se kod Ismeta ne može proći samo sa kafom, naši drugari probijaju dogovoreni termin, a nama daju zadatak da odugovlačimo sa polaskom kako bi ugrabili da stignu. Čekajući malo njih, malo druge, za Bandžov se krenulo iza 21,00 h. U kamionu, jedno preko drugog, poskakujući preko rupa idemo polako prema Bandžovu. Velika gužva i loš put nijesu pokvarili dobro raspoloženje već se vade pljoske sa rakijom, nazdravlja se, pita za zdravlje onih koje nijesmo vidjeli od prošle godine, a uz sve to i krene pjesma koja se prihvata od svih. Nakon 45 min vožnje stižemo do Bandžova gdje se srijećemo sa ostalim planinarima iz regiona i našim prijateljima iz Novog Sada, nakon čega se smiještamo u kolibu koju nam je domaćin rezervisao za ovu priliku. Po starom dobrom običaju obilazimo jedni druge, radosni što smo opet zajedno. Ostali smo tako do kasno u noć, kad je valjalo malo zaspati, jer je vođa ture Semir Kardović najavio okupljanje i polazak iz Bandžova za 8,00 ujutro.

c

Subota, 11. Januar, dan izmišljen za planinarenje. Ugođaj nam malo kvari mala količina snijega, neuobičajena za ovo doba godine ali ne toliko da ne uživamo u nestvarnoj ljepoti Hajle i odabranom društvu.

Semir, po planu, u 8,00 se obraća učesnicima uspona i daje osnovne informacije o načinu i dinamici uspona i tehničkim detaljima Memorijala, nakon čega se krenulo. Prema Gropama idemo lagano, u koloni. Prave se kratke pauze kako bi se malo okrijepili i prikupili snage oni koji nijesu navikli na zimske uspone. Oko 9,00 h stičemo u planinarski dom Grope gdje nas, već na njemu prepoznatljiv način gostoprimstva i ljudskosti, dočekuje Feka Kurtagić sa ostalim članovima kluba i organizacije. Nude nam topli čaj i topli dom za one koji ne idu do vrha. Od naše ekipe Irena i Jelena ostaju u domu, nemaju adekvatne cipele, ostali krećemo na uspon.

Od Gropa se uspon nastavlja prema vrhu, gazeći sada malo dublji snijeg koji i nije nabolji za hodanje. Lagano uz priču i druženje stižemo do traverze na koji se obično postavlja osiguranje zbog leda i mogućih lavina. No, ovaj put to nije potrebno već sa malo više opreznosti izlazimo do završnog grebena koji je mjestimično pokriven snijegom. Uspon više podsjeća na proljećni nego na zimski. Od Gropa do vrha nam je trebalo nešto manje od 3 sata hoda. Na vrhu se prave fotografije, uživa u sunčevim zracima i čestita onima koji su izveli svoj prvi zimski uspon. Među njima je Đuro, koji ne skriva zadovojsvo što je uspio i najavljuje da neće stati na ovome.

Prilikom spuštanja Ivana je imala mali peh jer je na jednom dijelu izgubila ravnotežu i naglavačke poletjela niz padinu. Srećom brzo je i pravilno reagovala čime je izbjegla ozbiljnije posljedice.U domu nas je čekao planinarski pasulj i pivo. Malo smo odmorili i nastavili prema Bandžovu gdje se nastavilo za druženjem do kasnih sati.

d

U nedelju krećemo ranije kako bi ispoštovali dogovor i druženje sa Ismetom, Kokanom i Gašom u „Zelenom raju“. Počelo je sa domaćim rakijama, pivom, a nastavilo sa pečenjem i domaćom salatam da bi se završilo u poslastičarnici u Rožajama, sa tufahijama, na zahtjev ljepšeg dijela družine.

Sve u svemu nezaboravan vikend, kao i uvijek kad ga provedemo sa našim prijateljima iz Rožaja. Hvala im na odličnoj organizaciji, dočeku i svemu što čine na razvoju planinarstva u Crnoj Gori.

Dušan Bošković

Hajla 2403 mnv (10.-12.01.2014.)

 

 

Оставите одговор