Kada je Relja predložio uspon na Kučki kom, prihvatio sam bez razmišljanja. Još sam na godišnjem odmoru, odavno nisam bio na ovom vrhu a i najavljivali su lijep dan tako da je petak bio dobar izbor. Brzo smo formirali ekipu i uživanje je moglo da počne…

Datum: 04. septembar 2015. god;
Vrh: Kom Kučki, 2487 mnv;
Ekipa: Tanja Pavličić, Relja Eraković, Slavo Šarić i Milan Radović;

Zbog mog i Draganovog gostovanja na Jutarnjem programu TV Vijesti, a povodom uspona na Lenjinov vrh, planirani pokret iz Podgorice smo morali odložiti iza 8 sati. Očekivao nas je lijep septembarski dan, tako da i nismo ni žurili. Po običaju, Tanja je malo gunđala, ali nervozi nije bilo mjesta tako da smo naoružani pozitivnom energijom krenuli iz Podgorice i u istom raspoloženju i ritmu stigli do Eki katuna Štavna. Uslijedilo je prepakivanje i početak današnje ture. Dan je bio izmišljen, jedan od onih koje samo septembar može da donese.

Komovi su planina-raj za planinare. Ne zna se kad su ljepši: u ljetnjim uslovima kad im je pristup povoljan sa više strana ili kada ih snijeg zaveje i kada im je teško prići. Evo, i ova tura, već na početku, potvrđuje pravilo da je svakim novim usponom planina iznova lijepa i zanimljiva i da joj se zbog toga vraćamo nebojrno puta. Današnje boje smo rijetko kada sreli na ovoj planini, neki prelaz pastelnih mješavina koje cijeli krajolik čine čudesnom i bajkovitom slikom… Prisjećamo se nekih ranijih uspona i nekih dogodovština na ovoj planini. Prolazimo kroz guste borovnjake na kojima još ima borovnica, pa traverziramo komovskim padinama prema širokim siparima u pravcu Međukomlja. Sledeća etapa pruža još veće uživanje: imamo nesmetan i konstantan pogled na moćne stijene Koma Vasojevićkog sa jedne, i okomite padine Srednjeg vrha sa druge strane.

Na Ćafi od Carina pravimo malo dužu pauzu za slatkiše i vodu. Uspon prema vršnom dijelu koji je stjenovit, ide manje ili više eksponiranim padinama po terenu koji je kombinacija kamenja i trave. Markacija je obnovljena i dobro vidljiva tako da i oni koji su prvi put na ovoj planini neće imati problem da prate stazu. Završni dio je stjenovit, posebno je zahtjevan izlazak na greben zbog krušljivih stijena i penjanje po grebenu do vrha zbog okomitih padina, pa je u ovom dijelu potreban poseban oprez. U ovom dijelu su se desile nekolike nesreće sa tragičnim ishodom tako da bi Kučki kom trebalo da zaobiću totalni početnici.

Izlazimo na vrh ne gledajući na sat. Već smo se na početku ove ture dogovorili da će ovo biti tura za uživanje tako da nismo previše marili za vrijeme. Iako je kasno popodne, ne žurimo nazad već uživamo u pogledu koji dopire daleko i u pivu koje je iznio Slavo a da nismo ni znali da ga nosi. Zbog dobre prozračnosti, pogled na mnoge okolne planine je fantastičan. Upisujemo se u knjigu uspona i fotografišemo na vrhu…

Povratak je bio rutinski, pa iako je bilo prilično kasno, nismo mogli da prođemo borovnjake na Štavni a da se ne osvježimo krupnim borovnicama koje su preostale nakon berbe od prije petnaestak dana…

U Eko katunu pijemo po pivo, ali smo se brzo pokajali što smo ovdje svratili. Mislimo da je cijena od 2 € nerealna pa zato u ovom objektu nismo zatekli samo par gostiju-stranaca koji inače borave u katunu. Zato smo u povratku svratili u Skrbušu, u kafanu kod Draganove tašte i u mnogo ljepšoj atmosferi roknuli po još jednog „rogonju“…

I tako, bilo je ovo još jedno uživanje na planini, još jedan dar od prirode koji smo rado primili u svoje vene i pogled, u emociju koja se može pokupiti samo na planinskim visovima, u društvu provjerenih prijatelja i stare planinarske ekipe koja se drži kao da je na početku svojih planinarskih karijera. Što se mene tiče, moram priznati da mi je ova tura pala toliko lijepo da je moram izdvojiti u odnosu na mnoge u ovoj sezoni. A bilo ih je veliki broj… Valjda i zato što nije bilo žurbe, nijesmo bili vezani bilo kakvim vremenskim ili drugim ograničenjima… Samo da ovakvih tura bude što više…

Vidimo se u planinama…

Milan Radović

Kučki kom 4.09.2015.