Maglić

Maglić predstavlja planinu čiji se deo nalazi u Republici Srpskoj tj. Bosni i Hercegovini, dok se drugi deo nalazi u Crnoj Gori. Ujedno, Maglić je najviša planina Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Njegov masiv pripada masivu Dinarskog gorja i prostire se u pravcu severozapad-jugoistok. Dva najviša vrha ove planine su Mali Maglić (2386 m) i Veliki Maglić (2388 m). Mali Maglić poznat je i kao Bosanski Maglić, pošto se ovaj vrh nalazi na teritoriji Republike Srpske tj. Bosne i Hercegovine i predstavlja najviši vrh ove zemlje. Međutim, najviši vrh Maglića je Veliki Maglić, poznat kao Crnogorski Maglić, koji je dva metra viši i nalazi se na teritoriji Crne Gore. Ipak, iako viši, Veliki Maglić nije toliko uočljiv i impresivan kao izraženi vrh Malog Maglića. Zbog toga, planinari uglavnom primećuju i penju samo Mali Maglić i smatraju ga za svoj planinarski cilj tokom posete Maglića.

Maglić sa Dragoš sedla. Foto: Vlado Vujisić

 

Masiv Maglića sastavni je deo Nacionalnog parka Sutjeska, osnovanog 1962. godine, a takođe i šire gorske skupine Bioč/Maglić/Volujak/Trnovački Durmitor/Vlasulja, koja se nalazi u severozapadnom delu Crne Gore, na desnoj obali reke Sutjeske, koja ih razdvaja od vrhova Zelengore na levoj obali iste reke. Zajedno sa Biočem i Volujakom čini skupinu planina oivičenu rečnim tokovima u dubokim kanjonima, Sutjeske sa zapadne strane, Drine i Pive sa istočne strane, te Vrbnice kao pritoke Pive sa južne strane. Maglić je karakterističan i po četiri visoravni: Sniježnica, Vučevo, Ulobić i Prijevor.

Maglić levo iza, sa Trnovačkog jezera. Foto: Vlado Vujisić

Pored toga, Maglić i ostala gorstva pomenute skupine razdvojena su od Durmitora na istočnoj strani dubokim kanjonom reke Pive i Pivskim jezerom. Maglić je razvođe reke Sušice, koja se naziva i Suškim potokom, što je dobrim delom ponornica, te Perućice, s jedne strane, kao i Mratinjske reke sa suprotne strane. Obiluje tragovima glacijacije, kao što su morene, lednički cirkovi i doline. Do visine od oko 1600 m meša se gusta bukova i četinarska šuma (iglavci), a iznad te visine su planinski pašnjaci i stenoviti vrhovi.

Severoistočna stena Maglića sa prevoja Prijevor. Foto: Vlado Vujisić

Od Maglića gledajući prema Bioču i Trnovačkom Durmitoru u pravcu jugoistok-severozapad nalazi se široka i oko dva kilometra dugačka dolina Urdenih dolova, sa prosečnom visinom oko 2200 mnv, koja ove masive razdvaja, a ujedno se smatra centrom glacijacije. Maglić je nastao nabiranjem u toku tercijera. Osnova mu je od paleozojskih stena, a greben od mezozojskih krečnjaka i dolomita. Na kontaktu starijih nepropustivih stena i krečnjaka javljaju se izvori. Sam vrh Maglića strma je i kamena piramida sva ispresecana i razjedena u bezbroj igala, grebena, prepada i škripova.

Prevoj Prijevor i Maglić sa vrha Badanj

Glavni vrh Maglića, kao i istureni vidikovac što se naziva Mali Maglić, ili samo Maglić, nadnosi se nad prostor prašume Perućice od 1291 ha, tog jedinstvenog rezervata flore i faune, na čijem dnu se nalazi čuveni 75 m visoki vodopad Skakavac, a sa suprotnih strana masiv se spušta do Trnovačkog jezera, te Mratinjskog jezera, pa sa celokupnim kompleksom ostalih planina čini neponovljiv prostor očaravajuće prirodne lepote.

