Opasnosti u planini

Da bi se rizik u planini sveo na nivo kontrolisanog, moramo biti obazrivi, posjedovati adekvatnu opremu, a prije svega stalno unapređivati svoja znanja. Iskustva brojnih generacija planinara se danas mogu naći na internetu, raznim časopisima i knjigama. Zato ne smijemo biti lijeni, već stalno istraživati i učiti. Jedino na taj način možemo greške svesti na minimum. Najprije, oprema koju koristimo mora biti prilagođena planini, vremenskim prilikama i dužini planinarske ture. U odeljku “OPREMA” naveli smo šta sve visokogorac mora posjedovati za bavljenje planinarenjem.

Evo nekoliko savjeta za one koji se odluče da krenu u planinu:

– Prije nego što kreneš u planinu raspitaj se o njoj detaljno kod onih koji su već bili;
– Po povratku sa planine u svoj dnevnik zapiši sve što si zapazio; koristiće drugima, a tebi najviše ako odlučiš da je ponovo posjetiš;
– Postaraj se da neko tačno zna tvoj plan boravka i obilaska planine – zlu ne trebalo;
– Nikad u planinu ne idi sam, posebno zimi;
– Opremu ispitaj i probaj prije nego što kreneš u planinu;
– Ako si u planinarskom domu svoje planove za uspon iznesi domaru.
– U planini uvijek imaj sa sobom svoju kartu, kompas, sat, baterijsku lampu, šibice, prvi zavoj, dokumanta, pištaljku i rezervnu presvlaku;
– Ne napuštaj prijatelja u nesreći;
– Od tvoje kondicije zavisi da li ćeš uspjeti da realizuješ svoj plan;
– Posmatraj okolinu oko sebe jer će ti doživljaji u planini biti potpuniji i bogatiji;
– Planinu koju posjetiš opiši, fotografiši i zapamti, ništa se nije dogodilo ako nije zapisano;
– Planinsko bilje čuvaj, ono je najljepše tamo gdje raste;
– Kad napustiš planinarsko sklonište iza sebe ostavi red i tako pripremljeno sklonište da ga sljedeći posjetilac može odmah da koristi;
– Mokru obuću ne suši kraj vatre. Popuni je novinama i suši na promaji;
– Svoje otpatke napravljene na vrhu skupi i odnesi u dolinu. Smeće baci na za to određeno mjesto;
– Čuvaj planinarske oznake, oni su postavljeni zbog svih planinara, a ne samo za tebe;
– Planinarski domovi su pravljeni za pokoljenja. Sačuvajmo ih;
– Ne jedi snijeg i led, ne uzimaj so direktno, pij slanu supu.

Šta treba uraditi u slučaju nesreće:

Hodajte oprezno. Prije svakog uspona, raspitajte se gdje i na koji telefonski broj se možete javiti u slučaju potrebe. U planinarskom domu, prije polaska, ostavite podatke kuda idete, kojim putem i gdje završavate turu.

U slučaju da se nalazite u opasnosti ili se desila nesreća, traba odmah obavijestiti GSS, najbliži planinarski dom ili lokalnu policiju. Obavještenje o nesreći u planini treba da sadrži:

            1. Šta i kako se dogodilo (pad na putu, stijeni, lavina, bolest…);
            2. Kada se nezgoda dogodila, kada je povrijeđeni nađen ili početak bolesti;
            3. Gdje se nesreća dogodila, orijentacioni podaci, opis područja (stijena, sipar, glečer, šuma, kuloar…);
            4. Koliko je povrijeđenih;
            5. Kakvo je stanje povrijeđenih (bez svijesti, krvavljenje, otvoreni ili zatvoreni prelom);
            6. Kakvi su vremenski uslovi na mjestu nesreće (magla, vjetar, pada snijeg, ili kiša…);
            7. Ko daje obavještenje (saopštiti svoje lične podatke, reći gdje se mogu dobiti dodatne informacije);

U slučaju opasnosti ili nesreće u planini, a nemate mogućnost komunikacije radio stanicom ili telefonom, postoje međunarodni znaci za poziv u pomoć.

