Po podacima i promotivnim publikacijama turističkih organizacija Crne Gore, Bobotov Kuk je zvanično tj. oficijelno najviši vrh Crne Gore. Pored toga, Kolata se nalazi na samoj granici sa Albanijom, pa se time Bobotov Kuk, koji je ipak vidljivije pozicioniran unutar granica Crne Gore, zvanično smatra najvišim vrhom Crne Gore, a planina Durmitor kao najlepša crnogorska planina.
Redovno pratim vase izvjestaje sa tura (pogotovo zimskih) po CG i moram reci da su slike, a i opisi dosta dobri. Cak ste podstakli u meni zelju da i ja pokusam nesto slicno.
Hvala Batriću, ako želiš sa nam na neku od tura dobrodošao si, javi se, imaš kontakt telefone gore u odeljku posvećenom Klubu.
Svako dobro, Milan Radović, generalni sekretar visokogoraca CG
Hvala na pozivu Milane, nadam se da cu u neko dogledno vrijeme moci ukombinovati jednu turu sa vama, a vjerujem da ce i jedan moj prijatelj (inace on planinari vec 20 i vise godina) poci.
pozdrav
Nažalost, planinarenjem se bavim tek zadnjih godinu – dvije, i to vrlo rijetko zbog drugih obaveza. Prije bi se reklo da sam aktivniji simpatizer. Zato prosto “gutam” tekstove na ovakvim i sličnim sajtovima. Svaka čast za tekst. Što se tiče dijela koji autor opisuje, bio sam na susjednom vrhu – Volukaku i Velikom vitlu, a učestvovao sam i u jednoj nesvakidašnjoj avanturi – od Sutjesje smo pratili tok potoka i došli do podnožja vodopada Skakavac. E, sad komentar za Trnovačko jezero – bio sam nekoliko puta tamo, stvarno je biser prirode, ali imam jednu zamjerku. Odnosi se na otpad koji nesavjesni (nažalost, ima nas svakakvih) ostavljaju prilikom kampovanja na jezeru. Trebalo bi nešto učiniti dok ne bude kasno, pa osmislite što, ako treba udarati i po džepu – nije problem. Pozdrav Visokogorcima.
BOLJE JE NESAVJESNE LJUDE POKUŠATI NAUČITI DA NE OSTAVLJAJU U PRIRODI NIŠTA ŠTO NIJE EKOLOŠKO NEGO KAŽNJAVATI ,KAZNE U PLANINAMA NEDAJU REZULTATE .DOBRA METODA JE LJUDE DOVESTI NA TU RAZINU DA SE SRAME OSTAVIT SMEĆE U PLANINI AKO IM NEMOŽEMO POKRENUTI SAVJEST.POZZZZ PLANINARIMA CIJELOG SVIJETA
Nedime,
na žalost, izdavač je štampao knjigu samo na ćiriličnom pismu. Postoji mogućnost da se doštampa jedan broj primjeraka na latinici, nadam se da će se to realizovati. U svakom slučaju, knjiga će biti promovisana i u Sarajevu, najvjerovatnije u septembru. Cijena knjige je 5 €.
Pozdrav, Milan Radović.
Ovaj “uredjaj” oko Bojane glavudze, u kojoj uzgred receno nema nista, zato se i nije ostetila, izgleda mnogo savremenije nego na Lakovicevoj glavi prije 4 god! Drz se Boki
Sa ovim oreolom oko glave evo ga kao, Bože mi oprosti, svetac sa ikone. Ispade da je dobro što je pao na glavu, da je na koji drugi dio tijela prošao bi gore…
Sa nestrpljenjem sam čekao vaše javljanje na ovim stranicama i vijest o vašem usponu na Mon Blan.
Baš mi je žao što je navrijeme pokvarilo vaše planove, ali ,,biće dana za megdana”. Važno je da ste svi na broju.
Tanji želim što brži oporavak.
Hvala Batriću. Upravo tako. Prvi cilj ovakvih poduhvata je ostati živ. Ovoga puta je vrijeme bilo nevjerovatno loše, nije bilo ni minimum šansi za vrh. Žao mi je zbog ekipe koja je zaista bila dobro pripremljena. Ali ovkve stvari donose više iskustva i više nauče od “laganih” uspona…
S obzirom šta se tamo dešavalo ovih dana napravili ste veliki poduhvat, iskrene čestitke. Tanji želi što brži oporavak. Jedva čekam vaš detaljnini izvještaj s fotografijama, a čekam i kolege koji se još uvijek nadaju ljepšem vremenu!
Iskreno,nijesam znao za promociju,Milanove knjige,veoma me raduje,da je takvo zdanje izaslo pred sve vecom citalackom publikom i zainteresovanoscu sa planinama.
BIRANIM jezgrovitim i nadahnutim tekstom,govornici ,meni licno otvorili suuniverzum ,vrijednosti , radjanja i umiranja.
s,postovanjem Muso
Ogromnu tehničku, iskustvenu, a nadasve Prijateljsku podršku dobili smo od vas. Na ovoj našoj prvoj ”ekspediciji” usmerili ste i uobličili pozitivnu energiju koja nas je pratila i celoj akciji dali siguran pravac. A svojim likovima dali pravi šmek i začinili druženja oko vatre posle svih tih uspona…
Hvala Prijatelji i vidimo se opet neđe.
…па још 9 км макадама према катуну Ропушница….Pozdrav MIlane…Interesuje me u kakvom je stanju put ovih 9 Km makadama…Jel’ to ona šumska opcija puta ili je nešto bolje..Može li se malim kolima????
Pozdrav Nedime. Mi smi išli džipom, i to je najbolja opcija. Može i malo auto ako nije baš prenisko. Ima par detalja jače pedence. Ljudi izlaze u katun i malim autom, ali možda je bolje prepješačiti tih nekoliko kilometara nego rizikovati auto.
toliko toga ima netacnog da se procita o kanjonima a posebno o kanjonu Nozice. Naime najveci absajl je 18 do 19 m. Premereno. Prosao sam sa uzetom od 45 m koje je vise nego dovoljno. moj savet je ne ici samo sa uzetom i desenderom. poneti opremu za osiguravanje. ima dosta impovizacija. koje kad dotraju (uzad, prusici trake) moze biti nezgodno. plus jedno tanko drvce koje sluzi za sidrenje a nije ga lako(doduse ni tesko) dohvatit. al drvo ja danas tu a sutra, mozda. inace uzivanje je spustati se i vodu i plivati kroz kanjon
Munjo, sve ovo sto si napisao za Nozicu stoji,pogotovo za improvizciju, treba ga prespitovati kao i Skurdu. Sto se tice broja i visine absajla to su bile vise pausalne procjene koje na tolike visine i ne moraju bit bas tacne ali ne vjerujem da smo mogli omasiti 10 metara 🙂 ali dobro ako imas preciznije podatke o Nozici i drugim kanjonima posalji nam podatke i mi cemo ih ispraviti.
želela bih da vam se zahvalim ispred Alpinističkog odseka Beograda, na trudu koji ste uložili u pravljenju i iznošenju peći za bivak “dr Rastko Stojanović”, i na taj način potpomogli nam u njegovom očuvanju. Ekipa koja je bila sastavljana od mladih alpinista iz OCP i AOB, kao i drugara planinara, je prošlog leta, pored farbanja, lakiranja, iznošenja smeća, izbacila stari šporet, koji je bio tu od otvaranja AOB bivaka (davne 1978), ali je vremenom, nažalost, propao…
Nadamo se da će novi šporet služiti dugo!!!
Pozdrav iz Beograda,
Sana Zulić, načelnik AOB
Hvala Sanice,
naravno, znamo za vašu prošlogodišnju akciju pošto su u njemu učestvovali i naši drugari. Bivak je sad jedan lijepi kutak, posebno u zimskom periodu. Peć je namjenski napravljena po dimenzijama koje odgovaraju mjestu predviđenom za to, ne zauzima puno prostora, izolacija je dobro urađena, tako da je dobro rešenja za ovakvu vrstu objekta. Nadam se da ćemo se vidjeti na Durmitoru, u Kalici, možda zimus i penjati zajedno. Svako dobro i pozdrav za sve članove AOB-a.
Ostecena za sad nema ali vidim da se smece radje odlaze u bivaku ili okolini nego vraca nazad…ostavalja se i neka hrana koja nije pozeljno da ostaje jer je otvorena i brzo se kvari,samo se pravi smece i izgleda neuredno.
Zelengora je bezbjedna, minska polja su sa druge strane Kalinovika na Treskavici i tamo je rizicno. Najlaksi prilaz je makadamskim putem uz Suhu. Kad dolazis iz pravca Foce, prodjes Tjentiste i skrenes lijevo, oznaceno je i imas rampu i vjerovatno nekog iz nacionalnog parka. sliku sam ti poslao na mail.
Hvala Batriću na sugestiji i što nas pratite. Nisam siguran da li postoji tehnička mogućnost za tako nešto, u svakom slučaju pokušaćemo da to otklonimo. Nakon nove godine ćemo redizajnirati sajt i vodićemo računa o tome.
Željko, hvala na lijepim željama. Ukoliko imaš neki savjet za nas za ovu ekspediciju, biće nam zadovoljstvo da naučimo nešto iz vašeg iskustva. Svako dobro, pozdrav iz Podgorice.
Pozdrav iz Pule,
molim Vas povratnu informaciju da li je postoji hrvatsko izdanje Vaše knjige “Nebeske note” i gdje se ista može kupiti. Ili, kako je moguće doći do Vaše knjige.
Hvala.
Lp
Poštovana Manuela. Na žalost, ne postoji latinična verzija moje knjige, izdavač je štampao samo na ćirilici. Planiram da štampam izdanje i na latinici, ali to neće biti tako brzo, vjerovatno tek kad budem radio drugo izdanje koje će biti i dopunjeno. Što se tiče ovog izdanja, možeš mi se javiti na mail milan.radovic@t-com.me pa da probamo naći način za dostavu primjerka.
Svako dobro.
Svidio mi se Vas tekst; i cijela stranica je odlicna. Ja sanjam mozda za mene za sad nemoguci san a to je da se i ja budem na samitu Elbrusa jednog dana. Samo sto bi ja to htijela napraviti sama. Prvi put sam se popela na Bobotov kuk kad sam imala 13 godina s ocem. Bili smo kod tetke koja je uzdizala na kantunu ovce, tata je slsgao mami da idemo da obidemo neke rodake ne drugom kantunu.Sjecam
se da smo na putu do vrha susreli svicarce ili njemce i da su imali svu mogucu opremu ja do tad nisam nikad vidjela toliko stvari. Gledali su nas s cudenjem tata u potkosulji a obadvoje u starim hlacama koje je mama skratila da se iznose jos vise(“Nema bacanja,toce biti dobro CG”). Mami je tek nakon par mijeseci zbijajuci sale znajuci koliko se boji visine rekao sto smo napravili. Od tada je proslo dosta vremena i probala sam ici s planinarima na neke HR vrhove ali se nisam nasla s njima. Tvrdoglava Crnogorka i nije da su ljudi losi ali previse karaktera i pogleda tj. ogranicenja i nije to za mene.
Jedini urodeni strah onaj od visine svi ostale smo pokupili usput. Ja ga nikad nisam imala mada mi ga je mama pokusavala usaditi.
Mog oca vise nema a moj partner se boji visine i tako da cu morati sama. Imamo u planu da idemo na Elbrus ali on se boji ici autom iz HR jer je uvjeren da cemo ostati bez svega. Zanima me koliko je poduhvat kostao; vize,
dozvole, gorivo, smjestaj,zicara…. Koliko je sigurno spavati negdje pored ceste jer smo bi on vozio?!
Unaprijed HVALA.
Vlatka
Milina je čitati vaše izveštaje. Da li zato što dobro pišete, ili zato što dobre predele pohodite, pa je samim tim zanimljivo čitati o njima. A najverovatnije oboje. U svakom slučaju pohvaljujem vas odreda.
S tom razlikom što su prognozeri ovdje omanuli a ovaj vikend pogodili… a mi smo dobro procijenili kad će omanuti a kad pogoditi… Znači, bolji smo prognozeri od Miceva i Pavićevića…
Stijena na poslednjoj slici – je li to Vrsta.ako jeste ima oko 700 m visine i 2 popeta smjera iz 1940 i neke.tako barem kaze Smerke i njegov vodic “stijene Jugoslavije”
Jeste, a cuo sam za taj podatak, mislim da mi je Bojan pominjao to. Ima tu neki prolaz, nedje otprilike po sredini,moze se prijeciti ispod nje. Ćalasan kod kog smo bili prolazio je tuda. Ali kaze da je mnogo opasno pogotovo pocetak, krosljivo..