Vodopad Skakavac u prašumi Perućica. Foto: Vlado Vujisić

Masiv Maglića lep je i impresivan sa svih strana. Na tri strane stene su veoma strme i neprohodne, dok je samo sa jugoistoka pristup lakši preko dugačkog grebena. Prelepa je njegova jugoistočna velika stenovita gromada iznad travnate visorovani Prijevor, dok se njegove severozapadne stenovite litice bukvalno vertikalno obrušavaju na bosanskoj strani.

Tnovačko jezero i Maglić sa Trnovačkog Durmitora

Međutim, Maglić ne bi bio Maglić, kada ispod sebe ne bi krio jezero impresivne lepote u obliku srca, okruženo šumom i stenovitim liticama i krečnjačkim siparima. Taj dragulj netaknute prirode zove se Trnovačko jezero i pored Crnog jezera na Durmitoru smatra se za jedno od dva najlepša planinska jezera Crne Gore. Jezero je smešteno ispod južnih padina Maglića, zapadnih stena i sipara Trnovačkog Durmitora, kao i severnih padina Volujaka. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1517 m, dok dužina njegove obale iznosi oko 2800 m. Dugačko je 825 m, široko 715 m i najveće dubine 9,2 m. Poniranjem gubi vodu koja kasnije izbija u Čokovim vrelima kod mesta Čokova luka, u kanjonu Pive, sa visinskom razlikom od 1047 m. Do Trnovačkog jezera ne može se doći prevoznim sredstvom, njega posećuju samo istiniti zaljubljenici prirodnih lepota. Trnovačko jezero predstavlja mesto odakle kreće klasična markirana ruta na Maglić, a ujedno je i optimalno mesto za kampovanje i postavljanje šatora pre uspona. Ovo jezero daje veliki doprinos ukupnom utisku o lepoti Maglića i njegovoj okolini.

Vrh Malog Maglića 2386 m (Bosanskog Maglića)

Izuzetnu okolinu Maglića dopunjuju još dva gorska jezera, Veliko Mratinjsko jezero i Malo Mratinjsko jezero, do kojih se silazi stazicom stotinak metara niže od usamljene kolibe Vukovića iz Mratinja, kroz proređenu bukovu šumu, u istočnom pravcu, do proplanka i bazena u kome leži, između velikih blokova krečnjaka i kamenitih rtova.

Vrh Velikog Maglića 2388 m (Crnogorskog Maglića)

Veliko jezero je 80 m dugo, 60 m široko, dubina mu ne prelazi 3 m, a većim delom ni 1,5 m. Beličasti mulj na jezerskom dnu doprinosi prijatnom koloritu jezerske vode u kojoj se ogledaju Zmajeva Stena i njene padine. Malo jezero je pod Zmajevom Stenom, na oko 500 m od Velikog jezera, na nadmorskoj visini 1630 m. Bazen mu je izdubljen u krečnjaku, vrlo malih je dimenzija (dvadesetak metara je u prečniku), a voda je veoma bistra i hladna. Do ovog jezerca vodi stazica od Velikog jezera koja produžuje u pravcu katuna na Obliku.

11 comments on “Maglić

  1. Mišo says:

    Nažalost, planinarenjem se bavim tek zadnjih godinu – dvije, i to vrlo rijetko zbog drugih obaveza. Prije bi se reklo da sam aktivniji simpatizer. Zato prosto “gutam” tekstove na ovakvim i sličnim sajtovima. Svaka čast za tekst. Što se tiče dijela koji autor opisuje, bio sam na susjednom vrhu – Volukaku i Velikom vitlu, a učestvovao sam i u jednoj nesvakidašnjoj avanturi – od Sutjesje smo pratili tok potoka i došli do podnožja vodopada Skakavac. E, sad komentar za Trnovačko jezero – bio sam nekoliko puta tamo, stvarno je biser prirode, ali imam jednu zamjerku. Odnosi se na otpad koji nesavjesni (nažalost, ima nas svakakvih) ostavljaju prilikom kampovanja na jezeru. Trebalo bi nešto učiniti dok ne bude kasno, pa osmislite što, ako treba udarati i po džepu – nije problem. Pozdrav Visokogorcima.