Poziv za pomoć daje se na šest istih znaka u jednoj minuti, u jednakim razmacima. Slijedi pauza od jedne minute, posle čega se ponavljaju znaci šest puta u minuti. Ovo se ponavlja dok se ne dobije odgovor od spasilaca.

Odgovor daju oni koji su vidjeli ili čuli znake. Oni daju znake tri puta u jednoj minuti, u jednakim vremenskim razmacima. Poslije pauze od jednog minuta odgovor se ponavlja sve dok onaj koji traži pomoć ne prestane davati znake. Znaci za poziv u pomoć i odgovor mogu biti vizuelni (mahanje djelovima odjeće, svjetlosni signali baterijom, ogledalom…) i zvučni (povici, pištaljkom, zviždanjem, bubnjanjem…).

GSS je dobrovoljna organizacija, pa Vas molimo za Vašu iskrenu saradnju i izbjegavajte zloupotrebu adrese GSS!

Okliznuće i pad

Okliznuće i pad je uzrok najvećeg broja povreda u planinarenju. Mnogi planinari ni danas ne priznaju opasnost od okliznuća i pada. Često se može čuti nesuvislo i glupo tvrđenje: “Meni se tako našto ne može dogoditi”.
Uvažavajte sljedeće:
Teškoća je u tome da se teren, na kome se lako okliznete, ne da sasvim lako prepoznati, a to, svakako, na njemu ne piše. Mogućnosti za okliznuće i pad nije uopšte malo: strma padina, vlažna trava, provalija pored staze, sniježište, led, smrznuta zemlja, krušljivo tle i mnoge druge. Za okliznuće mora biti ispunjeno više uslova: pogrešno izabran put sa koga se niste pravovremeno sklonili; razgledanje, fotografisanje ili snimanje pejzaža i detalja pri kome zaboravljate na neposredno okruženje i opreznost; branje cvijeća ili plodova prirode u stjenovitom okruženju; umor i drugo.

Vježbajte sprečavanje pada.

Šta možete lako i odmah uraditi ako se okliznete, izgubite ravnotežu ili vam se odroni kamen pod nogom? Što prije djelujete veće su vam šanse za uspjeh.

Na raspolaganju vam je jedno dejstvo – Ležeći položaj, licem prema tlu.

Noge lako raširene, vrhovi cipela svom snagom utisnuti u tle (tako se koči), sa zgrčenim rukama gurajte se od padine (oslonac). U ovom položaju će vam, verovatno, uspjeti da se zaustavite. U svakom slučaju to je položaj koji vam daje najveće izglede za zaustavljanje, a i najmanje je bolan.

1. vježba. – Potražite kratku padinu koja se završava ravninom. Vrlo je primjereno da na njoj bude vlažne trave ili snijega i leda. Okliznite se namjerno. Zauzmite ležeći položaj. Pokušajte da kočite. Obavezno koristite rukavice.

2. vježba – Šetajte izabranom padinom i okliznite se. Po okliznuću, što prije, bacite se u ležeći položaj.

3. grupna vježba – Hodajte izabranom padinom. Na dogovoreni znak jednog od vas svi se smjesta bacite u ležeci položaj. Ova vježba je neophodna naročito u zimskim uslovima pri kretanju u navezi kada treba zaustaviti penjača koji je proklizao.

Značaj vježbi:

Vježbanjem lako postignete potrebnu spretnost da od neočekivanog okliznuća do početka kočenja protekne što manje vremena. Znajte da u glavi morate uspostaviti uslovni refleks, sličan onom koji imaju vozači prilikom pritiska kočnice pri uočavanju iznenadne prepreke na putu. Taj refleks mora djelovati i kod vas, kada se nađete u nezgodnom položaju.
           