Pozdrav Vanja,
u album sam dodao još jednu fotku (zadnja po redu) a u pitanju je najljepši pogled na moćne stijene Vrste i Noža. fotka je napravljena, naravno, iz mog sela. Vjerujem da se sjećaš pogleda sa one naše čuvene transverzale. Ovdje se vidi ta stijena u kojoj su ti smjerovi, naravno, pošto je fotografija sa velike distance, ne može se vidjeti kuda bi mogli biti ti smjerovi. Sa ovom slikom sam se budio svakog jutra dok sam bio dijete jer sam ovu stijenu gledao iz kreveta… nešto od toga sam pisao u Nebeskim notama. U svakom slučaju, ovo bi mogao biti dobar izazov za naše alpiniste…
Da vam pozelim srecu na tom putu i usponu, te da se svi zdravi i veseli vratite.
Mislim da u isto vrijeme idu i grupa odavde iz Niksica…..valjda se sretnete tamo.
Potrudite se da na ovim stranicama, makar sms-om, javljate kako teku ekspledicijski dani.
Hvala Batriću, nadam se da ćemo obezbijediti neku vezu kako bi postavljali informacije sa lica mjesta. U svakom slučaju, informacije ćemo postavljati na našu facebook grupu, a po mogućnosti i ovdje na sajt.
druzino iz crne gore cestitam vam na osvajanju najsurovije planine na svijetu ,,,vasa upornost i zelja da uspijete vas je iznijela na vrh denalija a samim tim ste usli u istoriju crnogorskog alpinizma kao prvi crnogorci koji su se popeli na najveci vrh sjeverne amerike ,bravo milane jer znam da da si alfa i omega ovoga kluba ,ranko jasovic………milane sad ces morati jednu knjigu samo o denalima da napises
Hvala vam na podršci i čestitkama. Ovo je rezultat svakog crnogorskog planinara i potvrda da se i mi u CG poslednjih godina u ovoj oblasti možemo mjeriti sa najuspješnijima. Hvala Saša na trudu i objavljenoj informaciji, Ranko na podršci i svima koji se raduju ovom uspjehu najtoplije zahvaljujem i pozdravljam vas sa Aljaske. Uskoro sre vidimo u CG, a sad, pošto smo završili ovo zbog čega smo došli, krećemo u novu misiju: ostvarujemo kontakte sa našim ljudima na Aljasci. Za dva dana ovdje u Enkoridžu, potomci Crnogoraca koji su doselili na Aljasku organizuju druženje u našu čast, i to je velika obaveza da im prenesemo utiske iz domovine njihovih predaka…
Strecan novi dom,zasluzili ste vi to,ali skromnost je najvece bogastvo a vi to imate,nije slucajno da ono sto osjecamo zelimo i ostvarimo
.Bilo bi lijepo kada bi na putu uspjeha slusali mudre obrazovane istrajne i neishitrene ljude,cekamo itaj dan.
Mu’so Vukovic
Pozdrav svima,
Slažem se mnogim stvarima koja su navedena ,no zaulazak u UIML-u koja se bavi planinskim vodičima nije potrebna tako široka tematika.
Mi kao Savez gorskih vodiča Hrvatske imamo sljedeču podjelu.PLANINSKI VODIČ, VODITELJ SKIJANJA i GORSKI VODIČ.
Nakon što smo potpisali sporazum sa Vam o suradnji ,i razgovora sa Vašim predstavnicima mislim da će biti puno jednostavnije izvršiti školovanje.
Srdačan pozdrav
Željko Gobec prof.
Postovani, lijepo je da ste se javili i sto se konacno prica o obrazovanju planinskih vodica ili vodja pokrenula i u Cg. Ako sam dobro razumio Savez gorskih vodica Hrvatske clan je UIML – e. Zanima me, prema vasoj podjeli i obrazovanju u okviru vaseg saveza, na kojim vrstama planinaskih terena su vodici koje obrazujete osposobljeni da vode? posebno mi je interesanta razlika izmedju “planinskog vodica” i “gorskog vodnika”. Upoznat sam sta znaci biti gorski vodnik u Sloveniji na primjer. Je li “gorski vodic” prema programu obrazovanja vaseg saveza osposobljen da vodi na terenima koji zahtijevaju alpinisticka znanja i vjestine i je li to u skladu sa onim sto pise na sajtu organizacije UIMLA da je IML – International Mountain Leader – Internacionalni planinski vodja – osoba koja moze da vodi grupe ili pojedince na terenima koji ne zahtijevaju alpinisticke vjestine? Volio bih da neke stvari pojasnite.Pozdrav. Vanja
Pozdrav Željko,
svakako očekujemo vaše sugestije i vaša iskustva su nam dobrodošla. Postavili smo visoke standarde, učestvovao sam u izradi ovog programa i sam mislim da će biti dosta problema da se realizuje i obuka i polaganje, posebno u početnom dijelu. Naravno, ukoliko se neke stvari iz programa pokažu kao prepreka, mijenjaćemo ih. Objektivno, najteža situacija kod nas je u činjenici ko će pružati obuku budućim vodičima. Mislim da u Crnoj Gori nema kluba ili organizacije koji mogu pružiti kompletnu obuku već, možda, samo pojedine segmente. Očekujem da se to riješi tako što će se javiti relevantne institucije iz regiona koje će konkurisati.
U svakom slučaju, vaša iskustva su nam dobrodošla i ukoliko budete imali neku sugestiju molim Vas da me kontaktirate na mail koji možete naći u kontaktima na ovom sajtu. Ja ću biti slobodan da, ukoliko budem imao neke dileme kontaktiram Vas.
Svako dobro,
Milan Radović
Pozdrav hm,
toliko puta smo do sada čuli da se osporavaju činjenice da pomalo postaje degutantno uopšte odgovarati. Ko hoće da pročita, hoće, ko želi da pročita ono što nije napisano takođe će pročitati kako njemu odgovara. U izvještaju piše da je to bio prvi crnogorski vrh viši od 8000 m, i to je tačno. Ne pominje se dostignuta visina jer je to druga kategorija koja i nije baš u savremenom planinarstvu značajna. Dakle, u pitanju je ispenjeni vrh a ne dostignuta visina. A to u suštini nije ni bitno, jer kao što i u ovom tekstu piše za Denali, uvijek tamo gdje smo bili prvi, poželjeli smo da ne traje toliko dugo da neko još stigne i prestigne, visinu, vrh, pomjeri granice. To je u interesu svakog planinara koji želi uspjeh crnogorskog planinarstva i uopšte planinarske porodice. Ko želi za sebe ekskluzivitet ili monopol, zalutao je u svijet planinarstva.
U ovom izvještaju je toliko interesantnih podataka o samoj zemlji, planini, izazovima koji su nam stajali na putu, počevsi od same ideje da se krene na Denali pa do uspona na vrh, kao i o uspjehu Crnogorskih iseljenika koji su dali značajan doprinos razvoju Aljaske. Tekst je informativni i motivacioni za sve planinare koji bi poželjeli da krenu na ovu ekspediciju, jer mogu nać dosta korisnih informacija koje će im olakšati da to i urade. Pored toga tekst je i jedna zanimljiva reportaža koja će ljudima, koji nisu iz te priče ili su u toj priči ali ne žele ići na takve ekspedicije, stovriti sliku i približiti im ovu divlju i surovu ali i prelijepu zemlju.
E sad,umjesto to da komentarišemo i trudimo se da iz ovoga svi izvučemo neke pouke i naučimo nešto novo, komentarišu se nebitne stvari. Milan i Bulat su prvi Crnogorci koji su popeli VRH preko 8000, a sa Đajom zajedno Denali, odgovaralo to nekom ili ne, to je tako. Samo mi nije jasno zašto se to tako teško prihvata !?
Ko je bio na ekspedicije, zna koliko je to teško i zna da ti poduhvati imaju vrijednost jedino ako na njima steknete novo iskustvo, vidite nove krajeve, nove ljude i u borbi sa ćudima prirode, naučite nešto novo i proizvedete sebe u boljeg čovjeka. To je istinska vrijednost koju vam niko ne može uzeti, niti osporiti. Sve ostalo ko je prvi i sl. su obični statisticki podaci u ovoj priči manje bitni, mada možda nekome i nisu.
Hodati po planinama, pomjerati granice, međusobno razmjenivati iskustva i inforamcije, čuvati sebe i druge, čuvati prirodu, družiti se i radovati svim uspjesima u planinarskom svijetu . Tome treba težiti, ovo nisu tereni pogodni za takmičenja, cijene znaju bit visoke a i gubi se smisao…
Moje poštovanje Milane, ja sam Stjepan Kuzminski planinski vodič SGVH / Savez gorskih vodiča Hrvatske / i od strane svoga saveza imenovan sam za koordinatora među savezima EX YU.Pa Vam se s toga i obračam u vezi vaših programa školovanja za planinske vodiče profesionalce.Kao što je kazao moj predsjednik prof. Željko Gobec u ogrnjem odgovoru, mi smo vam spremni pomoći u realizaciji školovanja kroz savjete i naša dosadašnja iskustva.Uostalom to je i naša obaveza prema vama jer je vaš predsjednik gosp. Luka Mitrović ispred PSCG potpisao sporazum o suradnji sa nama u SGVH.Imamo još i jednu posebnu obavezu prema vama da vas uvedemo u međunarodnu asocijaciju planinskih i gorskih vodiča, UIMLA.Kako bi Vi stekli i međunarodnu licencu za vođenje,koja vam je potrebna ako vodite izvan zemlje.Mi smo prije mjesec dana primljeni u punopravno članstvo UIML-e i sada čemo stjecati međunarodne licence za vođenje.Vas smo stavili u status ASPIRANTA kod UIMLE.Pa zbog tih svih aktivnosti molim Vas da mi se javite da nas dvojica napravimo plan naše suradnje i da Vi lakše možete realizirati sve što ste zacrtali svojim programima.Ovo vam je moja mejl adresa stjepankuzminski@net.hr, na fejsbuku smo prijatelji također Stjepan Kuzminski je moje ime,mob 0995094999 ili 013631228.
Stjepan Kuzminski planinski vodič SGVH i koordinator među savezima EX YU.
Ponosni smo što ste naši. Bezpredmetno je komentarisati bilo šta u vezi visina i vrhova jer je besmisleno. Nema takmičenja sa planinom, ni sa drugima, čak ni sa samim sobom. Važna je ljubav jer samo tako se sa planonom može stvoriti neraskidiva veza. Dučić je rekao: “Samo u ljubavi i mržnji ljudi mogu da se izjedanče i da posljednji stigne prvoga… da Pigmej krene ukorak s gigantom”… Biram ljubavi.
Još jedna staza na putu slobode i uživanja. Još jedan okvir za sliku ljepote i svjetlosti. Još jedna planina snova i jave… Sa dobrim ljudima, na lijepim planinama provesti dan, vikend, to je čist užitak, dobitak koji se ne može mjeriti nikakvim mjerama prolaznosti i besmisla kojim nas okiva život… Svaka čast Ivana na ovom izvještaju, na malom parčetu beskrajnog, plavog neba koji si podijelila sa svima nama koji volimo visine, planine, prirodu…
Djeca su predivna-budući mali planinari, za razliku od većine odraslih, imaju već izgrađen odnos prema prirodi. Njihova radoznalost i razmišljanje su fascinantni.
Kad bi dobili podrsku, pa da ovakve radinocie organizujemo i u osnovnim skolama to bi bio pravi potez. Kroz planinarenje je najlakse promovisati zdrav stil zivota i od malih noga razvijati svijest da se treba zivjeti u skaldu sa prirodom. Vec je osjetna promjena u zadnjih par godina ali treba to mnogo bolje. Mnogo vise ljudi u planinama, bolja zastita priode, manje odlaganja otpada van previdjenih lokacija i sto vise reciklaze! O svemu tome treba govoriti, a kad im se provuce kroz zanimljivu pricu o planini lakse ce prihvatit i onako sve te price su usko povezane… evo i jedan zanimljiv sajt http://www.reciklirajte.me
Bez obzira što nas projekat nije prošao na konkursu raspodjele sredstava od igara na sreću, imamo veliko interesovanje “mašinske škole” iz Podgorice da sa njihovim učenicima i nastavnicima, kad otopli, organizujemo planinarski vikend na Komovima. Pored ovoga su zainteresovani da kroz vannastavne aktivnosti uradimo prezentaciju o našim planinama, opremi, planinarenju, prezivljavanju u prirodi… Mi cemo raditi dok i drugi ne vide društvenu korist od našeg rada i pruže podršku.
