Ovaj vikend smo se raštrkali na sto strana, neko je odmarao, neko posjećivao prijatelje na Fruškogorskim susretima a neko je obilazio Moračke vrleti.

Datum: Subota 14 maj 2011. god;

Vrh: Zagradac 2217 mnv;

          Lastva 2226 mnv;

Učesnici: Boris Čelebić i Igor Sojović (PSK Komovi)- Zagradac, Marko Rešetar, Dado Petrić- Lastva;

 U subotu u 6 sati krećemo iz Podgorice, i odmah je počelo kako ne treba. Od dvije vrste goriva koje troši moj passat ja sam uspio da ostanem bez obje.  Došao je Stojo da me odšlepa do pumpe i  dok  se tankalo gorivo prebacili smo stvari i negdje oko 6 i po napustili Podgoricu. Stigli smo u Dragovića polje i produžili preko Bojića u Starče. Tu je Đaja prošlog vikenda vidio neki put kojim može auto, međutim ubrzo posle Starča vidjeli smo da je dobro omanuo. Put spušta u selo Zavrca ispod Podskih  vrhova a mi ostavljamo auto na najvišoj koti (850mnv) i idemo pješačkom stazom ka selu Poda i katunu Čuke. Ispred nas je skoro ne penjivi Štit a lijevo Podski vrhovi, idemo valom između njih ostavljajući desno od nas katun Vragodo. Dan je bio težak a atmosfera puna vlage. Iako je bilo mnogo naporno, ipak ritam nam je bio prilično brz. Malo siparom i travom a dobrim dijelom sniježnim padinama prvo izlazimo na greben između Štita i Zagradca a potom traverzom do grebena između Lastve i Zagradca. Na vrhu smo sreli planinare iz Montenegro Airlines Vladana, Dimitrija i Dragana koji se nisu puno zadržavali jer su planirali i uspon na Stožac. Posle dužeg kuliranja na vrhu odlučujemo da se ne vraćamo istim putem već preko katuna Javor siđemo ispod Podskih vrhova u selo Zavrca. Staza je dobra ali i razvučena pogotovo za nas već po malo umorne. U jednom momentu uspjeli smo promašiti stazu i ponovo se popeti na selo Poda, odakle nas je čekao već dobro poznat put do kola.

Riješili smo da noćimo u Ljevištima, na kraju sela pored Morače, gdje stalno kampujemo, to što je Stojo zaboravio šator i nije nam se učinilo kao neki problem, na kraju krajeva imamo dva šatorska krila, smislićemo nešto. Zapali smo finu vatru i napravili sklonište i sve je djelovalo dobro dok noć malo nije odmakla. Kad smo vidjeli da nam je vlaga probila i u auto a kamoli pod šatorska krila odlučismo se da oko 23 h odemo do seoske škole i tamo zanoćimo. Tamo smo umjesto vlage imali divnu prašinu i sjutra ujutro imao sam pola sata posla oko pranja uha, grla, nosa, vreće, podmetača itd…

 Osvanula je i nedelja:

 Budimo se oko 7 i silazimo do vatre koja se održala svu noć. Pridružuju nam se Dado Petrić i Marko Rešetar koji dolaze sa finim količinama tuborga. Oko 9 sati dolazi oko 80 planinara PSK Komova, a vođa ture je Bojan Bošković. Svi zajedno idemo do izvora Morače gdje se ja odvajam i krećem ka Lastvi. Dado i Marko su izašli do na katun Vragodo (ima dva istoimena katuna jedan ispod Štita i iznad Ljevišta a drugi ispod Podskih) pa skrenuli lijevo ispod Štita i našli se na kuloaru koji vodi na Zvornik. Stojo i ekipa iz Komova ostali su da odmaraju na katunu. Kuloar nije previše strm i samo je u završnom dijelu oko 40 stepeni. Od Zvornika do na Lastvu trebalo nam je manje od 15 minuta. Na vrhu je duvao relativno jak vjetar pa se nismo dugo zadržavali, kolko da popijemo po limenku piva. Brzi povratak nazad do kampa i nastavak druženja uz vatru, slaninu sa roštilja i nezaobilano pivo i vino.

 Boris Čelebić