Vremenske prilike

Ovo poglavlje je vrlo značajno za planinare. Za vaše uživanje, dobar provod i osjećanje, vreme je odlučujući faktor. Sparina i oluja sa gromovima, mraz i sniježne mećave, slaba vidljivost, kiša, magla i još ponešto, su vremenske pojave koje planinarima zadaju teškoće, a u svakom slučaju su neprijatne i neželjene.

Kamene i sniježne lavine, te razdražljivost kao posledica vjetra, odnosno srčani problemi koji se lako pojave pri sparini ili naglih promjena vremena, tj. posledice koje ovi činioci ostavljaju na ljude, nije lako predvidjeti i prepoznati.

Ljudi i planinari često govore loše o vremenu. Vrijeme se često pojavljuje u ulozi negativca, a još cešće u ulozi krunske smetnje i više, “gospodnje” sile. Naravno, vrijeme je tada i opravdanje za neuspjeh, a ponekad i dokaz zavjere i urote protiv pojedinca. U stvari, vrijeme nije baš tako podmukla i nepredvidiva sila, koja samo čeka “nesrećne planinare”, već prirodna pojava koja ima određene zakonitosti i o kojoj postoje informacije.
Pogledajmo nekoliko prostih znanja i činjenica:

            * Lako je obezbijediti se od hladnoće i mraza
            * Grom nikada ne udara iz vedra neba
            * Za orijentaciju se koristi karta i kompas a ne samo vid
            * Svaki region ima žitelje koji vam mogu višestruko pomoći, a sasvim izvjesno znaju trenutno vremensko stanje
            * Svaki region, pa i planina, ima specifičnosti i zakone koji važe samo tu

Pitanje je šta uraditi kako bi se zaista upravljalo ovim upozorenjima i pojavama.

Prije svakog odlaska u planinu upoznajte se sa vremenskom prognozom i to kako uopštenom, tako i za taj region. Vremensku prognozu izvršite sami i to na osnovu:

            * hidrometeoroloških zavoda
            * raspitivanje kod iskusnih planinara i poznavaoca regiona i planine
            * raspitivanja kod lokalnog stanovništva, bilo privatnim vezama, bilo preko lokalnog planinarskog društva ili neke druge javne službe.
            * poznavanja znakova lijepog i lošeg vremena.

Nikada ne potcjenjujte vremenske izvještaje i prognoze. Oni su prvi na listi vašeg planiranja ture. Tek ako je ta prognoza zadovoljavajuća, raspitujte se dalje prema navedenoj listi. I tako za svaki od faktora. Konačna je odluka vaša, ali nemojte po povratku optuživati vrijeme.

Na kraju, stvarno su opasne samo oluja ili nalet hladnog talasa zimi. Sva druga vremenska stanja više su neprijatnosti nego direktna opasnost, gdje pod direktnom opasnošcu zovemo objektivno stanje koje uzrokuje nesreću. Time, naravno, ne govorimo ništa o mogućnosti nazeba, bolesti i nezadovoljstva, kao posledicama lošeg vremena.

Hladnoća

U zemljama engleskog govornog područja hladnoći (mrazu) tepaju: ”Tihi ubica”. Ovaj nadimak hladnoća je dobila jer najcešće ne ubija direktno, ali je uzrok brojnih sudbonosnih grešaka.

            Saznanja:

            * Hladnoća umtrvi čovjeka
            * Hladnoća pruzrokuje stres
            * Ljudi izloženi hladnoći postaju apaticni
            * Hladnoća oslabi čvrstinu odlučivanja
            * Hladnoća ometa kretanje, pokreti su teški, tromi i nespretni

Ako drhtite od hladnoće – dobro je. Niste u neposrednoj opasnosti. Kada drhtanje prestane vrijeme je da se zabrinete.
Stanje je kritično kada čovjek izložen hladnoći postane smeten i izgubi sposobnost razumnog odgovaranja na vaša pitanja (nesposobnost komunikacije)