Dobro bi bilo kad bi napravili neki najprostiji sporet na drva i ponijeli ga u pl.kucu i malo dasaka i pur pjene da zatvorimo dobro objekat. Naravno, prvo popricat s vlasnicima imaju li sto protiv. I naravno jedan stek mesnih narezaka za Bojana da mu se nadje ako bane neplanirano 🙂
Trešteni nam nekako izmiče, ali doći će dan i za taj uspon. Trešteni vrh je specifičan, svojom formom i izgledom je jedinstvena pojava u crnogorskim planinama. Možda je, ipak zanimljiviji u ljetnjim mjesecima, jer zimi gubi nešto od svoje specifičnosti i razlike u odnosu na druge vrhove Maganika i druge crnogorske planine. Svakako, jedan od sledećih ciljeva…
Svaka cast đevojke i momci, jos jedan novi smjer na nasem Maganiku. Tresteni vrh svakako ljeti, i nadam se da cemo se potruditi da sa tim cudom prirode upoznamo siru javnost.
srecno bilo,svaka cast za dizajnera! sajt odlicno izgleda, odmjerene boje, pregledan. Mozda malo vise banera da zakacimo sa strane i malo na tom dijelu da poradimo…
Svaki put nas docekaju ljudski i vidi se da im je milo sto smo dosli.Zao mi je sto se ne druzimo cesce i sto jos uvjek nemamo nas pl. dom i nismo u mogucnosti da im uzvratimo gostoprimstvo!
PLANINARKA SAM IZ PD KRAJINE CAZIN BILA DVA PUTA NA MAGLIĆU U LJETNOM PERIODU I POVODOM 120 GD PLANINARSTVA ŽELIM ZIMSKI USPON I VIDJETI MAGLIĆ ZIMI UKOLIKO MI TO MOGUĆNOSTI DOZVOLE WEDRO
Veliki pozdrav opd planinara sa Stare planine, Pirot, Srbija. nas dvoje imamo namere da 28 aprila popnemo na Maglić Zato vas miliom da nam date smernice, kao na pr. da li je bolje ići sa strane Republike Srpske iuli Crnogorske, kao i mogućnost smeštaja. Ujedno, video sam vaš plan akcija i penjanje na Prokletije. Da li je moguće i na koji način da učestvujemo nas dvoje kao i mogućnost više informacija, o putu, maršruti, trajanja dana, ceni i sl. Puno pozdrava divnoj zemlji, prirodi i lljudima sa Stare planine .
Srđan Tošić..
Konacno naslov koji zasluzuju Prokletije. Na Balkanu su bez premca i jos uvjek cuvaju svoju misticnost. Nedeostatak informacija, losi ili nikakvi putevi, slaba infrastruktura, sve su to prelijepe stvari koje ce se na zalost ili na “srecu” uskoro promjeniti. Zato ugrabite priliku i krenite na Prokletije sto prije, prije nego dodju asfaltni putevi, hoteli, domovi, markirane staze,gps-trekovi, mozda i zicare. Ne kazem da je to skroz lose ali to vise nece bit Prokletije u pravom smislu rijeci, Prokletije. Bice i dalje lijepe ali kao Alpi pristupacne i sa svom logistikom. Grabite i ljeti i pogotovo zimi kada su po tezini ravne mnogo visim planinskim masivima. Idite i ako niste sigurni da ste izabrali pravu putanju i put koji ste nasli na karti, mozda vas nece dovesti do vrha ali uzivajte u tome da ne moze sve iz prve. Prostrane su imaju krecnjak i dolomit, susne ali i bogate vodom, pustinja ali i bujna vegetacija. Ocuvana sela sa starom arhitekturom, ljubazni ljudi i sto je najbitnije osjecaj da idete u nesto bas, bas nepoznato i neizvjesno… Ako hocete pitomo,onda Babino polje pa od Starca do Djeravice i Skeljzena, Hajla, Bogicevica, Rosalija,Nedzinat. Ako vise volite kamen i stijene Ropojana,Grbaja, Shnikut,Jezerce,Karanfili,Radohines. A ako ocete da istrazujete i u potrazi za divljim prolazite kroz pitomo ali gorskim stazama ne putevima, jer do tih sela jos auto stiglo nije a ima oko 12 km hoda i dobar dio je kroz kanjon i iznad njega. Idite u Curaj Eperm ili Qerec Muljaj i penjite Hekurave, Gyrke e Hapt,Gavnit, Bijaset,Bosit,Kakinjes ali otkrijte i Valbonu i Theth do kojih mozete kolima, Theth(za sad samo terenac). Naravno, ne zaboravite Juzne Prokletije, njihova bujana vegetacija ucinjece pristup malo tezim ali vrijedi poci na Rabes,Biges e Gimajet,Kuriljes i mnogobrojnu ekipu vrhova koji uljepsavaju panoramu Podgorice jer su od nje udaljeni vazdusnom linijom nekih tridesetak km. Za neke od njih ne mozemo ni ime naci i ako ih gledamo iz Podgorice, a najvisi vrh visokok je 2117 mnv i zove li zove, zato, putujete, istrazujte i uzivajte u Prokletijama-Srecno!
Naziv ovog vrha izveden je na osnovu informacija sa terena i fotografija koje su postavljene na google ert. Pozivam sve koji nam mogu pomoci oko tacnog imena ovog vrha da nam posalju informacije. Na kartama, nasim i Albanskim, ucrtane su kote 2051 na jednoj cak 2081 i 2117 za ovaj vrh ali ni na jednoj nema ime. Oko njega su Korobit i Ndreut sa oko 1900 i nesto preko ali bas ovaj vrh nema naziv. U najjuznijem masivu Juznih Prokletije ovo je navisi i najdominantniji vrh koji se odlicno vidi iz Podgorice(njegove sjeverne strane) i pogotovo iz Skadra i za puta za Ljes. Zato ako znate nesto vise, pomagajte 🙂
Iako nisam autor ovog teksta, kao administrator želim da odgovorim na pitanje. Ovo je planinarski sajt, mi se ne bavimo teritorijalnom organizacijom države niti za planinara važe bilo kakve granice. Tekst je informativan i tačan, precizan po svim pitanjima pa i po pitanju teritorije na kojoj se nalazi planina Maglić. Mi nismo uticali na teritorijalnu i političku organizaciju države BiH i njenih entiteta niti nas to interesuje ali poštujemo činjenice koje su zvanične. Važno je da je Maglić predivna planina i da će svaki posjetilac uživati u pogledu i doživljaju…
I ja procitah i pogledah ovaj prikaz. Hvala za njega. Jedanput krenula na Maglić i zbog kise i magle odustali i zavrsili na Trnovačkom jezeru. A prvi put kada sam ga ugledala kada sam se sa Volujka spustala prema Trnovackom je izazvao zelju da ga “pohodim” Trebala sada u nedjelju ici no odustadoh …I meni je “zasmetalo” insistiranje na Republika Srpska. Maglić je u Bosni i Hercegovini.
hvala što pratite naš sajt i komentarišete. Pretpostavljam da ste planinar, a onda, kao takvi, znate da planinarima nisu bitne te odrednice teritorije i državno-političkih entiteta i organizacija. Ovo je informativni tekst koji promoviše ljepote naših planina pa i Maglića kao pogranične planine koja dijelom pripada Crnoj Gori a dijelom Bosni i Hercegovini. Voljeli bi smo da se predstavite kada komentarišete jer, ukoliko vam je komentar dobronamjeran nemate razlog da se krijete iza nick-a. Ovdje nema mjesta političkim raspravama i nadam se da vas ovaj tekst ili bilo koji drugi na našem sajtu ne inspiriše za poznate i besmislene balkanske raspre o teritorijama, narodima, državama i intitetima… Nas zanimaju samo planine i ljudi koji se njima nadahnjuju. Svako dobro.
Dragi planinari. Ne možemo, a da ne primjetimo kako se politika uvukla u planinarske saveze u BiH, jer vidimo da i sami planinari na vrhove planina postavljaju sve zastave pa i krsteve samo ne i zastavu BiH. Na najvišem vrhu BiH ofarban je kamen znak u 3 boje koje predstavljaju jedan entitet. Ako je država ispred entiteta sa kojim pravom se to čini? To je namjerno negiranje države BiH. Plus to što je u nacionalnom parku ”Sutjeska” postavljen pravoslavni krst na najviši vrh Zelengore koji veze nema ni sa čim sa tog područja..Ponašamo se kao neke životinje koje zapišavaju svoje teritorije.
Knjige, na žalost, nema u slobodnoj prodaji. Kod mene postoji još nešto primjeraka, pa ukoliko ste zainteresovani javite mi se na privatni mail (imate ga ovdje na sajtu u odeljku “rukovodstvo kluba” ili na fb profil. Svako dobro.
zdravo ekipi sa Gradista. Kuloar je prosle zime ( sada vec pretprosle ) popeo i u povratku niz njega skijao Zeljko Pejovic iz Kolasina sa ekipom, tako da njega treba pitati za ime smjera. Ovo vase bi bilo prvo ponavljanje.
pozdrav
Vanja Pejovic
Hvala Vanja na informaciji. Kontaktiraćemo Željka kako bi makar na ovaj način, kroz tekst dali doprinos da ljudi znaju za ovakav podatak. Prosto, u Crnoj Gori ne postoji neki jedinstven portal koji tretira ove stvari i gdje bi se objavljivalo kada neko popenje neki smjer prvi put. Ljudi nemaju običaj da objave kad nešto popenju, sve to ostaje u saznanju malog broja ljudi i to je svojevrstan problem.
Pozdrav,
imam jedno pitanje u vezi gojzerica za visokogorstvo.
Planiram da pocnem sa zimskim usponima a prvo po lokalnim planinima a ubuduce i alpama.
Posto sam iz Banja Luke kod nas imaju samo https://www.alpinasports.com/product/teton/128
koje su pogodne za zimske uspone pa me interesuje vasa ocjena u vezi njih.
cipele koje si označio su dobre za sve vrste visokogorskih uspona. Imaju žlijeb za stavljanje automatskih dereza, vibram đon i uopšte pokazale su se kvalitetnim. Jedan naš član u klubu ih ima i zadovoljan je. Mogu se koristiti i za uspone na Alpima, ali za neke ozbiljnije visine i ekstremnije uslove pšreporučio bih ti nešto ozbiljnije poput la sportive. U svakom slučaju za ono što si naveo kao tvoju potrebu ove cipele su sasvim korektne.
Pozdrav,
Da li se za Mont Blanc, Braithorn, Gran Paradiso, Großglockner mogu se koristit,mislim da li se mogu pouzadati u njih zbog sigurnosti i zbog izloacije.
A sto se tice ekstremnihj uslova to ce biti sa vremenom a za to znam da treba La sportiva …
A ove Alptina Teton su 90evra kod nas pa gledam da li se isplati uzeti.
Pozdrav, i hvala na informacijma.
Na žalost, u Podgorici nema ni jedna ozbiljnija radnja planinarske opreme u kojoj se mogu kupiti djelovi opreme eminentnih proizvođača. Najbliža radnja koja prodaje opremu proizvođača Millet je Iglu šport u Beogradu.
Interesuje me materijali od koje je napravljena jakna.
FABRICS
DRYEDGE™ All Weather 2,5 L
W/P 10 000 – M/P 10 000 / Special Millet Backer Print / 108 g/m²
Da li ja sa ovom jaknom mogu da idem na Mon Blan,posto nije gorotex al opet pise da je vodo i vjetro nepropusna.
Pozdrav
Pozdrav Dragiša,
Gledali smo penjače sa ovim istim cipelama na Mon Blanu. Karakteristike su im dobre tako da nebi trebalo da imaš problem sa njima do visine Mon Blana. Važno je da su ti komotne, tj bar broj ili broj ipo više. Na njih se montiraju poluautomatske dereze tako da i o tome moraš voditi računa kad budeš nabavljao dereze…
Komotne su mi,nosio sam ih na Maglic prosle sedmice i super su se pokazale.
A sto se tice toplotne izolacije znaci mogu se pouzdati na njih da se penjem na Mon Blan?!
Možeš se pouzdati. Mon Blan se penje iz doma, ne prave se visinski kampovi tako da ove cipele sigurno završavaju posao. Ako možeš obuti dvoje čarapa to bi bilo super, ali da te ne stežu cipele. Ako bi na taj način bile imalo tijesne, bolje je obuti jedne čarape.
Pozdrav Milane,
imam jos jedan mali problem,ne mogu naći način održavanja tj sprej koji se koristi ?
Da li mi mozete savjetovati sta oko toga ?
