Na Nuptse-u stradao Ueli Steck

Kada je Uli Štek 2013. doživio incident u baznom kampu Everesta sa pobješnjelim Šerpasima, bilo je pitanje da li će se jedan od najboljih alpinista svih vremena ikada više vratiti na najvišu goru svijeta. Vratio se ove godine sa idejom da poveže Mont Everesti Loce, četvrti vrh na svijetu. Ideja je bila u skladu sa Ulijevim planinarskim karakterom da radi neobične stvari u svjetskom alpinizmu i pokuša ono što nikom nije uspjelo do sada. „Neuspjeh za mene bi bio samo da se ne vratim živ kući“ rekao je Uli prije odlaska na Himalaje.

Na žalost, najbrži penjač današnjice, „Švajcarska mašina“, kako su ga zvali, doživio je neuspjeh. Planinarskim svijetom je brzinom munje, 30. aprila stigla šokantna vijest. Bez mnogo detalja, objavljeno je da je Švajcarac poginuo između kampova 1 i 2 na Nupceu, prilikom aklimatizacionog uspona. Nakon što je njegov partner Šerpas Tenji doživio promrzline, Uli je odlučio da nastavi sam proces aklimatizacije. Kako se desilo da padne u provaliju, vjerovatno će zauvijek ostati tajna. Sudbina je htjela da Uli Štek bude prva žrtva Everesta ove sezone.

Uli Štek se stalno kretao, čini se, sa druge strane granica ljudskih mogućnosti. Napravio je niz nevjerovatnih uspona, a zbog brzine penjanja prozvali su ga „Švajcarska mašina“. Čitav život je posvetio planinama, rođen je u njima, živio je u planinama i, na kraju, u 41. godini zauvijek ostao na planini.

Teško je nabrojati šta je sve uradio u svojoj karijeri, ali je postao poznat po brzini penjanja i rekordima koje je postavio i koji će biti teško dostižni. 2012. godine je penjao Everest bez dodatnog kiseonika. 2013. godine je napravio prvi solo uspon južnim licem Anapurne, za koji uspon je dobio nagradu “Piolet d’Or”, svojevrsni planinarski Oskar. Popeo je sve alpske čitirihiljadaše, 82 vrha za 62 dana. Postavio je brzinski rekord u penjanju Eiger-a za 2,47 h i mnoge druge rekorde u brzini penjanja. Popeo je čuvenu trilogiju, sjeverne stijene u Alpima i postavio rekorde na svim usponima.

Uli Štek je rođen 04. oktobra 1976. godine. Sa osamnaest godina je napravio prve zapažene rezultate u alpinizmu. Bavio se paraglajdingom, trčao maratone. Bio je oženjen.

„Kad sam na planinama, ja sam tamo gdje želim da budem“, govorio je Uli. „Tamo sam srećan i zadovoljan. Osjećam se slobodno i mogu da radim šta hoću. Postavio sam svoje parametre. Uvijek sam uživao u solo penjanju. Volim interakciju sa prirodom. Ne postoji ništa osim tebe, kamen, led, planina… Iako tamo osjećam da sam mali i beznačajan, na planinama živim život punim plućima i igram se kao dijete“.

„Learn from Yesterday, live for today, hope for tomorow“- bio je moto Uli Šteka. Često je znao da kaže da je radost suština uspjeha. Nasuprot ovoj životnoj filosofiji je ono o čemu se ne priča dok se ne desi tragičan događaj. Neuspjeh, u situacijama kada si sa druge strane granice, nije odsustvo radosti nego tragedija. To se potvrdilo i u Ulijevom slučaju. Otišla je legenda u legendu ali će njegove poruke a i njegov dobri duh zauvijek ostati kao motiv mnogih osvajača beskorisnog.

Milan Radović

 

Оставите одговор