Orjen (Noć punog mjeseca) 18.-20.02.2011.

Noć punog mjeseca je jedan od zanimljivijih, tradicionalnih, planinarskih događaja u Crnoj Gori. Organizator i domaćin je PK Subra iz Herceg Novog, a Orjen planina koja svojim ljepotama zaslužuje da pude često posjećena od strane planinara i ljubitelja prirode. Bilo nam je zadovoljsto odazvati se pozivu domaćina i uživati u čarima planine ali i druženju sa planinarima iz zemlje i regiona.

Planina: Orjen;

Vrhovi: Zubački Kabao 1894 m; Vučji Zub 1805 m; Kosmač;

Datum: 18.-20. 02. 2011.

Organizator: PK Subra, Herceg Novi;

Učesnici: HPD Sniježnica Dubrovnik (Lazar Badanjac)

 PSK Prekornica Danilovgrad (Neno Kalezić, Zoran Radulović-Bato)

 PD Gorica Podgorica (Ksenija Radulović)

Visokogorci Crne Gore  Podgorica (Jelena Petković, Zoran Prljević, Marko Rešetar, Boris  Čelebić)

                 Milijana Đeković

 Prošle nedelje sam imao upalu pluća i postoja je bojazan kako ću podnijeti ovu turu ali želja za planinirenjem je ipak bila jača,  pa sam odlučio da se, zajedno sa ostalima iz Kluba pridružim  tradicionalnoj planinarskoj manifestaciji “Noć punog mjeseca” na Orjenu, u organizaciji PSK Subra iz Herceg Novog. Na sreću, pokazalo se da je upala pluća prošlost. Zoran, Neno i ja krenuli smo u 16,30 h iz Podgorice, u Budvi nam se pridružio Bato. Do sela Vrbanj trebalo nam je 3 i po sata vožnje, gdje smo stigli oko 20 h. Uspjeli smo otići kolima makadamskim putem još par kilometara i krenuli pješke ka domu Orjen sedlo. Posle sat i po hoda po dobroj prtini stigli smo do doma. Prizor je bio bajkovit! Sa jedne strane  pun mjesec sa druge osvjetljeni dom i okolina kojom dominiraju četinari i snijeg. Dom se inače nalazi na prevoju na visini od 1600 mnv i uslovan je za boravak planinara. Pored njega prolazi makadamski put Trebinje-Crkvice koji je prohodan obično od polovine maja do kraja novembra. Atmosfera u domu je bila prijatna, domaćini su nas ljubazno dočekali, a mi kao što običaji nalažu donijeli bocu domaće Zoranove loze sa naljepnicom Visokogorci Crne Gore.

 Zubački Kabao-Vučji Zub-Zubački Kabao

 U subotu Neno je otišao na obližnji vrh Kosmač, a ja, Zoran, Bato i ekipa iz Subre otišli smo na Zubački Kabao. Na vrh smo izšsli posle sat i po hoda, slikali se i užvali u pogledu. Momci iz Subre su ostali na vrhu, da kopaju vučje jame, a nas trojica i Marko iz Subre nastavili ka Vučjem Zubu. Momak iz planinarskog kluba sa Cetinja je krenuo sa nama ali posle desetak minuta pametno je procijenio  da je bolje da se vrati jer je prethodnu noć ostao do kasno, a  nije htio da nas usporava. Silazak niz strmi kuloar bio je sve samo ne naivan, a teren pun škrapa. Trebalo nam je dobrih 2 sata da dođemo do vrha, a zadnjih 100 metara opet nas je čekao kuloar i to sa malo snijega i zemljanom podlogom sa koje je snijeg lako klizao. Na vrhu se nismo zadržavali jer je duvao  vjetar, par fotografija i čežnjivi pogled na  Reovačku gredu na koju nismo mogli produžiti jer smo kasno krenuli na uspon. Potom opet istom stazom, uspon na Zubački Kabao, jer nam je to bio jedini put za povratak i mučenje po mekom i raskvašenom snijegu. Kad smo došli u dom sve je na nama bilo mokro.

U domu su nas čekali Jelena, Milijana i Marko koji su krenuli iz Podgorice u subotu rano ujutru. Domaćini su napravili vrhunski pasulj pa smo uz jelo i crno vino sjedjeli i družili se do 22 sata.

 Noćni uspon na Zubački Kabao

 U nedelju u 4 sata ujutro krenuli smo na uspon na Zubački Kabao. Grupa je bila spremna i brzo se napredovalo, ovog puta po zaleđenom snijegu. Jelena je imala zdravstvenih problema, slabo je spavala, tako da nije mogla krenuti na uspon, a Marko je imao peh sa derezama pa je morao odustati od uspona. Na vrhu je bilo hladno ali pogled para vrijedan. Dočekali su nas momci iz Subre sa toplim čajem  na vrhu Orjena. Noć su  proveli u vučjim jamama u kojima su i kuvali čaj uprkos niskoj temperaturi i problemima sa plinom. Zoran, Bato i ja smo bili po treći put za 15 sati na vrhu Zubački Kabao.

 Jelena, Lazar i Marko- opet Zubački Kabao

 Po povratku u dom vidjesmo se sa Lazarem iz Dubrovnika, planinarom kojeg smo upoznali na Hajli. Njemu je Orjen blizu i nije htio propustiti prilku da posjeti Zubački Kabao. Kasno je krenuo iz Vrbanja i nije stigao da se priključi grupi. On, Jelena i Marko krenuli su zajedno na vrh i uspjeli izaći grebenski posle nekih sat i po hoda. Lazar je član Hrvatske gorske službe spasavanja i našim mladim članovima nesebično je prenosio svoje znanje i iskustvo, a iskoristili su i priliku da vježbaju zaustavljanje cepinom.

Sve u svemu, još jedan vikend ispunjen sjajnim iskustvom na planini i provodom sa prijateljima. Ekipa dobra kao i druženje, a imali smo i dosta sreće sa vremenom koje nas je oba dana poslužilo. U ime ekipe Visokogoraca zahvaljujem se domaćinima na dobroj organizaciji i želim im puno uspjeha i mnogo dobrih uspona.

 Boris Čelebić                                                                  

Orjen 2011.

SAMSUNG DIGITAL CAMERA
SAMSUNG DIGITAL CAMERA
SAMSUNG DIGITAL CAMERA
SAMSUNG DIGITAL CAMERA

Оставите одговор