Pozdrav
[…] možete pogledati na sajtu sa koga je preuzeta podela: https://www.visokogorcicg.com/trening-za-planinare/), ujedno to je jedan od najboljih tekstova koje sam uspeo da pronađem na internetu u vezi sa […]
Ako je ovaj zapis blijeda slika, neka neuki samo pokušaju zamisliti kakav je stvarni doživljaj. Hvala Milane na ovim crticama o meni najdražem mjestu na kugli. Pozdrav iz Konjica
[…] “Rumija je planina koja spaja more i jezero, nebo i zemlju, spaja vjekove i religije. Rumija je sveta crnogorska planina koja pamti svece i ratnike, kraljeve i podanike, planina čija istorija i danas izaziva kontroverze. Rumija, kao ni jedna druga planina ili mjesto u Crnoj Gori, njeguje tradiciju dugu vjekovima i sjećanje na svetog kralja Jovana Vladimira koji je čuvao svoje malo kraljevstvo na razmeđi velikih carstava s kraja desetog i početka jedanaestog vijeka.” (Visokogorci Crne Gore) […]
[…] “Rumija je planina koja spaja more i jezero, nebo i zemlju, spaja vjekove i religije. Rumija je sveta crnogorska planina koja pamti svece i ratnike, kraljeve i podanike, planina čija istorija i danas izaziva kontroverze. Rumija, kao ni jedna druga planina ili mjesto u Crnoj Gori, njeguje tradiciju dugu vjekovima i sjećanje na svetog kralja Jovana Vladimira koji je čuvao svoje malo kraljevstvo na razmeđi velikih carstava s kraja desetog i početka jedanaestog vijeka.” (Visokogorci Crne Gore) […]
[…] (2.386mnv) pripada teritorijalno Crnoj Gori. / Autor fotografije: Vlčado Vujisić – Izvor:https://www.visokogorcicg.com/maglic/ MIdžor / 2169mnv / Stara planina / centralna Srbija / Izvor fotografije: […]
Zdravo Milane, potreban mi je savjet pri kupovini vrece za spavanje.
Na koje temperature trebam da obratim paznju da li na ekstreme ili na comfort limit ?
Potrebna mi je vreca za zimske uslove, spavanje u satorima i sklonistima..
Evo jedan od modela koji sam gledao https://marmot.com/products/details/trestles-15
Extreme vrijednost na vreći je vrijednost temperature sa kojom ćeš u realnim uslovima preživjeti ali će ti, svakako biti hladno i neće biti ugodno. Ako ti je potrebna vreća za npr. -20, onda kupuj vreću na kojoj je to comfort vrijednost a da extreme vrijednost bude -27 ili niža. Dakle, ravnaj se prema comfort vrijednosti.Što se tiče ovog modela, on je ok. Generalno brend Marmot je odličan kada su vreće u pitanju, vjerovatno i najbolji… Ja imam vreću Marmot, doduše, ona je -40 i samo za najekstremnije uslove, ali sam jako zadovoljan i nije mi bio problem ni na Himalajima ni na Denaliju…
Naravno, ima još dosta poznatih marki koje imaju dobar perjani program ali je Marmot u samom vrhu..
Hvala Milane , Ivane i Djaja za ovaj nezaboravni vikend. Nevjerovatno je sta covjek moze prozivjeti i nauciti samo za 2 dana sa vama. Jedna od slika i govori da se nikad covjek ne smije opustiti i da najopasniji detalji mogu biti upravo tamo gdje se i ne nadas. Vikend za nezaborav i mnogo toga naucenog!
It would be much easier to plan trips within the Montenegro mountains of you were able to buy hiking maps online prior to arriving in the country. Even after arriving, getting hold of detailed hiking maps is like looking for gold!!
It is a pity as I suspect it will put off European independent walkers/hikers from exploring these wonderful ‘wilderness’ areas if maps are unobtainable to plan muti-day routes prior to arriving.
I have backpacked in most European country’s as well as Alaska, Himalayas, and the USA. Montenegro is without a doubt the most difficult place I have experienced to obtain maps for.
Odličan,nadasve,koristan text.I za one iskusnije-bez obzira na kategorij e koje su naznačene a koje obicno zanemarujemo,iako postoje naravno.
No,posebno je vazan aspekt održanja kondicije,koji je izmedju ostalih elemenata pripreme naravno najvažniji i koji preporučuje kontinuitet.
Moje iskustvo,koje je zavidno takoreci-kao da je pretoceno u ovaj text
Bravo za Autora,i pozdrav za Visokogorce.
Hvala Božidare. Važno je da prenosimo iskustva i to je misija iskusnijih planinara, kako bi se mlađi i početnici mogli pravilno razvijati u tom planianrskom procesu uzrastanja. Vi kao iskusan planinar to najbolje znate i drago nam je da vam se svidio tekst. Svako dobro i VEDRO.
Moje iskrene čestitke ekipi na zaista velikom uspjehu,jer popeti Maja Fortit bez alpinističke opreme je vrijedan divljenja ! I moja malenkost je imala tu čast da popenje taj vrh i ponosan sam zbog toga !
Hvala puno Salihe. Vrh je zaista izazovan i po pogledu sa vrha a posebno po zahtjevnosti penjanja. I zato i treba biti ponosan svako ko je stigao na ovaj vrh!
Velike cestitke na lijepom usponu! Jedan sam od ovih Poljakov koji su penjali vrhove iznad Zastana. Kao znam nitko od nas nije popeo Forcu, sjevernu stijenu su popeli samo Srbi u 2009 koji su misljeli da su prvi na vrhu (Boris, Pedja i Steva iz Beograda ako dobro pamtim). Pa i ja nisam prije znao ovoj prici o janjetima! Moji drugari su popeli istocnu stijenu prvog vrha na jug od Forci (Maja Gjavahirit ili Vukoces) u 2010. Sa razlicnimi jaranima popeo sam Lagojvet u 2009, Shkurt u 2011 solo (moguce da su ga Albanci popeli u 60-tih), Maja Preht u 2012, “L3” i Maja Peje u 2013. “L3” je bezimeni vrh iza Maja Preht (zovem ga Lagojvet 3, Preht je bio L2, Maja Peje L4 prije sam upoznao imena). Nase smjerove sam nacrtao u knjigu kod doma Branko Kotlajic.
Lijep pozdrav za cijelu ekipu!
Kamil
Zaista lijep tekst o ovom predivnom vrhu. Možda sam malo pristrasan pošto sam odrastao u podnožju tih planina ,i kao mali zamišljao kakav je pogled odozgo , ali siguran sam da je to jedan od najljepših Crnogorskih krajolika. Takođe , hvala i na lijepim riječima o mojoj Gornjoj Morači!
Tekst je sjajan, pročitao sam ga nekoliko puta.
Mislim da sav smisao fizičke pripreme staje u jednu rečenicu koju ću citirati: ,,Jer, da bi uživali u planini i njenom ambijentu, ne smijemo ni u jednom trenutku biti na granici iscrpljenosti.”
Nejc je zapisao ovu mudrost i objavio je u svojoj kultnoj knjizi Put. Neko se poziva na Nejca kada je citira ali postoje tvrdnje da je to istočnjačka (budistička) setenca koju je on samo zapisao. Bilo kako bilo, važna je suština, a kroz ovu setencu jeste otkrivena suština planinarenja.
[…] Zbog velikog interesovanja pojedinaca, društava i institucija iz zemlje i regiona da učestvuju u podršci porodici u ovim teškim trenucima, iz kluba obavještavaju da opredijeljena sredstva možete uplatiti direktno porodici pokojnog Milana prema instrukcijama, koje možete pronaći na ovom linku. […]
[…] “Rumija je planina koja spaja more i jezero, nebo i zemlju, spaja vjekove i religije. Rumija je sveta crnogorska planina koja pamti svece i ratnike, kraljeve i podanike, planina čija istorija i danas izaziva kontroverze. Rumija, kao ni jedna druga planina ili mjesto u Crnoj Gori, njeguje tradiciju dugu vjekovima i sjećanje na svetog kralja Jovana Vladimira koji je čuvao svoje malo kraljevstvo na razmeđi velikih carstava s kraja desetog i početka jedanaestog vijeka.” (Visokogorci Crne Gore) […]
Najbolji ste :))
kako se zove planina tacno 8 puta veca od Velebit-a?
VELEBAJT.
kada li cu ja ovako 🙁 🙁 🙁
Osjecam blagu netacnost o tacnom broju osoba koji su popeli komove toga dana,u svakom slucaju hvala
Svaka cast, samo tako nastavite. Zelimo vam svu srecu, i srecni vam predstojeci preznici ;))
Zar nije Kolata (2528mnv) najviši vrh Crne Gore?
Po podacima i promotivnim publikacijama turističkih organizacija Crne Gore, Bobotov Kuk je zvanično tj. oficijelno najviši vrh Crne Gore. Pored toga, Kolata se nalazi na samoj granici sa Albanijom, pa se time Bobotov Kuk, koji je ipak vidljivije pozicioniran unutar granica Crne Gore, zvanično smatra najvišim vrhom Crne Gore, a planina Durmitor kao najlepša crnogorska planina.
Bravo tetka ! ♥♥
BRAVO TETKA!
Pozdrav od Marka, Ilije i mene!
Bravo za moju tetku !!! <3 <3 <3 Svaka čast !!!
Tanja jeste da mi nisi tetka 🙂 ali svaka cast na uspjesno izvedenom usponu na Kilimandzaro
e ovo je plan akcija 🙂 ali treba dobro zasukat rukave i ispostovat ga maksimalno..
Odlicno poznavanje Crnogorskih planina i jos bolja prezentacija ! Vlado, svaka cast i hvala !
IZVRSITE KOREKCIJU KOD VISINE RUMIJE!
hVALA UNAPRIJED:)
Ispravljeno. Hvala Bojane na intervenciji.
Matterhorn? Zvuci vrhunski.
Super reportaža Milane! Čestitke za uspone!
dobro dosli u klub. Zelim vam puno popetih vrhova i lijepih trenutaka u druzenju sa planinanama
Svaka cast!
kad cu kume dobiti onu clansku kartu koju mi obecaste ti i boris?
Redovno pratim vase izvjestaje sa tura (pogotovo zimskih) po CG i moram reci da su slike, a i opisi dosta dobri. Cak ste podstakli u meni zelju da i ja pokusam nesto slicno.
Pozdrav iz Nk
Hvala Batriću, ako želiš sa nam na neku od tura dobrodošao si, javi se, imaš kontakt telefone gore u odeljku posvećenom Klubu.
Svako dobro, Milan Radović, generalni sekretar visokogoraca CG
Hvala na pozivu Milane, nadam se da cu u neko dogledno vrijeme moci ukombinovati jednu turu sa vama, a vjerujem da ce i jedan moj prijatelj (inace on planinari vec 20 i vise godina) poci.
pozdrav
Nažalost, planinarenjem se bavim tek zadnjih godinu – dvije, i to vrlo rijetko zbog drugih obaveza. Prije bi se reklo da sam aktivniji simpatizer. Zato prosto “gutam” tekstove na ovakvim i sličnim sajtovima. Svaka čast za tekst. Što se tiče dijela koji autor opisuje, bio sam na susjednom vrhu – Volukaku i Velikom vitlu, a učestvovao sam i u jednoj nesvakidašnjoj avanturi – od Sutjesje smo pratili tok potoka i došli do podnožja vodopada Skakavac. E, sad komentar za Trnovačko jezero – bio sam nekoliko puta tamo, stvarno je biser prirode, ali imam jednu zamjerku. Odnosi se na otpad koji nesavjesni (nažalost, ima nas svakakvih) ostavljaju prilikom kampovanja na jezeru. Trebalo bi nešto učiniti dok ne bude kasno, pa osmislite što, ako treba udarati i po džepu – nije problem. Pozdrav Visokogorcima.
BOLJE JE NESAVJESNE LJUDE POKUŠATI NAUČITI DA NE OSTAVLJAJU U PRIRODI NIŠTA ŠTO NIJE EKOLOŠKO NEGO KAŽNJAVATI ,KAZNE U PLANINAMA NEDAJU REZULTATE .DOBRA METODA JE LJUDE DOVESTI NA TU RAZINU DA SE SRAME OSTAVIT SMEĆE U PLANINI AKO IM NEMOŽEMO POKRENUTI SAVJEST.POZZZZ PLANINARIMA CIJELOG SVIJETA
Čestitke svima od mene. Pogotovo Jeleni koju sam upoznao na vrhu Vojnika.
Pozdrav iz Sarajeva. Postoji li izdanje Radovićeve knjige na latiničnom izdanju i može li se nabaviti negdje u BiH? I uopšte, kolika je cijena?
HVala.
Nedime,
na žalost, izdavač je štampao knjigu samo na ćiriličnom pismu. Postoji mogućnost da se doštampa jedan broj primjeraka na latinici, nadam se da će se to realizovati. U svakom slučaju, knjiga će biti promovisana i u Sarajevu, najvjerovatnije u septembru. Cijena knjige je 5 €.
Pozdrav, Milan Radović.
Hvala Milane. Vidimo se u septembru, aBd.
Brz oporavak Bojane.