Postupak

Djelujte što je moguće brže da bi ste se zaštitili od hladnoće. Zato, neka vam i po lijepom vremenu (a najbolje uvijek) u rancu bude barem lagana vjetrovka, “šuškavac” pantalone, topla kapa, rukavice i zaštitna folija. Ne popustite! Opirite se! Drhtite, skakućite, pomjerajte se, radite čučnjeve! Ako uprkos hladnoći imate želju da mirujete i da se smrzavate, znak je da vas je hladnoća opasno načela.
Na vjetru se opasnost od hladnoće višestruko povećava. Faktor hlađenja sa vjetrom uči nas da je pri temperaturi od svega 0 stepeni celzijusa i pri vjetru od 40 km/h, isto kao na temperaturi od -20 stepeni celzijusa bez vjetra. Ako tijelo ne uspije da kretanjem očuva toplotu počeće da se hladi. Ljudski organizam ima osobinu da pri ugroženosti automatski zatvara krvotok prema periferijama (ruke, noge, lice), kako bi zaštitio vitalne organe. Ako i pri tim uslovima nastupi dalje hlađenje organizma, dolazi do gubitka svijesti, stanja šoka, prestanka rada srca i smrti.
Opasno pothlađene osobe prepoznaju se po tome što sa njima ne možete smisleno razgovarati. U trenutku kada primijetite da je značajna razlika u temperaturi tjelesnih periferala (ruke i noge) i trupa pothlađenog, nikako ga nemojte pomjerati i tjerati na kretanje. Protok hladne krvi iz ruku i nogu kroz trup i vitalne organe rezultuje gubitkom svijesti i životnom opasnošću. Pothlađenog ostavite da miruje i utoplite ga koliko god je to moguce. Ako je ikako moguce dozovite ekipe GSS, ili neku drugu pomoć koja je u stanju da pothlađenog brzo i bez pomjeranja (helikopterom) prenese do bolničke njege.

Što je vjetar jači, hladnoća je veća. Ova fizička zakonitost ima poseban značaj za boravak u planinama. Znajte da se na temperaturi vazduha od 10 stepeni C i pri vjetru od 40 km/h (slab vjetar), vaše tijelo hladi kao da je 0 stepeni bez vjetra. Takode, pri istom vjetru i temperaturi od -10 stepeni C, vama je hladno kao na -34 bez vetra.

Grom

Svake godine od groma stradaju ljudi i stoka i to u šumama, dolinama, planinama, selima i gradovima, ukratko, svuda, pa i tamo gdje se to najmanje očekuje.Jedina prava zaštita od groma je kuća sa gromobranskom instacijom ili automobil.

Saznanja:

            * Vremenska prognoza i izvještaj o vremenu;
            *Slušajte izvještaje o vremenu i primijetite vremenske pojave;
            * Gromovi prate “toplotne” oluje koje su najčešce s proljeća i ljeti, kada se vazduh jako zagrije;
            * Hladni talas se najčešće pojavljuje praćen intenzivnim i neočekivanim olujama.
            * Kada se za lijepog vremena i vedrog neba brzo pojavljuju kupasti oblaci znači da se ubrzo sprema oluja.
            * Proljećna stanja sa izjednačenim vazdušnim pritiskom su pogodna za nastanak oluja i električnog pražnjenja.

Primijetite sledeće vremenske znakove:

            * upozoravajući znaci – sparan vazduh, kupasti oblaci, nagli pad pritiska;
            * znaci opasnosti – kupasti oblaci sa tamnom (prijetećom) osnovom, zatišje vjetra, udaljena grmljavina (tada je već vrlo opasno)
            * znaci krajnje opasnosti – naelektrisanje u vazduhu (kosa se diže, pucketanje vazduha)

Postupak

Jedini lijek protiv groma je da pravovremeno (trenutno) otrčite u siguran zaklon! Izgovor da oluju nijeste očekivali, vrlo je moderan, ali nijedna oluja ne dolazi očekivano! Ako hoćete da budete bezbjedni od gromova, svoje planinarenje planirajte tako da do podneva ili rano popodne budete u blizini sigurnog zaklona – kuća, automobil, voz.
Ako vas je već zadesila oluja morate znati da:
Posebno ste ugroženi: na vrhovima, na grebenovima, u blizini usamljenih stabala ili pod njima, oko žljebova i bujičnih tokova, u podnožjima previsnih i vertikalnih stijena, u udubinama, u okapinama, pod dalekovodima.

