Moračko Gradište 2174 m (16.02.2014.)

??????????????????????Živopisno selo Lipovo smješteno na obalama planinske rječice Plašnice, u podnožju izazovnih litica Umova, Stolova, Babljeg Zuba i Moračkog Gradišta sa jedne strane prevoja Vratlo i Jablanovog vrha i Savinih greda sa druge strane ovog prevoja, predstavlja jednu od njljepših alpskih dolina u Crnoj Gori i omiljenu destinaciju Visokogoraca.

Datum: 16.02.2014.
Ruta: Gornje Lipovo 1100 m – Moračko Gradište 2174 m – katun Ječmen Do – Vratlo- Gornje Lipovo;
Visinska razlika: 1000 m;
Vrijeme provedeno na usponu: 3 h i 40 min;
Vremenske prilike: sunčano sa umjerenim do jakim i hladnim vjetrom na grebenu i vrhu;
Broj učesnika: 4;
Učesnici: Radisav Rakočević, Miomir Miško Perović, Nikola Stanišić i Dragan Bulatović
Vođa uspona: Dragan Bulatović;

Ne prođe godina a da ovu dolinu ne posjetimo po nekoliko puta. Cilj naših posjeta najčešće je zahtjevni uspon na najviši vrh Sinjavine Bablji Zub (2277 m), ili znatno pitomiji i za penjanje ugodniji Jablanov vrh (2203 m). Ostale vrhove u ovom masivu, a među njima i Moračko Gradište, moram priznati, neopravdano rjeđe posjećujemo. No, ove godine smo odlučili promijeniti stare navike, pa smo godišnjim Planom akcija predvidjeli prvenstveni zimski uspon na Moračko Gradište iz Gornjeg Lipova.

Zimski uspon na Moračko Gradište, iz Gornjeg Lipova smjerom »via normale«, preko prevoja Vratlo i katuna Ječmen Do, veoma je zahtjevan ako ni zbog čega drugog a ono zbog prilično velike distance koju treba prevaliti. Drugi smjer, koji sam penjao prije 10-ak godina, koji se u prvom dijelu poklapa sa usponom na Bablji Zub do prevoja iznad Đedovovog Dola, takođe predstavlja dugotrajan uspon sa jednim veoma eksponiranim zahtjevnim detaljem u stijeni iznad prevoja. Već godinama mjerkamo i »snimamo« izazovni strmi kuloar koji vodi od podnožja na greben samog vrha Gradišta i prema našim saznanjma do sada nije penjan u zimskim uslovima. Naša četvoročlana ekipa stigla je bez problema kolima do Gornjeg Lipova, jer snijega u selu nema, iako je 16. februar, i u 7 sati već je bila spremna za uspon. Nijesmo znali kakav nas snijeg čeka na usponu pa smo ja i Radisav ponijeli i krplje i dereze, dok Miško i Nikola nijesu imali ni jedno ni drugo. U početku slijedimo stazu za Bablji Zub, ali je nakon dvadesetak minuta, odmah poslije mjesta gdje se prije nekoliko godina survala ogromna lavina, napuštamo i skrećemo desno prema čistini u podnožju velikog kuloara. Snijeg kroz šumu je dubok i mekan pa propadamo do zemlje, nadamo se da će nakon što izađemo na čistinu biti bolji, ali uzalud. Nekoliko puta sam propao do pojasa, pa da bih prekinuo dalje mučenje odlučujem da montiram krplje. Isto je učinio i Rašo. Propadali smo i sa krpljama, ali u poređenju sa Miškom i Nikolom bilo nam je neuporedivo lakše.

"Visokogorski smjer"

Smjer uspona

Blagu padinu između šume i kuloara dugu par stotina metara prelazimo po dijagonali, nakon čega počinje pravo penjanje. Nagib u kuloaru se kreće između 30 i 45 stepeni, sa jednim detaljem od 55 stepeni pri samom izlasku na greben. Međutim, snijeg je bio toliko dubok i mek da smo sve do ovog završnog detalja peli sa krpljama i pri tom prilično propadali u njega. Nakon što smo skinuli krplje i bez problema savladali ovaj najstrmiji dio kuloara našli smo se na grebenu, gdje nas je dočekao jak vjetar. Snijeg je sada postao tvrd ali ne toliko da bi koristili dereze. Nakon dvadesetak minuta hoda grebenom stajali smo na vrhu. Uspon je ukupno trajao 3 sata i 40 minuta što za ovakve uslove nije puno. Penjanje kuloarom u uslovima tvrdog i zaleđenog snijega trajalo bi znatno kraće i predstavljalo bi pravo zadovoljstvo. Za neku narednu priliku smo »snimili« par lijepih varijanti koje iz gornjreg dijela kuloara vode direktno na vrh, eto nam dobrog razloga da se ponovo vratimo na Gradište. Zbog svoje dužine i širine kuloar je svakako atraktivan i za dobre turno skijaše. Nakon čestitanja i fotografisanja na vrhu, odlučili smo da se spustimo na prevoj sa druge strane vrha gdje smo sačekali Miška koji je kasnio 40-tak minuta za nama. Uslijedio je dug i zamoran povratak ljetnjom rutom preko Ječmen Dola i prevoja Vratlo do Gornjeg Lipova.

dr Dragan Bulatović

2 comments on “Moračko Gradište 2174 m (16.02.2014.)

  1. Vanja Pejovic каже:

    zdravo ekipi sa Gradista. Kuloar je prosle zime ( sada vec pretprosle ) popeo i u povratku niz njega skijao Zeljko Pejovic iz Kolasina sa ekipom, tako da njega treba pitati za ime smjera. Ovo vase bi bilo prvo ponavljanje.
    pozdrav
    Vanja Pejovic

  2. Milan Radović Milan Radović каже:

    Hvala Vanja na informaciji. Kontaktiraćemo Željka kako bi makar na ovaj način, kroz tekst dali doprinos da ljudi znaju za ovakav podatak. Prosto, u Crnoj Gori ne postoji neki jedinstven portal koji tretira ove stvari i gdje bi se objavljivalo kada neko popenje neki smjer prvi put. Ljudi nemaju običaj da objave kad nešto popenju, sve to ostaje u saznanju malog broja ljudi i to je svojevrstan problem.

Оставите одговор