Ovaj “uredjaj” oko Bojane glavudze, u kojoj uzgred receno nema nista, zato se i nije ostetila, izgleda mnogo savremenije nego na Lakovicevoj glavi prije 4 god! Drz se Boki
Sa ovim oreolom oko glave evo ga kao, Bože mi oprosti, svetac sa ikone. Ispade da je dobro što je pao na glavu, da je na koji drugi dio tijela prošao bi gore…
Zla Kolata je najvisi vrh Crne Gore, sta znaju turisti!
Sretno
svaka cast!
Svaka Vam cast, samo naprijed!
dobro vam učinjelo!
Sa nestrpljenjem sam čekao vaše javljanje na ovim stranicama i vijest o vašem usponu na Mon Blan.
Baš mi je žao što je navrijeme pokvarilo vaše planove, ali ,,biće dana za megdana”. Važno je da ste svi na broju.
Tanji želim što brži oporavak.
Hvala Batriću. Upravo tako. Prvi cilj ovakvih poduhvata je ostati živ. Ovoga puta je vrijeme bilo nevjerovatno loše, nije bilo ni minimum šansi za vrh. Žao mi je zbog ekipe koja je zaista bila dobro pripremljena. Ali ovkve stvari donose više iskustva i više nauče od “laganih” uspona…
S obzirom šta se tamo dešavalo ovih dana napravili ste veliki poduhvat, iskrene čestitke. Tanji želi što brži oporavak. Jedva čekam vaš detaljnini izvještaj s fotografijama, a čekam i kolege koji se još uvijek nadaju ljepšem vremenu!
Iskreno,nijesam znao za promociju,Milanove knjige,veoma me raduje,da je takvo zdanje izaslo pred sve vecom citalackom publikom i zainteresovanoscu sa planinama.
BIRANIM jezgrovitim i nadahnutim tekstom,govornici ,meni licno otvorili suuniverzum ,vrijednosti , radjanja i umiranja.
s,postovanjem Muso
Zavidim im.Puno sreće.
Čestitke. Neće Mon Blan pobjeći, biće prilike.
Ogromnu tehničku, iskustvenu, a nadasve Prijateljsku podršku dobili smo od vas. Na ovoj našoj prvoj ”ekspediciji” usmerili ste i uobličili pozitivnu energiju koja nas je pratila i celoj akciji dali siguran pravac. A svojim likovima dali pravi šmek i začinili druženja oko vatre posle svih tih uspona…
Hvala Prijatelji i vidimo se opet neđe.
meni se najvise svidja ovaj kilimandzaro 🙂 mada je i ostalo sjajno!
…па још 9 км макадама према катуну Ропушница….Pozdrav MIlane…Interesuje me u kakvom je stanju put ovih 9 Km makadama…Jel’ to ona šumska opcija puta ili je nešto bolje..Može li se malim kolima????
Hvala.
PS Reportaža je odlična. Kao i sve druge…
Pozdrav Nedime. Mi smi išli džipom, i to je najbolja opcija. Može i malo auto ako nije baš prenisko. Ima par detalja jače pedence. Ljudi izlaze u katun i malim autom, ali možda je bolje prepješačiti tih nekoliko kilometara nego rizikovati auto.
toliko toga ima netacnog da se procita o kanjonima a posebno o kanjonu Nozice. Naime najveci absajl je 18 do 19 m. Premereno. Prosao sam sa uzetom od 45 m koje je vise nego dovoljno. moj savet je ne ici samo sa uzetom i desenderom. poneti opremu za osiguravanje. ima dosta impovizacija. koje kad dotraju (uzad, prusici trake) moze biti nezgodno. plus jedno tanko drvce koje sluzi za sidrenje a nije ga lako(doduse ni tesko) dohvatit. al drvo ja danas tu a sutra, mozda. inace uzivanje je spustati se i vodu i plivati kroz kanjon
Moze li neko popraviti ovaj izvjestaj?
Popravljeno.
hvala.
Munjo, sve ovo sto si napisao za Nozicu stoji,pogotovo za improvizciju, treba ga prespitovati kao i Skurdu. Sto se tice broja i visine absajla to su bile vise pausalne procjene koje na tolike visine i ne moraju bit bas tacne ali ne vjerujem da smo mogli omasiti 10 metara 🙂 ali dobro ako imas preciznije podatke o Nozici i drugim kanjonima posalji nam podatke i mi cemo ih ispraviti.
Prelijepo.
Zavidim vam na ovom krstarenju.
Dragi Milane,
želela bih da vam se zahvalim ispred Alpinističkog odseka Beograda, na trudu koji ste uložili u pravljenju i iznošenju peći za bivak “dr Rastko Stojanović”, i na taj način potpomogli nam u njegovom očuvanju. Ekipa koja je bila sastavljana od mladih alpinista iz OCP i AOB, kao i drugara planinara, je prošlog leta, pored farbanja, lakiranja, iznošenja smeća, izbacila stari šporet, koji je bio tu od otvaranja AOB bivaka (davne 1978), ali je vremenom, nažalost, propao…
Nadamo se da će novi šporet služiti dugo!!!
Pozdrav iz Beograda,
Sana Zulić, načelnik AOB
Hvala Sanice,
naravno, znamo za vašu prošlogodišnju akciju pošto su u njemu učestvovali i naši drugari. Bivak je sad jedan lijepi kutak, posebno u zimskom periodu. Peć je namjenski napravljena po dimenzijama koje odgovaraju mjestu predviđenom za to, ne zauzima puno prostora, izolacija je dobro urađena, tako da je dobro rešenja za ovakvu vrstu objekta. Nadam se da ćemo se vidjeti na Durmitoru, u Kalici, možda zimus i penjati zajedno. Svako dobro i pozdrav za sve članove AOB-a.
Cestitam za iznosenje peci. vidim da se bivak jos crveni, a kakav je iznutra? ima li nekih novih ostecenja?
Ostecena za sad nema ali vidim da se smece radje odlaze u bivaku ili okolini nego vraca nazad…ostavalja se i neka hrana koja nije pozeljno da ostaje jer je otvorena i brzo se kvari,samo se pravi smece i izgleda neuredno.
nema opasnosti od minskih polja? imate li koju sliku vodapada iz Perucice? kako bi se najbrze doslo do njega – zimi?
Zelengora je bezbjedna, minska polja su sa druge strane Kalinovika na Treskavici i tamo je rizicno. Najlaksi prilaz je makadamskim putem uz Suhu. Kad dolazis iz pravca Foce, prodjes Tjentiste i skrenes lijevo, oznaceno je i imas rampu i vjerovatno nekog iz nacionalnog parka. sliku sam ti poslao na mail.
Mislim da bi bilo dobro radi nas koji pratimo vase uspone, da ispod slika napisete neki komentar o tome sta ta slika pokazuje.
pozdrav
Hvala Batriću na sugestiji i što nas pratite. Nisam siguran da li postoji tehnička mogućnost za tako nešto, u svakom slučaju pokušaćemo da to otklonimo. Nakon nove godine ćemo redizajnirati sajt i vodićemo računa o tome.
Divim se vašem entuzijazmu sve najljepše želje i čestitke
Sretno na Denaliju. Bio sam tamo 2000 godine. Nadam se da će te doživiti lipe trenutke i uživati u ljepotama Aljaske.
Pozdrav iz Splita
Sretno na Denaliju. Bio sam tamo 2000 godine . Predivno je i jaaako hladno.
Pozdrav iz Splita
Željko, hvala na lijepim željama. Ukoliko imaš neki savjet za nas za ovu ekspediciju, biće nam zadovoljstvo da naučimo nešto iz vašeg iskustva. Svako dobro, pozdrav iz Podgorice.
Pozdrav iz Pule,
molim Vas povratnu informaciju da li je postoji hrvatsko izdanje Vaše knjige “Nebeske note” i gdje se ista može kupiti. Ili, kako je moguće doći do Vaše knjige.
Hvala.
Lp
Poštovana Manuela. Na žalost, ne postoji latinična verzija moje knjige, izdavač je štampao samo na ćirilici. Planiram da štampam izdanje i na latinici, ali to neće biti tako brzo, vjerovatno tek kad budem radio drugo izdanje koje će biti i dopunjeno. Što se tiče ovog izdanja, možeš mi se javiti na mail milan.radovic@t-com.me pa da probamo naći način za dostavu primjerka.
Svako dobro.
Kontaktirala sam Vas na mail.
Veliko hvala 🙂
Svaka cast.
Pozdrav za Dragana i sve vas.
Odličan plan akcija!
Svidio mi se Vas tekst; i cijela stranica je odlicna. Ja sanjam mozda za mene za sad nemoguci san a to je da se i ja budem na samitu Elbrusa jednog dana. Samo sto bi ja to htijela napraviti sama. Prvi put sam se popela na Bobotov kuk kad sam imala 13 godina s ocem. Bili smo kod tetke koja je uzdizala na kantunu ovce, tata je slsgao mami da idemo da obidemo neke rodake ne drugom kantunu.Sjecam
se da smo na putu do vrha susreli svicarce ili njemce i da su imali svu mogucu opremu ja do tad nisam nikad vidjela toliko stvari. Gledali su nas s cudenjem tata u potkosulji a obadvoje u starim hlacama koje je mama skratila da se iznose jos vise(“Nema bacanja,toce biti dobro CG”). Mami je tek nakon par mijeseci zbijajuci sale znajuci koliko se boji visine rekao sto smo napravili. Od tada je proslo dosta vremena i probala sam ici s planinarima na neke HR vrhove ali se nisam nasla s njima. Tvrdoglava Crnogorka i nije da su ljudi losi ali previse karaktera i pogleda tj. ogranicenja i nije to za mene.
Jedini urodeni strah onaj od visine svi ostale smo pokupili usput. Ja ga nikad nisam imala mada mi ga je mama pokusavala usaditi.
Mog oca vise nema a moj partner se boji visine i tako da cu morati sama. Imamo u planu da idemo na Elbrus ali on se boji ici autom iz HR jer je uvjeren da cemo ostati bez svega. Zanima me koliko je poduhvat kostao; vize,
dozvole, gorivo, smjestaj,zicara…. Koliko je sigurno spavati negdje pored ceste jer smo bi on vozio?!
Unaprijed HVALA.
Vlatka
e svaka vam cast!
Nije sto mi je brat,ali mozga nema mnogo!!! Svaka cas momci
Milina je čitati vaše izveštaje. Da li zato što dobro pišete, ili zato što dobre predele pohodite, pa je samim tim zanimljivo čitati o njima. A najverovatnije oboje. U svakom slučaju pohvaljujem vas odreda.
poslije ove price o kisi pitace te Trebinjci..pa sto otkaza tabor? oni na Vasojevicki a mi po solitera 🙂
S tom razlikom što su prognozeri ovdje omanuli a ovaj vikend pogodili… a mi smo dobro procijenili kad će omanuti a kad pogoditi… Znači, bolji smo prognozeri od Miceva i Pavićevića…
Stijena na poslednjoj slici – je li to Vrsta.ako jeste ima oko 700 m visine i 2 popeta smjera iz 1940 i neke.tako barem kaze Smerke i njegov vodic “stijene Jugoslavije”
Jeste, a cuo sam za taj podatak, mislim da mi je Bojan pominjao to. Ima tu neki prolaz, nedje otprilike po sredini,moze se prijeciti ispod nje. Ćalasan kod kog smo bili prolazio je tuda. Ali kaze da je mnogo opasno pogotovo pocetak, krosljivo..
Pozdrav Vanja,
u album sam dodao još jednu fotku (zadnja po redu) a u pitanju je najljepši pogled na moćne stijene Vrste i Noža. fotka je napravljena, naravno, iz mog sela. Vjerujem da se sjećaš pogleda sa one naše čuvene transverzale. Ovdje se vidi ta stijena u kojoj su ti smjerovi, naravno, pošto je fotografija sa velike distance, ne može se vidjeti kuda bi mogli biti ti smjerovi. Sa ovom slikom sam se budio svakog jutra dok sam bio dijete jer sam ovu stijenu gledao iz kreveta… nešto od toga sam pisao u Nebeskim notama. U svakom slučaju, ovo bi mogao biti dobar izazov za naše alpiniste…
Da vam pozelim srecu na tom putu i usponu, te da se svi zdravi i veseli vratite.
Mislim da u isto vrijeme idu i grupa odavde iz Niksica…..valjda se sretnete tamo.
Potrudite se da na ovim stranicama, makar sms-om, javljate kako teku ekspledicijski dani.
Pozdrav
Hvala Batriću, nadam se da ćemo obezbijediti neku vezu kako bi postavljali informacije sa lica mjesta. U svakom slučaju, informacije ćemo postavljati na našu facebook grupu, a po mogućnosti i ovdje na sajt.
