Malji Biges e Gimajet 2232m (07.09.2013.)

aFemi je naziv ovog vrha zapao u uši i često ga je pominjao, pa se rodila želja da odemo tamo ali mnogobrojni pokušaji su propadali, uglavnom zbog toga što smo čekali da se formira ekipa. Na kraju to je ispalo i odlično jer je smo shvatili da je period prvobitnog plana nepovoljan za uspon na ovaj vrh jer tada ima snijega ali nedovoljno da bi prekrio mnogobrojne škrape i obezbijedio sigurno kretanje. Zato se ovaj vrh u Južnim Prokletijama u Albaniji može penjati ili u zimskim uslovima po dobrom snijegu ili kada snjega nema nimalo.

Planina: Južne Prokletije;
Vrh: Malji Biges e Gimajet, na nekim kartama Biges e Shales;
Visina: 2232 mnv;
Pristup: Put za Thethi skrenuti desno u selo Ducaj pa lošim madamskim putem doći na katun Brustuli e Dedej. Sa njega desnom stranom kroz šumu treba doći na katun Kamsolit podno samog vrha.
Učsnici: Ivan Femić i Boris Čelebić

Spremali smo se na dužu turu u ovaj dio Prokeltija, dogovarali se da na turu ide i Savić Glendža, ali su mu iskrsle obaveze a Fema je morao raditi u nedelju. Zato smo promijenili plan i odlučili smo se da u petak odemo dokle možemo kolima i u subotu penjemo vrh. Nisam mogao dočekati da krenem, odavno mi se ide na ovu turu.

Brzo smo došli do sela Dedaj, čak smo i na granici ostavili samo nekih 5 minuta. Umorni od posla svrnusmo u Dedaj u kafanu na pivo pa onda dalje do sela Ducaj posle kojeg se prešlo na loš makadamski put. Na nekim djelovima je Fema izlazio i pomagao mi tako što je gurao auto. Kako god, prošli smo kolima to što smo mislili, mada generalni zaključak je da je ovaj put samo za klasičnog terenca. Nalazimo finu livadu, vode nema nigdje ali ponijeli smo od kuće vodu u bidonima. Dižemo šator i pravimo vatru gdje uz vino kuliramo do nekih 22 satia. Ujutro se budimo u 5 ali je suviše mračno pa smo odložili ustajanje nekih pola sata.

Skupili smo stvari i šator i u 6,20 h krenuli pješke dalje putem ka katunu Brustuli e Dedaj. Tim putem i iz tog katuna išli smo prije dvije godine kada smo penjali Rabes. Do katuna smo ostavili 40 minut. Trebalo je sa katuna naći stazu koja desno skreće i vodi podno Mardomita na katun Kamsolit. Stazu smo našli lakše nego što smo mislili ali kasnije smo nailazili na dio, gdje je šegana šuma, pa smo tu po malo skretali sa puta ali smo je opet nalazili. Da li zbog vina i piva od sinoć ili velike vlage i vrućine, bili smo prilično umorni i hod nam je teško padao, mada to nije uticalo na ritam. Prošli smo jedan prevoj iznad katuna Kamsolit, znali smo da ćemo tu dobiti odgovor hoćemo li uspjeti ili ne. Sam pogled sa njega na Gimajet koji je djelovao suviše daleko i Femina faca bili su dovoljni da se stvori utisak da od vrha neće biti ništa. Ispred nas su stajale ogromne četinarske šume i stekao se utisak da je do tamo neprohodan teren. Nešto mi je govorilo da ipak treba otići još malo i bolje pogledati, a to nešto su vjerovatno slike sa google ert i sa mape.

IMG_4114Otišli smo još 5 minuta naprijed i slika se totalno promjenila. Pred nama su se otvorile poljane katuna Kamsolit a i pad koji je bio pred nama nekih 150 m nije se učinio tako strašan kao sa prvog prevoja. Sišli smo dolje i uz put premišljali kuda dalje, da li lijevo ili desno ili grebenom. Na kraju otišli smo pravo uz brdo jer kako smo se primicali i teren je djelovao manje strmiji nego na prvu loptu. Kad smo krenuli od katuna ka vrhu teren je postao eksponiraniji, pun škrapa i sipara a ima i jedan dugački lednik. Fino smo napredovali do grebena tj prevoja podno samog vrha na nekih 50 m ispod njega i tu napravili kraću pauzu. Do vrha smo izašli brzo uz prolazak kroz dva detalja, prvi i ne toliko strašan dok je drugi bio potencijalno rizičan jer se na putu ispriječila trbuljata stijena pa smo je morali zaobići a ispod nje je pad od nekih 30 metara. Sve je prosuto i teško je naći siguran hvat. Srećom taj detalj je kratko potrajao.

Na vrh smo izašli poslije 3 i po sata hoda. Vrh je izvučen iznad doline Šalje i sa njega je odličan pogled na Prokletije, kako na Južne kojim i sam pripada tako i na prve komšije Rabes i Radohines koji se odvaja desno od Rabesa. Jezerce i Kolate su vidljive ali su nekako nagomilane pa sa ove pozicije i nije neka slika. Mnogo bolje se vide Kakinjes i Bosit koji su relativno blizu preko doline Thethi kao i Hekurave koji, iako daleko , izgleda fascinantno. Brijaset se nazire a Gyrke e Hapt viri iza njega dok je Gavnit izdvojen i fino vidljiv. Zadržali smo se na vrhu prilično, iako sam imao i zdravstvenih problema.

U povratku smo bili obazrivi, pogotovo taj početni dio sa samog vrha, vrućina je postala opterećujuća za hodanje. Ipak, odupiremo se svim izazovima i polako ali sigurno stižemo na početni poziciju. Tu nas je sačekao novi izazov, savladati dionicu lošeg makadama bez problema. Uspijevamo i u tome i već je lakše kada su točkovi mog automobila osjetili asfalt. Svraćamo ponovo u kafanu, ovog puta su na repertoaru kafa i sokovi. Uz put sam se čuo sa drugarima iz kluba, neki nisu mogli, neki jesu, kako god ja dogovorih da iz Albanije nastavimo do sela Smriječno u Pivi kako bi sjutradan peli planinu Ružicu.

Boris Čelebić

Malji Biges e Gimajet

Оставите одговор