Manje opasno (ali daleko od sigurnog) je: u dolinama, oko 15 m od vertikalnih stijena, previsa i litica, čučanje pod bivak vrećom, sjedenje na rancu sa prekrštenim nogama. Štiteći se od groma pazite se gubitka ravnoteže i pada usled jakih udara vjetra. Vazdušni udar je vec mnoge oduvao sa prevoja u dolinu.

 Obrušavanje kamenja

Kamen koji se kotrlja ili pada je smtrna opasnost u planini i uvijek dolazi sasvim neočekivano. Zapamtite, kada ste u planini, pored kiše, snijega, groma i grada, na glavu vam može padati kamenje, stijene, led, proljećni snijg, stabla, granje i drugi, sasvim neočekivani predmeti (konzerva, komadi opreme..).

Kako se sačuvati od padajućeg kamenja i drugih objekata:

Budite obazrivi – gledajte i nagore
Klonite se opasnih mjesta i strana, pogotovu ako na njima ima ljudi ili životinja.

A kad kamenje pada….
Šlem će vam sigurno pomoći. Bilo kakv šlem je mnogo bolji od nikakvog. Atestirani šlem je bolji od HTZ šlema, “lijepog” šlema ili onog “firmiranog”.
Ako je kamen veliki, šlem vam ne može pomoći.

Prepoznavanje:

Opasnost prijeti na strmom zemljištu čak iako je padina sa travom ili pošumljena.
Ako je padina sa krušljivom stijenom budite jako oprezni. Uočavajte tragove ranijeg padanja kamenja: na tlu vidite razbijene stijene, “svježe” kamenje je svjetlije od onog koje je tu po prirodi stvari, po svjetlijoj boji prepoznajete novije odlome i nasipe. Padajuće kamenje je stalan faktor u strmim žljebovima. U toj situaciji sa njim računate i imate dosta posla.

Ko ruši kamenje?

Najopasniji su ljudi. Budite veoma oprezni kada uočite ljude na putu iznad vas. Posmatrajte ih. Razmišljajte i o tome da ste vi na putu iznad nekog drugog. Planinske životinje takođe, nehotično obrušavaju kamenje. Divokoza u bijegu vas može zasuti gomilom kamenja.
Kamenje najčešće pada samo od sebe usled temperaturnih razlika. Tipično je dnevno otopljenje zimi. Sunce obasja stijenu, otopli je i evo nama kamenja, leda, lavine i drugih problema.

Ponašanje:

Klonite se strana gdje se često odronjava kamenje. Zaobiđite ih! Preko preče naokolo bliže. Kada kamenje krene da se odronjava budite na stalnom oprezu. Nemojte se zaustavljati!
Naročito je važno da za odmor izaberete bezbjedan prostor. Na zahtjevnim i posjećenim stazama i putevima nosite šlem.

Zapamtite, kada kamenje počne da šišti i kotrlja oko vas, momentalno potražite zaklon i zaštite glavu. 

           

Opekotine od sunca


Uživanje koje osjećate provodeći slobodno vrijeme na otvorenom, pod suncem, plaća vaša koža. Početkom 20 vijeka rak kože je bio, skoro, nepoznata bolest, a u poslednje vrijeme broj obolelih rapidno i zabrinjavajuće raste. Svi vi, koji se često i dugo sunčate morali bi češće da kontrolišete “majčine belege” – mladeže.