Čestitke! Juče smo komentarisali, kako se mi kuvamo na podgoričkoj vrućini dok se vi borite sa surom zimom Denalija. I uspjeli ste! Svaka čast momci!
druzino iz crne gore cestitam vam na osvajanju najsurovije planine na svijetu ,,,vasa upornost i zelja da uspijete vas je iznijela na vrh denalija a samim tim ste usli u istoriju crnogorskog alpinizma kao prvi crnogorci koji su se popeli na najveci vrh sjeverne amerike ,bravo milane jer znam da da si alfa i omega ovoga kluba ,ranko jasovic………milane sad ces morati jednu knjigu samo o denalima da napises
Hvala vam na podršci i čestitkama. Ovo je rezultat svakog crnogorskog planinara i potvrda da se i mi u CG poslednjih godina u ovoj oblasti možemo mjeriti sa najuspješnijima. Hvala Saša na trudu i objavljenoj informaciji, Ranko na podršci i svima koji se raduju ovom uspjehu najtoplije zahvaljujem i pozdravljam vas sa Aljaske. Uskoro sre vidimo u CG, a sad, pošto smo završili ovo zbog čega smo došli, krećemo u novu misiju: ostvarujemo kontakte sa našim ljudima na Aljasci. Za dva dana ovdje u Enkoridžu, potomci Crnogoraca koji su doselili na Aljasku organizuju druženje u našu čast, i to je velika obaveza da im prenesemo utiske iz domovine njihovih predaka…
Strecan novi dom,zasluzili ste vi to,ali skromnost je najvece bogastvo a vi to imate,nije slucajno da ono sto osjecamo zelimo i ostvarimo
.Bilo bi lijepo kada bi na putu uspjeha slusali mudre obrazovane istrajne i neishitrene ljude,cekamo itaj dan.
Mu’so Vukovic
Baš sam pomislio “Ovi osvojiše Denali i sad ih nigdje”. Prevarih se…hahahaha
Pozdrav
Pozdrav svima,
Slažem se mnogim stvarima koja su navedena ,no zaulazak u UIML-u koja se bavi planinskim vodičima nije potrebna tako široka tematika.
Mi kao Savez gorskih vodiča Hrvatske imamo sljedeču podjelu.PLANINSKI VODIČ, VODITELJ SKIJANJA i GORSKI VODIČ.
Nakon što smo potpisali sporazum sa Vam o suradnji ,i razgovora sa Vašim predstavnicima mislim da će biti puno jednostavnije izvršiti školovanje.
Srdačan pozdrav
Željko Gobec prof.
Postovani, lijepo je da ste se javili i sto se konacno prica o obrazovanju planinskih vodica ili vodja pokrenula i u Cg. Ako sam dobro razumio Savez gorskih vodica Hrvatske clan je UIML – e. Zanima me, prema vasoj podjeli i obrazovanju u okviru vaseg saveza, na kojim vrstama planinaskih terena su vodici koje obrazujete osposobljeni da vode? posebno mi je interesanta razlika izmedju “planinskog vodica” i “gorskog vodnika”. Upoznat sam sta znaci biti gorski vodnik u Sloveniji na primjer. Je li “gorski vodic” prema programu obrazovanja vaseg saveza osposobljen da vodi na terenima koji zahtijevaju alpinisticka znanja i vjestine i je li to u skladu sa onim sto pise na sajtu organizacije UIMLA da je IML – International Mountain Leader – Internacionalni planinski vodja – osoba koja moze da vodi grupe ili pojedince na terenima koji ne zahtijevaju alpinisticke vjestine? Volio bih da neke stvari pojasnite.Pozdrav. Vanja
Pozdrav Željko,
svakako očekujemo vaše sugestije i vaša iskustva su nam dobrodošla. Postavili smo visoke standarde, učestvovao sam u izradi ovog programa i sam mislim da će biti dosta problema da se realizuje i obuka i polaganje, posebno u početnom dijelu. Naravno, ukoliko se neke stvari iz programa pokažu kao prepreka, mijenjaćemo ih. Objektivno, najteža situacija kod nas je u činjenici ko će pružati obuku budućim vodičima. Mislim da u Crnoj Gori nema kluba ili organizacije koji mogu pružiti kompletnu obuku već, možda, samo pojedine segmente. Očekujem da se to riješi tako što će se javiti relevantne institucije iz regiona koje će konkurisati.
U svakom slučaju, vaša iskustva su nam dobrodošla i ukoliko budete imali neku sugestiju molim Vas da me kontaktirate na mail koji možete naći u kontaktima na ovom sajtu. Ja ću biti slobodan da, ukoliko budem imao neke dileme kontaktiram Vas.
Svako dobro,
Milan Radović
Prelijepa ova Albanija.
Svaka cast na lijepoj turi.
pa nijeste prvi koji ste se iz CG popeli preko 8000
Pozdrav hm,
toliko puta smo do sada čuli da se osporavaju činjenice da pomalo postaje degutantno uopšte odgovarati. Ko hoće da pročita, hoće, ko želi da pročita ono što nije napisano takođe će pročitati kako njemu odgovara. U izvještaju piše da je to bio prvi crnogorski vrh viši od 8000 m, i to je tačno. Ne pominje se dostignuta visina jer je to druga kategorija koja i nije baš u savremenom planinarstvu značajna. Dakle, u pitanju je ispenjeni vrh a ne dostignuta visina. A to u suštini nije ni bitno, jer kao što i u ovom tekstu piše za Denali, uvijek tamo gdje smo bili prvi, poželjeli smo da ne traje toliko dugo da neko još stigne i prestigne, visinu, vrh, pomjeri granice. To je u interesu svakog planinara koji želi uspjeh crnogorskog planinarstva i uopšte planinarske porodice. Ko želi za sebe ekskluzivitet ili monopol, zalutao je u svijet planinarstva.
U ovom izvještaju je toliko interesantnih podataka o samoj zemlji, planini, izazovima koji su nam stajali na putu, počevsi od same ideje da se krene na Denali pa do uspona na vrh, kao i o uspjehu Crnogorskih iseljenika koji su dali značajan doprinos razvoju Aljaske. Tekst je informativni i motivacioni za sve planinare koji bi poželjeli da krenu na ovu ekspediciju, jer mogu nać dosta korisnih informacija koje će im olakšati da to i urade. Pored toga tekst je i jedna zanimljiva reportaža koja će ljudima, koji nisu iz te priče ili su u toj priči ali ne žele ići na takve ekspedicije, stovriti sliku i približiti im ovu divlju i surovu ali i prelijepu zemlju.
E sad,umjesto to da komentarišemo i trudimo se da iz ovoga svi izvučemo neke pouke i naučimo nešto novo, komentarišu se nebitne stvari. Milan i Bulat su prvi Crnogorci koji su popeli VRH preko 8000, a sa Đajom zajedno Denali, odgovaralo to nekom ili ne, to je tako. Samo mi nije jasno zašto se to tako teško prihvata !?
Ko je bio na ekspedicije, zna koliko je to teško i zna da ti poduhvati imaju vrijednost jedino ako na njima steknete novo iskustvo, vidite nove krajeve, nove ljude i u borbi sa ćudima prirode, naučite nešto novo i proizvedete sebe u boljeg čovjeka. To je istinska vrijednost koju vam niko ne može uzeti, niti osporiti. Sve ostalo ko je prvi i sl. su obični statisticki podaci u ovoj priči manje bitni, mada možda nekome i nisu.
Hodati po planinama, pomjerati granice, međusobno razmjenivati iskustva i inforamcije, čuvati sebe i druge, čuvati prirodu, družiti se i radovati svim uspjesima u planinarskom svijetu . Tome treba težiti, ovo nisu tereni pogodni za takmičenja, cijene znaju bit visoke a i gubi se smisao…
Moje poštovanje Milane, ja sam Stjepan Kuzminski planinski vodič SGVH / Savez gorskih vodiča Hrvatske / i od strane svoga saveza imenovan sam za koordinatora među savezima EX YU.Pa Vam se s toga i obračam u vezi vaših programa školovanja za planinske vodiče profesionalce.Kao što je kazao moj predsjednik prof. Željko Gobec u ogrnjem odgovoru, mi smo vam spremni pomoći u realizaciji školovanja kroz savjete i naša dosadašnja iskustva.Uostalom to je i naša obaveza prema vama jer je vaš predsjednik gosp. Luka Mitrović ispred PSCG potpisao sporazum o suradnji sa nama u SGVH.Imamo još i jednu posebnu obavezu prema vama da vas uvedemo u međunarodnu asocijaciju planinskih i gorskih vodiča, UIMLA.Kako bi Vi stekli i međunarodnu licencu za vođenje,koja vam je potrebna ako vodite izvan zemlje.Mi smo prije mjesec dana primljeni u punopravno članstvo UIML-e i sada čemo stjecati međunarodne licence za vođenje.Vas smo stavili u status ASPIRANTA kod UIMLE.Pa zbog tih svih aktivnosti molim Vas da mi se javite da nas dvojica napravimo plan naše suradnje i da Vi lakše možete realizirati sve što ste zacrtali svojim programima.Ovo vam je moja mejl adresa stjepankuzminski@net.hr, na fejsbuku smo prijatelji također Stjepan Kuzminski je moje ime,mob 0995094999 ili 013631228.
Stjepan Kuzminski planinski vodič SGVH i koordinator među savezima EX YU.
Ponosni smo što ste naši. Bezpredmetno je komentarisati bilo šta u vezi visina i vrhova jer je besmisleno. Nema takmičenja sa planinom, ni sa drugima, čak ni sa samim sobom. Važna je ljubav jer samo tako se sa planonom može stvoriti neraskidiva veza. Dučić je rekao: “Samo u ljubavi i mržnji ljudi mogu da se izjedanče i da posljednji stigne prvoga… da Pigmej krene ukorak s gigantom”… Biram ljubavi.
Još jedna staza na putu slobode i uživanja. Još jedan okvir za sliku ljepote i svjetlosti. Još jedna planina snova i jave… Sa dobrim ljudima, na lijepim planinama provesti dan, vikend, to je čist užitak, dobitak koji se ne može mjeriti nikakvim mjerama prolaznosti i besmisla kojim nas okiva život… Svaka čast Ivana na ovom izvještaju, na malom parčetu beskrajnog, plavog neba koji si podijelila sa svima nama koji volimo visine, planine, prirodu…
Djeca su predivna-budući mali planinari, za razliku od većine odraslih, imaju već izgrađen odnos prema prirodi. Njihova radoznalost i razmišljanje su fascinantni.
Kad bi dobili podrsku, pa da ovakve radinocie organizujemo i u osnovnim skolama to bi bio pravi potez. Kroz planinarenje je najlakse promovisati zdrav stil zivota i od malih noga razvijati svijest da se treba zivjeti u skaldu sa prirodom. Vec je osjetna promjena u zadnjih par godina ali treba to mnogo bolje. Mnogo vise ljudi u planinama, bolja zastita priode, manje odlaganja otpada van previdjenih lokacija i sto vise reciklaze! O svemu tome treba govoriti, a kad im se provuce kroz zanimljivu pricu o planini lakse ce prihvatit i onako sve te price su usko povezane… evo i jedan zanimljiv sajt
http://www.reciklirajte.me
Dobre vam fotke. Nego kakva vam je ono bijela neka zastava na vrhu što ona cura drži, sva išarana čini mi se? A i cura mi poznata…:-)
ma cini ti se, okle bi je mogo znat 🙂 od sad ce nam svaki uspon biti medjunarodnog karatera 😀
Bez obzira što nas projekat nije prošao na konkursu raspodjele sredstava od igara na sreću, imamo veliko interesovanje “mašinske škole” iz Podgorice da sa njihovim učenicima i nastavnicima, kad otopli, organizujemo planinarski vikend na Komovima. Pored ovoga su zainteresovani da kroz vannastavne aktivnosti uradimo prezentaciju o našim planinama, opremi, planinarenju, prezivljavanju u prirodi… Mi cemo raditi dok i drugi ne vide društvenu korist od našeg rada i pruže podršku.
