Ovaj put glavni cilj planinarske ture bio je uspon na vrhove That i Livadit koji se nalaze u prokletijskom masivu Radohines u Albaniji. Ova grupacija vrhova skoncetrisana je oko istomenog vrha i čine je vrhovi prosječne visine između 2300 i 2500 metara, većina su penjivi i moguće im je prići sa tri strane. Mi smo izabrali najkraći put iz sela Boge ali postoje prilazi iz sela Nikči i katuna Runice. Poznatiji vrhovi u masivu su: Radohines 2570m, That 2543m, Visens 2517m, Reskulit 2498m, Livadit 2496m, Kući 2438m, Vukolit 2231m, Stogut 2264m i Harapit 2218m. Za nedelju smo planirali obilazak doline Thethi.

Datum: 11-12 oktobar 2013.;

Ekipa: Zoran Prljević,Marko Rešetar, Filip Roganović, Boris Čelebić;

Popeti vrhovi: Livadit 2496m , Maja Valbona 2022m, Aljis 2471m, stigli do 2345m;

Subota-Livadit

Odlučili smo se za rano kretanje u subotu jer je selo Boge iz kojeg smo planirali uspon udaljeno oko 55 km od Podgorice. Došli smo do kraja asfalta koji se završava kod crkve i produžili makadamom nekih 10 min vožnje i parkirali na obližnjoj livadi. Lako smo uočili stazu i pratili je do vrha sipara, malo kroz šumu malo po livadi i na kraju po siparu. Tu smo imali dilemu o daljem pravcu kretanja. Ispred nas je stajao uzak kamin, a desno od nas strma vododerina i nije bilo ni traga od tad jasno vidljive staze. Odlučili smo se ići pravo i napravili grešku. U našem stilu nismo se vratili nazad, već krenuli uz prilično strm teren koji je svakim korakom bio sve teži. Na kraju smo ušli u pravi smjer, miks trave i stijene pa smo morali izvaditi uže i osiguravati se. Ovo nas je prilično umorilo. Posle toga je uslijedio mnogo lakši teren i uskoro ponovo nalazimo stazu koja nas vodi do napuštenog katuna na preko 1900 mnv. Pogled se pruža na That i Livadit, pravimo kraću pauzu za ručak i razmišljamo gdje prvo otići. Livadit se učinio lakšim pa smo krenuli na sigurno. Skrenuli smo desno i sa zapadne strane penjali vrh. Pogled je bio odličan pogotovo na Thath. Vidjeli smo da na ovaj vrh nemamo što pokušavati sa ove strane pa smo odustali od njega. Povratak je bio laganiji, uspjeli smo i da pogodimo stazu koja je ipak išla kroz vododerinu i bila je urušena samo u tom kratkom dijelu, ostatak staze je u odličnom stanju. Do vrha nam je trebalo oko 3,30 h a za povratak oko 2 sata. Staza je prilično usprta, nema gubitaka visine i nije dugačka.

Silazimo do auta i produžavamo za Thethi. Na putu se izvode radovi-popravke pa smo po malo i čekali da se sklone mašine. U boljem je stanju neko prije dvije godine ali samo do ćafe Tores (oko 1750 mnv), posle toga je u očajnom stanju jer su ga jesenas uništiile bujice. Silazimo ka doleni Thethi, prizor oduzima dah i baš se veselimo tome. U selu nas presreće mladi mještanin, nudi smještaj i hranu. Mi, kako smo zacrtali spavanje na otvorenom u šatorima, sve to odbijamo i idemo u kafanu na pivo. Tu se nastavlja priča sa ponuđačem smještaja i klincem koji se zove Frančesko i odlično zna engleski, a poznat mi je i iz ranijih dolazaka u Theth. Širimo šator pored napuštene karaule odmah iznad mosta i lijegamo rano, prilično smo umorni.

Nedelja:

Ujutro smo krenuli ka ćafi Valbona, malo smo promašili stazu, prerano smo skrenuli desno jer nas je navela jedna markacija na kamenu koga je voda ponijela daleko od mjesta gdje bi trebao biti. Prelijepa staza kroz šumu i proplanke dovela nas je do improvizovane kafane visoko u planini, gdje smo popili po pivo i rakiju i nastavili ka prevoju. Izlaz na ćafu Valobana je zanimljiv ali za pravi ugođaj išli smo desno na obližnji vrh sa kojeg se pruža prelijep pogled na obije doline. Imali smo dilemu da li se vratiti istim putem ili stazom oko Aljis pa na ćafu Peju. Riješili smo se za drugu varijantu i krenuli prvo na Maja Valbona 2022m pa onda ka Aljis. Popeli smo se dokle je moglo 2345m. Ispred nas stijene, teško da se nešto tuda može uraditi, takođe desno od nas samo stijene i nemoguće da je tuda išla staza. Odustajemo od te ideje i nazad istim putem. Do ćafe se iz sela stiže za tri sata.

U povratku pred sam makadam hvata nas mrak ali sa čeonim lampama lagano stižemo do sela. U selu me sačekuje Frančesko i govori da su mi obili auto. Trčim do kola, vidim zadnje staklo slomljeno, utvrđujemo da su nam ukradene puna Zoranova transportna torba sa svom opremom i Filipova vreća. Da skratim priču: stvari, liše Filipove vreće smo ipak našli u napuštenoj karauli. Odustali smo od čekanja policije jer ništa ne bi naplatili i krenuli nazad za Podgoricu. Ovo je malo pokvarilo ukupan doživljaj na albanskim Prokletijama ali olakšalo mi je to što su se svi iz ekipe ponudili da podijelimo troškove opravke auta i koristim ovu priliku da im se zahvalim na tome. U razgovorima sa prijateljima osjetio sam da su nekako ovo i očekivali, ipak, shvatio bih ovo kao čin djece, pogotovo ponuđača smještaja, jer smo odbili da ostanemo kod njih. Ovaj pojedinačni incident ne treba da remeti ranije stvorenu lijepu sliku. U zabačenim djelovima ovo vam se neće desiti, ipak Thethi je već turističko mjesto i počele su se zarađivati pare, tako da se može naći neko kog su pokvarile. Kad je u pitanju odlazak u Thethi, predlažem smještaj ili u kući sa posteljinom (cijena 8 €) ili šator ali u dvorištima (cijena 3 € po šatoru). Za naredni odlazak u Thethi koji će vjerovatno biti u junu naredne godine planiramo ići do katuna ili livade Deneli, pa sa nje u dva dana pokušati uspone na Kakinjes i Bošit.

Boris Čelebić