Uputstva za borbu protiv raka kože

            * Čovjekova koža pamti svaku opekotinu od sunca. Sa svakom opektotinom od sunca raste vjerovatnoća oboljevanja od raka kože;
            * Skrivajte kožu od sunčevih zraka – posebno izložene djelove (nos i uši);
            * Koristite pomade i kreme za sunčanje sa zaštitnim faktorom;
            * Zapamtite, planine su “bliže suncu”. Na njima ste izloženiji svim opasnostima ultraljubičastog zračenja.

 Sniježno sljepilo

Na snijegu i u magli (refleksija i difuzija) ultraljubičasti zraci su najjači i najopasniji. Sniježnog sljepila postajete svjesni vrlo kasno – kad ste slijepi. Snežno sljepilo je krajnje neprijatno i bolno, iako prolazno i bez trajnih posljedica. Ipak, sasvim je dovoljno da planirano uživanje pretvori u moru, i to kako vama tako i onima koji su sa vama. Koristite naočare za sunce sa bočnom zaštitom jer one su 100% zaštita od UV zraka, iako su i obične naočari za sunce mnogo bolje nego ništa. Zapamtite, to što do sada niste imali sniježno sljepilo uopšte ne znači da ste imuni na njega, te da vam se sljedeći put neće desiti.

Iscrpljenost

Iscrpljenost može izazvati smrt kada se potroše sve rezerve tjelesne energije.Takvi primjeri su veoma rijetki jer ljudski organizam ima niz sigurnosnih mehanizama kojima se brani od potpune iscrpljenosti.Uživanje alkohola pospješuje iscrpljenost organizma.Iscrpljenost u kombinaciji sa pothlađenošcu opasno se približava kritičnom stanju čovjeka.

Sprečavanje:

Uredno se hranite i konzumirajte dosta tečnosti;
Povremeno se i planski odmarajte;
Budite toplo obučeni, jer se na hladnoći tjelesna energija troši na zagrijevanje i time bespotrebno rasipa;
Izaberite pohod i donosite odluke, koje odgovaraju vašoj fizičkoj i psihičkoj pripremljenosti i moći.
Dobra tjelesna pripremljenost još uvijek nije sve! Čak i izuzetno pripremljeni i snažni planinari mogu izabrati pretežak pohod i tako potrošiti sve svoje voljne, tjelesne i energetske rezerve. Nije presudno da li ste 100% fit ili ste izašli iz kancelarije, presudno je za kakv ste se pohod odlučili, odnosno kakve ste odluke na tom pohodu donosili. Planina vam nudi razne varijante. Izaberite cilj, maršrutu i tempo tako da vam bude prijatno i da uživate. Sav smisao je u tome.
Zapamtite: Planina neće pobjeći. Ona će vam se ponuditi i drugom prilikom.

Lavina

Nema stručnjaka, koji bi sa pouzdanjem tvrdio da je neka padina potpuno sigurna od lavine. Izuzetak su blage padine, i one sa utabanim, ustaljenim ili uležanim snijegom – firnom.
Lavina je moguća vec na padinama strmijim do 25 stepeni. Najveći broj nesreća usljed lavine dogodio se na padinama nagiba između 30 i 35 stepeni. Posebno su opasne istočne padine. Statistika govori da se na njima, usled lavine, dogodi 63% nesreća. Teškoća je u tome što je potrebno skloniti se od lavine upravo padinom koja joj je najviše izložena.