Dobro bi bilo kad bi napravili neki najprostiji sporet na drva i ponijeli ga u pl.kucu i malo dasaka i pur pjene da zatvorimo dobro objekat. Naravno, prvo popricat s vlasnicima imaju li sto protiv. I naravno jedan stek mesnih narezaka za Bojana da mu se nadje ako bane neplanirano 🙂
dobra tura! Dako nedje i na Trešteni vrh odemo!
ovo je moja kuca zivio sam tu 🙂
Trešteni nam nekako izmiče, ali doći će dan i za taj uspon. Trešteni vrh je specifičan, svojom formom i izgledom je jedinstvena pojava u crnogorskim planinama. Možda je, ipak zanimljiviji u ljetnjim mjesecima, jer zimi gubi nešto od svoje specifičnosti i razlike u odnosu na druge vrhove Maganika i druge crnogorske planine. Svakako, jedan od sledećih ciljeva…
Svaka cast đevojke i momci, jos jedan novi smjer na nasem Maganiku. Tresteni vrh svakako ljeti, i nadam se da cemo se potruditi da sa tim cudom prirode upoznamo siru javnost.
srecno bilo,svaka cast za dizajnera! sajt odlicno izgleda, odmjerene boje, pregledan. Mozda malo vise banera da zakacimo sa strane i malo na tom dijelu da poradimo…
Svaki put nas docekaju ljudski i vidi se da im je milo sto smo dosli.Zao mi je sto se ne druzimo cesce i sto jos uvjek nemamo nas pl. dom i nismo u mogucnosti da im uzvratimo gostoprimstvo!
e svaka cast Jelena, vidim snijega nije falilo ni kod doma za Vratlom
Čestitam cijeloj ekipi na upornosti i zelji da, uprkos svemu, istrajete i na prelijep nacin obiljezite praznik mimoze. Bravo!
Bravo za ovaj dobar i nadasve poucan tekst.
Sjajna priča! Bravo Marija.
Svaka čast ekipo
vrhunski dan, ekipa, tura, planina, izvjestaj 🙂 bravo!
PLANINARKA SAM IZ PD KRAJINE CAZIN BILA DVA PUTA NA MAGLIĆU U LJETNOM PERIODU I POVODOM 120 GD PLANINARSTVA ŽELIM ZIMSKI USPON I VIDJETI MAGLIĆ ZIMI UKOLIKO MI TO MOGUĆNOSTI DOZVOLE WEDRO
Maki, čestitam na odličnom usponu i slikovitom tekstu.
Veliki pozdrav opd planinara sa Stare planine, Pirot, Srbija. nas dvoje imamo namere da 28 aprila popnemo na Maglić Zato vas miliom da nam date smernice, kao na pr. da li je bolje ići sa strane Republike Srpske iuli Crnogorske, kao i mogućnost smeštaja. Ujedno, video sam vaš plan akcija i penjanje na Prokletije. Da li je moguće i na koji način da učestvujemo nas dvoje kao i mogućnost više informacija, o putu, maršruti, trajanja dana, ceni i sl. Puno pozdrava divnoj zemlji, prirodi i lljudima sa Stare planine .
Srđan Tošić..
Pozdrav Srđane,
poslaću ti odgovor na lični mail. Hvala ti što pratiš naše aktivnosti. Svako dobro.
Konacno naslov koji zasluzuju Prokletije. Na Balkanu su bez premca i jos uvjek cuvaju svoju misticnost. Nedeostatak informacija, losi ili nikakvi putevi, slaba infrastruktura, sve su to prelijepe stvari koje ce se na zalost ili na “srecu” uskoro promjeniti. Zato ugrabite priliku i krenite na Prokletije sto prije, prije nego dodju asfaltni putevi, hoteli, domovi, markirane staze,gps-trekovi, mozda i zicare. Ne kazem da je to skroz lose ali to vise nece bit Prokletije u pravom smislu rijeci, Prokletije. Bice i dalje lijepe ali kao Alpi pristupacne i sa svom logistikom. Grabite i ljeti i pogotovo zimi kada su po tezini ravne mnogo visim planinskim masivima. Idite i ako niste sigurni da ste izabrali pravu putanju i put koji ste nasli na karti, mozda vas nece dovesti do vrha ali uzivajte u tome da ne moze sve iz prve. Prostrane su imaju krecnjak i dolomit, susne ali i bogate vodom, pustinja ali i bujna vegetacija. Ocuvana sela sa starom arhitekturom, ljubazni ljudi i sto je najbitnije osjecaj da idete u nesto bas, bas nepoznato i neizvjesno… Ako hocete pitomo,onda Babino polje pa od Starca do Djeravice i Skeljzena, Hajla, Bogicevica, Rosalija,Nedzinat. Ako vise volite kamen i stijene Ropojana,Grbaja, Shnikut,Jezerce,Karanfili,Radohines. A ako ocete da istrazujete i u potrazi za divljim prolazite kroz pitomo ali gorskim stazama ne putevima, jer do tih sela jos auto stiglo nije a ima oko 12 km hoda i dobar dio je kroz kanjon i iznad njega. Idite u Curaj Eperm ili Qerec Muljaj i penjite Hekurave, Gyrke e Hapt,Gavnit, Bijaset,Bosit,Kakinjes ali otkrijte i Valbonu i Theth do kojih mozete kolima, Theth(za sad samo terenac). Naravno, ne zaboravite Juzne Prokletije, njihova bujana vegetacija ucinjece pristup malo tezim ali vrijedi poci na Rabes,Biges e Gimajet,Kuriljes i mnogobrojnu ekipu vrhova koji uljepsavaju panoramu Podgorice jer su od nje udaljeni vazdusnom linijom nekih tridesetak km. Za neke od njih ne mozemo ni ime naci i ako ih gledamo iz Podgorice, a najvisi vrh visokok je 2117 mnv i zove li zove, zato, putujete, istrazujte i uzivajte u Prokletijama-Srecno!
Svaka čast! 🙂
Lep dozivljaj,dpbar i opsiran opis ,nastavite ovako dalje!
Naziv ovog vrha izveden je na osnovu informacija sa terena i fotografija koje su postavljene na google ert. Pozivam sve koji nam mogu pomoci oko tacnog imena ovog vrha da nam posalju informacije. Na kartama, nasim i Albanskim, ucrtane su kote 2051 na jednoj cak 2081 i 2117 za ovaj vrh ali ni na jednoj nema ime. Oko njega su Korobit i Ndreut sa oko 1900 i nesto preko ali bas ovaj vrh nema naziv. U najjuznijem masivu Juznih Prokletije ovo je navisi i najdominantniji vrh koji se odlicno vidi iz Podgorice(njegove sjeverne strane) i pogotovo iz Skadra i za puta za Ljes. Zato ako znate nesto vise, pomagajte 🙂
Jedno pitanje autoru. Zasto se toliko naglasava teritorija Republike srpske?
Iako nisam autor ovog teksta, kao administrator želim da odgovorim na pitanje. Ovo je planinarski sajt, mi se ne bavimo teritorijalnom organizacijom države niti za planinara važe bilo kakve granice. Tekst je informativan i tačan, precizan po svim pitanjima pa i po pitanju teritorije na kojoj se nalazi planina Maglić. Mi nismo uticali na teritorijalnu i političku organizaciju države BiH i njenih entiteta niti nas to interesuje ali poštujemo činjenice koje su zvanične. Važno je da je Maglić predivna planina i da će svaki posjetilac uživati u pogledu i doživljaju…
I ja procitah i pogledah ovaj prikaz. Hvala za njega. Jedanput krenula na Maglić i zbog kise i magle odustali i zavrsili na Trnovačkom jezeru. A prvi put kada sam ga ugledala kada sam se sa Volujka spustala prema Trnovackom je izazvao zelju da ga “pohodim” Trebala sada u nedjelju ici no odustadoh …I meni je “zasmetalo” insistiranje na Republika Srpska. Maglić je u Bosni i Hercegovini.
Samo se ipak bavite…. crnogorski, bosanski, ali je ipak ljepsi bosanski. Kako nema srpski. Ha ha
Poštovani Sun,
hvala što pratite naš sajt i komentarišete. Pretpostavljam da ste planinar, a onda, kao takvi, znate da planinarima nisu bitne te odrednice teritorije i državno-političkih entiteta i organizacija. Ovo je informativni tekst koji promoviše ljepote naših planina pa i Maglića kao pogranične planine koja dijelom pripada Crnoj Gori a dijelom Bosni i Hercegovini. Voljeli bi smo da se predstavite kada komentarišete jer, ukoliko vam je komentar dobronamjeran nemate razlog da se krijete iza nick-a. Ovdje nema mjesta političkim raspravama i nadam se da vas ovaj tekst ili bilo koji drugi na našem sajtu ne inspiriše za poznate i besmislene balkanske raspre o teritorijama, narodima, državama i intitetima… Nas zanimaju samo planine i ljudi koji se njima nadahnjuju. Svako dobro.
Dragi planinari. Ne možemo, a da ne primjetimo kako se politika uvukla u planinarske saveze u BiH, jer vidimo da i sami planinari na vrhove planina postavljaju sve zastave pa i krsteve samo ne i zastavu BiH. Na najvišem vrhu BiH ofarban je kamen znak u 3 boje koje predstavljaju jedan entitet. Ako je država ispred entiteta sa kojim pravom se to čini? To je namjerno negiranje države BiH. Plus to što je u nacionalnom parku ”Sutjeska” postavljen pravoslavni krst na najviši vrh Zelengore koji veze nema ni sa čim sa tog područja..Ponašamo se kao neke životinje koje zapišavaju svoje teritorije.
Svaka cast momci.
a kako se moze naruciti knjiga?
Knjige, na žalost, nema u slobodnoj prodaji. Kod mene postoji još nešto primjeraka, pa ukoliko ste zainteresovani javite mi se na privatni mail (imate ga ovdje na sajtu u odeljku “rukovodstvo kluba” ili na fb profil. Svako dobro.
Nezaboravan pohod…
Napred Djajo!!!
Forca Katunjani..!
Naprijed Očinići, naprijed Konadzije i ostali..!
Očinići, Cetinje je s vama !! Srećno!
Браво момци!!
zdravo ekipi sa Gradista. Kuloar je prosle zime ( sada vec pretprosle ) popeo i u povratku niz njega skijao Zeljko Pejovic iz Kolasina sa ekipom, tako da njega treba pitati za ime smjera. Ovo vase bi bilo prvo ponavljanje.
pozdrav
Vanja Pejovic
Hvala Vanja na informaciji. Kontaktiraćemo Željka kako bi makar na ovaj način, kroz tekst dali doprinos da ljudi znaju za ovakav podatak. Prosto, u Crnoj Gori ne postoji neki jedinstven portal koji tretira ove stvari i gdje bi se objavljivalo kada neko popenje neki smjer prvi put. Ljudi nemaju običaj da objave kad nešto popenju, sve to ostaje u saznanju malog broja ljudi i to je svojevrstan problem.
[…] se uspješno vratio i sa uspona na Manaslu, na Himalajima, visine 8.163 metra – u pitanju je osmi vrh na svijetu i jedan od četiri […]
Pozdrav,
imam jedno pitanje u vezi gojzerica za visokogorstvo.
Planiram da pocnem sa zimskim usponima a prvo po lokalnim planinima a ubuduce i alpama.
Posto sam iz Banja Luke kod nas imaju samo https://www.alpinasports.com/product/teton/128
koje su pogodne za zimske uspone pa me interesuje vasa ocjena u vezi njih.
Pozdrav Gorane,
cipele koje si označio su dobre za sve vrste visokogorskih uspona. Imaju žlijeb za stavljanje automatskih dereza, vibram đon i uopšte pokazale su se kvalitetnim. Jedan naš član u klubu ih ima i zadovoljan je. Mogu se koristiti i za uspone na Alpima, ali za neke ozbiljnije visine i ekstremnije uslove pšreporučio bih ti nešto ozbiljnije poput la sportive. U svakom slučaju za ono što si naveo kao tvoju potrebu ove cipele su sasvim korektne.
Pozdrav,
Da li se za Mont Blanc, Braithorn, Gran Paradiso, Großglockner mogu se koristit,mislim da li se mogu pouzadati u njih zbog sigurnosti i zbog izloacije.
A sto se tice ekstremnihj uslova to ce biti sa vremenom a za to znam da treba La sportiva …
A ove Alptina Teton su 90evra kod nas pa gledam da li se isplati uzeti.
Pozdrav, i hvala na informacijma.
Pozdrav.
Gde se u Podgorici mogu kupiti Millet rukavice
Na žalost, u Podgorici nema ni jedna ozbiljnija radnja planinarske opreme u kojoj se mogu kupiti djelovi opreme eminentnih proizvođača. Najbliža radnja koja prodaje opremu proizvođača Millet je Iglu šport u Beogradu.
Pozdrav,
imam pitanje u vezi jakni za planinarenje,ima ovu jaknu sa linka ispod
https://www.millet.fr/en/products/spring-summer-2013/mens-protective-jackets/fitz-roy-jacket
Interesuje me materijali od koje je napravljena jakna.
FABRICS
DRYEDGE™ All Weather 2,5 L
W/P 10 000 – M/P 10 000 / Special Millet Backer Print / 108 g/m²
Da li ja sa ovom jaknom mogu da idem na Mon Blan,posto nije gorotex al opet pise da je vodo i vjetro nepropusna.
Pozdrav
Pozdrav svima,
dobijo sam ove cipele na poklon pa me interesuje da li mogu sa njima na Mon Blan da idem ?