    • BOLJE JE NESAVJESNE LJUDE POKUŠATI NAUČITI DA NE OSTAVLJAJU U PRIRODI NIŠTA ŠTO NIJE EKOLOŠKO NEGO KAŽNJAVATI ,KAZNE U PLANINAMA NEDAJU REZULTATE .DOBRA METODA JE LJUDE DOVESTI NA TU RAZINU DA SE SRAME OSTAVIT SMEĆE U PLANINI AKO IM NEMOŽEMO POKRENUTI SAVJEST.POZZZZ PLANINARIMA CIJELOG SVIJETA

  2. PLANINARKA SAM IZ PD KRAJINE CAZIN BILA DVA PUTA NA MAGLIĆU U LJETNOM PERIODU I POVODOM 120 GD PLANINARSTVA ŽELIM ZIMSKI USPON I VIDJETI MAGLIĆ ZIMI UKOLIKO MI TO MOGUĆNOSTI DOZVOLE WEDRO

  3. planinar says:

    Jedno pitanje autoru. Zasto se toliko naglasava teritorija Republike srpske?

  4. Iako nisam autor ovog teksta, kao administrator želim da odgovorim na pitanje. Ovo je planinarski sajt, mi se ne bavimo teritorijalnom organizacijom države niti za planinara važe bilo kakve granice. Tekst je informativan i tačan, precizan po svim pitanjima pa i po pitanju teritorije na kojoj se nalazi planina Maglić. Mi nismo uticali na teritorijalnu i političku organizaciju države BiH i njenih entiteta niti nas to interesuje ali poštujemo činjenice koje su zvanične. Važno je da je Maglić predivna planina i da će svaki posjetilac uživati u pogledu i doživljaju…

    • I ja procitah i pogledah ovaj prikaz. Hvala za njega. Jedanput krenula na Maglić i zbog kise i magle odustali i zavrsili na Trnovačkom jezeru. A prvi put kada sam ga ugledala kada sam se sa Volujka spustala prema Trnovackom je izazvao zelju da ga “pohodim” Trebala sada u nedjelju ici no odustadoh …I meni je “zasmetalo” insistiranje na Republika Srpska. Maglić je u Bosni i Hercegovini.

    • Sun says:

      Samo se ipak bavite…. crnogorski, bosanski, ali je ipak ljepsi bosanski. Kako nema srpski. Ha ha

      • Poštovani Sun,

        hvala što pratite naš sajt i komentarišete. Pretpostavljam da ste planinar, a onda, kao takvi, znate da planinarima nisu bitne te odrednice teritorije i državno-političkih entiteta i organizacija. Ovo je informativni tekst koji promoviše ljepote naših planina pa i Maglića kao pogranične planine koja dijelom pripada Crnoj Gori a dijelom Bosni i Hercegovini. Voljeli bi smo da se predstavite kada komentarišete jer, ukoliko vam je komentar dobronamjeran nemate razlog da se krijete iza nick-a. Ovdje nema mjesta političkim raspravama i nadam se da vas ovaj tekst ili bilo koji drugi na našem sajtu ne inspiriše za poznate i besmislene balkanske raspre o teritorijama, narodima, državama i intitetima… Nas zanimaju samo planine i ljudi koji se njima nadahnjuju. Svako dobro.

    • Damir says:

      Dragi planinari. Ne možemo, a da ne primjetimo kako se politika uvukla u planinarske saveze u BiH, jer vidimo da i sami planinari na vrhove planina postavljaju sve zastave pa i krsteve samo ne i zastavu BiH. Na najvišem vrhu BiH ofarban je kamen znak u 3 boje koje predstavljaju jedan entitet. Ako je država ispred entiteta sa kojim pravom se to čini? To je namjerno negiranje države BiH. Plus to što je u nacionalnom parku ”Sutjeska” postavljen pravoslavni krst na najviši vrh Zelengore koji veze nema ni sa čim sa tog područja..Ponašamo se kao neke životinje koje zapišavaju svoje teritorije.

  5. […] (2.386mnv) pripada teritorijalno Crnoj Gori. / Autor fotografije: Vlčado Vujisić – Izvor:https://www.visokogorcicg.com/maglic/ MIdžor / 2169mnv / Stara planina / centralna Srbija / Izvor fotografije: […]

  6. boris kovacevic says:

    Ima li me ko docekati u foci ili bilo gdje da me provede do tih ljepota.sad bi zapuco iz b.luke.boris kovacevic

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.