Prepoznavanje:
1.Naduvan snijeg (nanos): Najveći broj nesreća se dogodio za vrijeme padanja snijega ili neposredno po prestanku zbog pločastih nanosa snijega, koje je naneo vjetar. Posle padanja snijega, ili posle vetrenih nanosa zaobilazite one padine na kojima je novi snijeg. Naduvani snijeg se prepoznaje po obliku nanosa ili po boji, a još bolje ako ga gazite! Za opasnost od lavina u nanosima postoji prost test: pođite 2-3 metra uz strmu padinu sa nanosima. Zgazite u nju postrance. Ako primijetite pojavu sniježnih pukotina u nanosu iznad ili ispod vas, budite sigurni da je opasno.
2. Dubinski ploveći (tekući) snijeg – Pri niskim temperaturama i vedrom vremenu, u sniježnom pokrivaču pojavljuje se temperaturni gradijent. Tada nastaju pojave zbog kojih se snijeg raslojava, pojedini slojevi ili cio pokrivač postaje krhak, a veza između kristala popušta. Takav snijeg zovemo tekućim ili plovnim. Prepoznajete ga po tome što se “suv” snijeg rasipa po padini kao zrnca šećera u kristalu. Pločasti snijeg, ili djelovi slojeva koji se nađu na površinama krhkog plovnog snijega, lako se otkine ili otkliza. Lavine dubinskog plovećeg snijega su česta pojava za vrijeme hladnih zima sa malo snijega.
3. Mokar snijeg. Usled ojuženosti, fena, kiše i sunčevog zračenja snijeg se lako i brzo nakvasi i oteža, tada se počnu otkidati lavine mokrog ili vlažnog snijega. Pažljivim posmatranjem, bez problema otkrivate kakva je vlažnost sniježnog pokrivača.

 Postupak:

1. Oprema
Pod osnovnom opremom za lavinu podrazumijeva se lavinski javljač, lavinska sonda, i sniježna lopata sa mjeračem klizanja.
2. Dalje od lavinskih područja
Zaobilazite padine koje su vam iole sumnjive. Primjećujte znake koji vam govore o vrsti snijega i mogućnosti pojave lavina. Probajte snijeg i padinu štapom. Ako primijetite naizmjeničnost tvrdih i mekih slojeva na površini, i pri tom je tvrdi sloj na mekoj podlozi i obrnuto, odustanite.

Ako vas zahvati lavina, zapamtite da je malo vjerovatno da ćete se spasiti spustom (bježanjem). Ta mogućnost je malo vjerovatnija prije nego što vas lavina zahvati.

Ako padnete: Borite se sa lavinom! Odupirite se da vas ne povuče unutar sebe! Kad primijetite da se brzina lavine smanjuje stavite ruke ispred lica.
Ako vas je lavina uvukla i vaši pokušaji da izronite nisu bili uspješni nemojte ponavljati iste pokrete. Time samo nepotrebno trošite snagu i vazduh.
Da bi ste preživjeli mora biti ispunjeno nekoliko uslova:

            * nemate povredu koja je opasna po život (što je prilično čest slučaj);
            * morate imati dovoljno prostora i vazduha za disanje. To postižete postavljanjem ruku ispred lica. Ovo je nemoguće uraditi ako su vam gurtne od štapova na rukama.
            * Drugovi koji su sa vama su vični i uvježbani za spasavanje iz lavina. Uslov za uspjeh je postojanje lavinskih javljača (uključenih i postavljanih na odašiljanje), lavinskih sondi i lopata za snijeg. Ako ne uspije brza drugarska pomoć, uspjeće brzo javljanje i akcija GSS.
            * Vičite i dozivajte upomoć samo ako osjetite da su spasioci ili drugari iznad vas.

Spasavanje iz lavina

Samo trenutna drugarska pomoć, koja mora biti uspješna u nekoliko minuta, povećava izglede za izbavljenje i život unesrećenog. Prilikom spasavanja razmišljajte da ste na lavinoznom terenu, te da može krenuti nova lavina. Ako lavina zatrpa i vas više nema pomoći ni vama ni vašem drugaru. Postavite osmatrača i precizirajte pravac bijega. Zapamtite mjesto na kome je nestao vaš drugar. Ako ste to mjesto zapamtili, odmah počnite da tražite površinske znake (kapa, rukavice, komadi opreme …) i pretražite lavinskim javljačem. Rukovanje lavinskim javljačem i njegovo korišcenje mora vam biti poznato.
            1. Javljač se uključi na “prijem”
            2. Javljač se lagano pomjera lijevo, desno i unazad i traži se pravac i smjer rastuće jačine prijemnog signala.
            3. Povremeno se javljač pomjera gore-dolje da bi se eliminisala pogrešna očitavanja.
            4. Detaljno traženje tik nad tlom u dva ukrštena pravca i četiri smjera
            5. Lavinskom sondom se odreduje ležište zatrpanog.
Ako nemate lavinske javljače traženje povrijeđenog je znatno sporije. Vrši se “češljanje” terena lavinskim sondama. Sondira se sondama i štapovima sa kojih se skinu krplje.