Interesuje me vasa preporuka ?
https://www.salewa.com/product/mountaineering/ms-raven-combi-gtx-m
Pozdrav.
Pozdrav Dragiša,
Gledali smo penjače sa ovim istim cipelama na Mon Blanu. Karakteristike su im dobre tako da nebi trebalo da imaš problem sa njima do visine Mon Blana. Važno je da su ti komotne, tj bar broj ili broj ipo više. Na njih se montiraju poluautomatske dereze tako da i o tome moraš voditi računa kad budeš nabavljao dereze…
Komotne su mi,nosio sam ih na Maglic prosle sedmice i super su se pokazale.
A sto se tice toplotne izolacije znaci mogu se pouzdati na njih da se penjem na Mon Blan?!
Možeš se pouzdati. Mon Blan se penje iz doma, ne prave se visinski kampovi tako da ove cipele sigurno završavaju posao. Ako možeš obuti dvoje čarapa to bi bilo super, ali da te ne stežu cipele. Ako bi na taj način bile imalo tijesne, bolje je obuti jedne čarape.
Pozdrav Milane,
imam jos jedan mali problem,ne mogu naći način održavanja tj sprej koji se koristi ?
Da li mi mozete savjetovati sta oko toga ?
Pozdrav
[…] možete pogledati na sajtu sa koga je preuzeta podela: https://www.visokogorcicg.com/trening-za-planinare/), ujedno to je jedan od najboljih tekstova koje sam uspeo da pronađem na internetu u vezi sa […]
[…] Pad u planini / preuzeto sa sajta: https://www.visokogorcicg.com/opasnosti-u-planini/ […]
Ako je ovaj zapis blijeda slika, neka neuki samo pokušaju zamisliti kakav je stvarni doživljaj. Hvala Milane na ovim crticama o meni najdražem mjestu na kugli. Pozdrav iz Konjica
Hvala Aleksa. Kad planina i druženje inspirišu, onda i priča mora biti dobra. Svako dobro i pozdrav za tebe i sve planinare iz Konjica.
[…] se uspješno vratio i sa uspona na Manaslu, na Himalajima, visine 8.163 metra – u pitanju je osmi vrh na svijetu i jedan od četiri […]
[…] “Rumija je planina koja spaja more i jezero, nebo i zemlju, spaja vjekove i religije. Rumija je sveta crnogorska planina koja pamti svece i ratnike, kraljeve i podanike, planina čija istorija i danas izaziva kontroverze. Rumija, kao ni jedna druga planina ili mjesto u Crnoj Gori, njeguje tradiciju dugu vjekovima i sjećanje na svetog kralja Jovana Vladimira koji je čuvao svoje malo kraljevstvo na razmeđi velikih carstava s kraja desetog i početka jedanaestog vijeka.” (Visokogorci Crne Gore) […]
[…] “Rumija je planina koja spaja more i jezero, nebo i zemlju, spaja vjekove i religije. Rumija je sveta crnogorska planina koja pamti svece i ratnike, kraljeve i podanike, planina čija istorija i danas izaziva kontroverze. Rumija, kao ni jedna druga planina ili mjesto u Crnoj Gori, njeguje tradiciju dugu vjekovima i sjećanje na svetog kralja Jovana Vladimira koji je čuvao svoje malo kraljevstvo na razmeđi velikih carstava s kraja desetog i početka jedanaestog vijeka.” (Visokogorci Crne Gore) […]
Морате пазити на грешке у именима.
Није планина Леденице већ Леденица.
Такође:
није Лебрчник већ Лебршник,
није Звонце већ Звоно,
није Равни већ Равно ( у правцу Равног).
Hvala Nebojša. Biće ispravljeno u tekstu.
I samo jedno bušenje gume na više od 200 km, na pojedinom mjestima očajnog puta 🙂
I naravno led ledeno pivo Tirana kroz Albaniju 🙂
[…] (2.386mnv) pripada teritorijalno Crnoj Gori. / Autor fotografije: Vlčado Vujisić – Izvor:https://www.visokogorcicg.com/maglic/ MIdžor / 2169mnv / Stara planina / centralna Srbija / Izvor fotografije: […]
[…] Korišćen materijal sa websajta www.visokogorcicg.com […]
Zdravo Milane, potreban mi je savjet pri kupovini vrece za spavanje.
Na koje temperature trebam da obratim paznju da li na ekstreme ili na comfort limit ?
Potrebna mi je vreca za zimske uslove, spavanje u satorima i sklonistima..
Evo jedan od modela koji sam gledao https://marmot.com/products/details/trestles-15
Pozdrav Dragane,
Extreme vrijednost na vreći je vrijednost temperature sa kojom ćeš u realnim uslovima preživjeti ali će ti, svakako biti hladno i neće biti ugodno. Ako ti je potrebna vreća za npr. -20, onda kupuj vreću na kojoj je to comfort vrijednost a da extreme vrijednost bude -27 ili niža. Dakle, ravnaj se prema comfort vrijednosti.Što se tiče ovog modela, on je ok. Generalno brend Marmot je odličan kada su vreće u pitanju, vjerovatno i najbolji… Ja imam vreću Marmot, doduše, ona je -40 i samo za najekstremnije uslove, ali sam jako zadovoljan i nije mi bio problem ni na Himalajima ni na Denaliju…
Naravno, ima još dosta poznatih marki koje imaju dobar perjani program ali je Marmot u samom vrhu..
Svako dobro.
[…] Korišćen materijal sa websajta www.visokogorcicg.com/ […]
Da li je bolje da se uzme perjani ili sinteticki program?
Neki vas savjet, kao iskusnijeg planinara.
Unaprjed hvala.
[…] Rukovodstvo kluba […]
Hvala Milane , Ivane i Djaja za ovaj nezaboravni vikend. Nevjerovatno je sta covjek moze prozivjeti i nauciti samo za 2 dana sa vama. Jedna od slika i govori da se nikad covjek ne smije opustiti i da najopasniji detalji mogu biti upravo tamo gdje se i ne nadas. Vikend za nezaborav i mnogo toga naucenog!
Trebalo je da izaberete bolji termin, npr pocetak juna, jer u sred ljetnje sezone …
It would be much easier to plan trips within the Montenegro mountains of you were able to buy hiking maps online prior to arriving in the country. Even after arriving, getting hold of detailed hiking maps is like looking for gold!!
It is a pity as I suspect it will put off European independent walkers/hikers from exploring these wonderful ‘wilderness’ areas if maps are unobtainable to plan muti-day routes prior to arriving.
I have backpacked in most European country’s as well as Alaska, Himalayas, and the USA. Montenegro is without a doubt the most difficult place I have experienced to obtain maps for.
[…] POSEBNE PREPORUKE: Najbolje preporuke o pripremama planinara koje SVAKAKO PREPORUCUJEM našao sam na sajtu VISOKOGORACA CRNE GORE: https://www.visokogorcicg.com/trening-za-planinare/ […]
Ima li me ko docekati u foci ili bilo gdje da me provede do tih ljepota.sad bi zapuco iz b.luke.boris kovacevic
Hvala puno Milane na ovom tekstu, moze li makar deo deonice da se prodje biciklom
Odličan,nadasve,koristan text.I za one iskusnije-bez obzira na kategorij e koje su naznačene a koje obicno zanemarujemo,iako postoje naravno.
No,posebno je vazan aspekt održanja kondicije,koji je izmedju ostalih elemenata pripreme naravno najvažniji i koji preporučuje kontinuitet.
Moje iskustvo,koje je zavidno takoreci-kao da je pretoceno u ovaj text
Bravo za Autora,i pozdrav za Visokogorce.
Hvala Božidare. Važno je da prenosimo iskustva i to je misija iskusnijih planinara, kako bi se mlađi i početnici mogli pravilno razvijati u tom planianrskom procesu uzrastanja. Vi kao iskusan planinar to najbolje znate i drago nam je da vam se svidio tekst. Svako dobro i VEDRO.
Meni je pomoglo iz prirode za V razred
Moje iskrene čestitke ekipi na zaista velikom uspjehu,jer popeti Maja Fortit bez alpinističke opreme je vrijedan divljenja ! I moja malenkost je imala tu čast da popenje taj vrh i ponosan sam zbog toga !
Hvala puno Salihe. Vrh je zaista izazovan i po pogledu sa vrha a posebno po zahtjevnosti penjanja. I zato i treba biti ponosan svako ko je stigao na ovaj vrh!
Velike cestitke na lijepom usponu! Jedan sam od ovih Poljakov koji su penjali vrhove iznad Zastana. Kao znam nitko od nas nije popeo Forcu, sjevernu stijenu su popeli samo Srbi u 2009 koji su misljeli da su prvi na vrhu (Boris, Pedja i Steva iz Beograda ako dobro pamtim). Pa i ja nisam prije znao ovoj prici o janjetima! Moji drugari su popeli istocnu stijenu prvog vrha na jug od Forci (Maja Gjavahirit ili Vukoces) u 2010. Sa razlicnimi jaranima popeo sam Lagojvet u 2009, Shkurt u 2011 solo (moguce da su ga Albanci popeli u 60-tih), Maja Preht u 2012, “L3” i Maja Peje u 2013. “L3” je bezimeni vrh iza Maja Preht (zovem ga Lagojvet 3, Preht je bio L2, Maja Peje L4 prije sam upoznao imena). Nase smjerove sam nacrtao u knjigu kod doma Branko Kotlajic.
Lijep pozdrav za cijelu ekipu!
Kamil
Hvala Kamil, i hvala što volite Prokletije koje su fascinantne!
Zaista lijep tekst o ovom predivnom vrhu. Možda sam malo pristrasan pošto sam odrastao u podnožju tih planina ,i kao mali zamišljao kakav je pogled odozgo , ali siguran sam da je to jedan od najljepših Crnogorskih krajolika. Takođe , hvala i na lijepim riječima o mojoj Gornjoj Morači!
Tekst je sjajan, pročitao sam ga nekoliko puta.
Mislim da sav smisao fizičke pripreme staje u jednu rečenicu koju ću citirati: ,,Jer, da bi uživali u planini i njenom ambijentu, ne smijemo ni u jednom trenutku biti na granici iscrpljenosti.”
Vrh!
Prelep izvestaj i opis avanture! Cestitke obojici!
Jelena, rekla si da je bilo 16 ljudi, a nabrojala si 15.
„Ko traži cilj, ostaće prazan kad ga dostigne; a ko traži put, nosiće stalno cilj u sebi“. Ovo nije istočnjačka mudrost. Autor je Nejc Zaplotnik.
Poštovana Ana,
Nejc je zapisao ovu mudrost i objavio je u svojoj kultnoj knjizi Put. Neko se poziva na Nejca kada je citira ali postoje tvrdnje da je to istočnjačka (budistička) setenca koju je on samo zapisao. Bilo kako bilo, važna je suština, a kroz ovu setencu jeste otkrivena suština planinarenja.
Svako dobro.
[…] IZVOR VISOKOGORCI CRNE GORE […]
Pozdrav i vsliko postovanje,da li treba raditi trening stepenicama(trcanje ,hodanje) kod planinara 2 stepen i visokogorca?
[…] 35 godina od prvog jugoslovenskog uspona na Everest Share on FacebookShare on TwitterShare on Linkedin Posted in NOVOSTI […]
[…] Radović je bio predsjednik kluba Visokogorci. […]
[…] Zbog velikog interesovanja pojedinaca, društava i institucija iz zemlje i regiona da učestvuju u podršci porodici u ovim teškim trenucima, iz kluba obavještavaju da opredijeljena sredstva možete uplatiti direktno porodici pokojnog Milana prema instrukcijama, koje možete pronaći na ovom linku. […]
Moje iskreno saučešće
[…] Hvala na priči Jelena Petković i Visokogorci […]
[…] Prijave se primaju do 23. februara do 24 h isključivo elektronski na sajtu http://www.visokogorcicg.com. […]
[…] “Rumija je planina koja spaja more i jezero, nebo i zemlju, spaja vjekove i religije. Rumija je sveta crnogorska planina koja pamti svece i ratnike, kraljeve i podanike, planina čija istorija i danas izaziva kontroverze. Rumija, kao ni jedna druga planina ili mjesto u Crnoj Gori, njeguje tradiciju dugu vjekovima i sjećanje na svetog kralja Jovana Vladimira koji je čuvao svoje malo kraljevstvo na razmeđi velikih carstava s kraja desetog i početka jedanaestog vijeka.” (Visokogorci Crne Gore) […]
Svaka čast na usponu. Izgleda lijepo i izazovno.
Može mala pomoć ako još imate gps ove ture pri ruci?
Hvala i pozdrav iz Splita,
Nikola.
Na žalost trek izgleda više ne postoji. Ako ga neko slučajno pronađe šaljemo Vam.
Pozdrav!
Zoran