Kanjon Nožice, 19.jun 2011.

Niko od nas trojice nije bio u kanjonu Nožice. Ali, dobro obaviješteni, odlučujemo da prođemo ovaj, od naših članova koji si ga prošli, toliko hvaljeni kanjon. Na ulazu ne znamo šta nas čeka, a izlazimo sa nevjericom da tu, tako blizu, stanuje takva ljepota. Evo kratke priče o prolasku kroz ovaj uzbudljivi kanjon.

Datum: 19.06.2011.;

Kanjon: Nožica;

Vrijeme prolaska: 6 sati kroz kanjon+2,5 sata izlaz iz kanjona;
Učesnici: Zoran Prljević,  Darko Ćeranić Ćero, Milan Radović;

 Ljubav prema kanjonima sve više stanuje u našem klubu. A u Crnoj Gori, gdje god kreneš, kao i planine, dočekuju vas prekrasni kanjoni, mnogi od njih još neispitani. Pravi raj za avanturistički duh ljudi koji boluju od adrenalinske zavisnosti.

Nožica je rijeka u Brskutu koja zajedno sa Brskutskim potokom, ili rijekom kako je neki zovu, čini Malu rijeku, koja, opet, za sebe čini poseban kanjon atraktivan za avanturu.

Pristup kanjonu je sa asfaltnog puta Podgorica-Veruša, gdje se skreće prema selu Brskutu i nakon mosta nailazi na ulaz u kanjon koji je neposredno sa desne strane puta. Oni koji su prošli ovaj kanjon su nam ga toliko nahvalili da već odavno čekamo dobru priliku da ga osjetimo i doživimo.

Nedelja, 19. jun, ostala raja po planinama, kud koji mili moji, a nas trojica pakujemo ronilačka odijela, kacige, pojaseve, užad… Zoran, Ćero i moja malenkost krećemo krivudavim putem preko Pelevog brijega za Brskut.

Dolazimo na krivinu koju nam je Boris locirao kao mjesto gdje se ostavlja auto i ulazi u kanjon. Kao markaciju krivine navodi: „vidjećete stare šporete, frižidere, gume…“ Još jedan biljeg našeg ukupnog posrnuća, nepoštovanja sebe i svoje prirode, crnog obraza „čojskih“ i „junačkih“ gorštaka, neodgovornosti, nekulture… Da li se iko stidi zbog ovoga, osim stranaca koji crvene u naše ime kad vide ovakve stvari…

Elem, navlačimo ronilačka odijela, Zoran na kacigu montira novu kameru i avantura može da počne. Kroz šumicu puteljak vodi do rijeke i nakon pet minuta stižemo do vode. Plašili smo se da li će u kanjonu biti vode, sada vidimo da je strah bio neosnovan.

Na startu konstatujemo prvu činjenicu: stijene su izuzetno klizave i treba biti oprezan pri svakom koraku. Naravno, svaki kanjon je klizav, ali ovaj nekako više nego oni koje smo već prošli, a nije ih mali broj. Neko vrijeme napredujemo kroz vodu koja vijuga  šumom, u pojedinim dijelovima plivajući, da bi brzo došli u ambijent pravog kanjona sa visokim liticama i vertikalama. I tada kreće prava avantura kroz ljepotu neviđenu. Toliko puta smo taj dan konstatovali da ni sami ne znamo šta imamo…

Uže postaje vrlo brzo nezaobilazan rekvizit. Sve vertikale odnosno absajli su boltovani, ali sporo napredujemo iako nas je tek trojica. No, niko na našem mjestu nebi žurio jer treba uživati. Do sastavaka sa Brskutskom rijekom ima 12 absajla, najviši je oko 30 metara. Samo dva zadnja spuštanja nisu boltovana, pa treba biti oprezan. Uglavnom, kanjon obiluje svim onim detaljima koji čine prolaz atraktivnim. Pored već pomenutih absajla kroz vodopade, tu su kaskade, bazeni, skokovi, plivanje… Zajednički kostatujemo da je ovo najkompletniji kanjon kroz koji smo prošli jer predstavlja kombinaciju Škurde, Bogutovskog, Nevidia, Međureča. Uglavnom, sa svakom novom vertikalom zastaje dah, iznenađenja se nižu kao na traci, taman pomislite da vas više nema šta iznenaditi više i jače nego prethodno, a ono uslijedi nova atrakcija… I tako se nižu slike koje je nemoguće opisati, snimiti… I tako 6 punih sati do sastavaka sa Brskutskom rijekom. A onda uzvodno, klaj- klaj, kroz šumu kojoj nikad kraja. Taman pomislite iza sledeće krivine će se otvoriti pogled na selo, a ono nova prašuma, samo voda pod nogama i nebo iznad glave…

Iscrpljeni od dugotrajnog boravka u vodi i savladavanja raznih prepreka, posle nekih sat i ipo od kretanja prema izlazu dolazimo u živopisno selo Brskut. Asfaltnim putem, u ronilačkim odijelima sa teškim užadima natopljenim vodom krećemo u penjanje nekoliko stotina metara visinske razlike. Gledaju nas ljudi iz auta sa čuđenjem, ali nikom ne pada na pamet da nas primi. Čak ni kamiondžija kome bi, vjerovatno, „oštetili“ karoseriju da nas primi. U neka crna doba nailazi Zoranov prijatelj Sekulić i trpa nas u svoje auto i dovozi do starog dobrog golfića. Veče je već padalo na okolna brda kad smo stigli na polaznu tačku, malo je reći oduševljeni. Sve u ovom kanjonu je nevjerovatno atraktivno. Definitivno najkompletniji kanjon koji smo prolazili. Ali i fizički najzahtjevniji tako da nije za početnike u kanjoningu. Sve je atraktivno osim povratka, zato preporučujemo da se ide sa dva auta i jedno ostavi u Brskutu na ulazu u potok, a potom vrati na ulaz u Nožicu.

Preporučujemo ovaj kanjon svim ljubiteljima kanjoninga, a kome je potrebna pomoć oko organizacije i vođenja, Visokogorci vam stoje na raspolaganju. I jedna preporuka: u ovaj kanjon nikako ne ulazite sa grupom većom od 5-6 ljudi.

PS

Uskoro, kada Zoran i Ćero skinu fotografije sa video zapisa, postavićemo ih da bi, koliko toliko, dočarali ljepotu Nožice.

 Milan Radović

Оставите одговор