Zdravstveni aspekti

Planinarstvo je tijesno povezano sa zdravljem. Prije nego što se odlučite na zahtjevne planinarske ture dobro razmislite o posljedicama. Znajte da postoje neka ograničenja zbog kojih se naporno pješačenje i penjanje u planinama ne savjetuje.
To su:
– Teške srčane mane
– Prethodno odležane duže bolesti (period rekovalescencije od gripa i drugo)

Ovdje ćemo opisati neke od situacija pri kojima se usled napornog pješačenja i penjanja po planinama može oboljeti, ali i razmotrićemo i savjetovati kako da čuvate zdravlje.

Opterećenje zglobova:

Hodanje po planinama i padinama, a posebno silazak sa teškim rancem na leđima, veoma opterećuje sve nožne zglobove. Brojni planinari već u srednjim godinama imaju problema sa skočnim zglobovima, koljenima, kukovima i kičmom. Ovo je zbog toga što se u mladosti nisu čuvali, ali i nije bilo odgovarajuće opreme.
Uvijek se trudite da opterećenje na zglobove smanjite odmjerenim i ravnomjernim hodom. Znajte da visoka cipela štiti skočni zglob, dobar ranac smanjuje opterećenje na kukove i kičmu, korišćenje štapova za hodanje (teleskopski štapovi) smanjuje opterećenje na kičmu, korišcenje elastičnih zavoja na koljenima djeluje i preventivno. Ipak, najbitnije je lagan, oprezan i gibak hod.
Konacno, zglobove čuvate:
1. nosite lagan ranac – ponesite sa sobom samo najnužnije
2. nizbrdo idite polako i oprezno – ne trčite
3. prilikom spuštanja po kaskadama silazite polako – nemojte skakati
4. upotrebljavajte teleskopske štapove za hodanje
5. kad ste u mogucnosti, penjite se pešice, a vracajte se žicarom ili vozilom
6. Pre silaženja dobro zagrejte zglobove na nogama
7. dišite mirno i duboko, taman toliko koliko je potrebno vašem telu.

Opterecenje srca i krvotoka

Planinarske ture, najčešce, ne opterećuju značajno srce i krvotok. Ipak, u slučaju srčanih mana to opterećenje može biti sasvim dovoljno za opasnost. Zato prije odlaska u planine otiđite do sportskog ljekara da vam pregleda srce i ustanovi postojanje tegoba, srčanih mana, te mogućnost preopterećenja. Stalno slušajte sopstveni organizam. Naše tijelo je mehanizam koji ima jasne znake upozorenja i uvijek vam saopštava granice. Tako ćete najbolje znati kada je dosta. Nemojte se takmičiti i dokazivati na planinarenju. Vi ste tu zbog uživanja.
Napredujte takvom brzinom da sa lakoćom i bez zamora možete razgovarati sa društvom.
Pravilno hodanje po planinama smanjuje opasnost od srčanog udara usled preopterećenja srca.
Opterećenje srca se vidi kroz puls. Naredna tabela vam daje normalne i dozvoljene vrijednosti. Ako se zamarate i pri tom primijetite da vam je puls veći od dozvoljenog, priuštite sebi odmor i izbjegavajte taj intenzitet napora.
Starost            Dozvoljen                   Normalan
20                    200                             130-170
25                    195                             127-166
30                    190                             123-162
35                    185                             120-157
40                    180                             117-153
45                    175                             114-149
50                    170                             110-145
55                    165                             107-140
60                    160                             104-136
65                    155                             101-132
70                    150                             96-124

One comment on “Opasnosti u planini

Оставите одговор