Prokletije-Malji Kuriljes (19.04.2013.)

aVijenac južnih Prokletija na koji se pruža impresivan pogled iz našeg grada, i pored geografske blizine sve donedavno je ostajao van domašaja naših planinara. Razlog tome je što se planina pruža na teritoriji druge države, Albanije, a više zbog nepoznavanja samih vrhova i neposjedovanja bilo kakvih informacija. Mi smo odlučili da takvo stanje promijenimo, i svojim istraživačkim turama približimo ovaj fantastičan planinski masiv zaljubljenicima u planine. Polako otkrivamo ljepote ovog dijela Prokletija, pristupe i staze do vrhova, njihova imena i skidamo veo sa njihovog lica. U nizu tih vrhova na red je došao vrh pod nazivom Malji Kuriljes koji se jasno vidi iz Podgorice.

Datum: 19.4.2013

Planina: Južne Prokletije;

Vrh: Malji Kuriljes 1848 mnv;

Ekipa: Visokogorci: Milena Krasić, Marina Đurović, Nada Pajkanović, Zoran Prljević, Boris Čelebić i Prekoriničani: Zoran Radulović i Marko Savićević;

Pristup: Podgorica-Božaj-Kopljik-Qava Grade-Stani (katun) Repistit

Savladana visinska razlika: 1100 mnv

Južne Prokletije je naziv koji se odnosi na jedan dio Prokletija oivičen kanjonom rijeke Šalje i dolinom Boge. Najviši vrh je Maja Rabes koje je grebenom Mardomita povezan sa vrhom Bigez e Gimajet, od njega se u pravcu gradića Kopljik spušta čitav niz vrhova, Rasava, Maja Madhe, i onda dva vrha preko 2000 metara kojim ne možemo ni imena saznati. Posle njih odvajaju se dva kraka, desni počinje sa vrhom Koropit i završava sa Malji Kuriljes a lijevi ide preko Ćafe Parunes i završava sa vrhovima Bjeskezit. Najveći problem kod ovih planina je malo informacija sa kojima raspolažemo. Za dva najviša vrha tog masiva nemamo čak ni imena. Izgledaju prelijepo, vide se iz Podgorice i polako ispitujemo teren oko njih u nadi da ćemo u ovoj godini uspjeti da se popnemo gore. Čak i za ova imena koja nalazimo na kartama često se ne podudaraju sa nazivima koje koriste mještani. Osim slabih informacija problem je i pristup, loši ili nikakvi putevi i jaka, gotovo neprohodna vegetacija na manjim visinama. Ako neko ima bilo kakave informacije o njima bio bih zahvalan da nam ih proslijedi.

Mi smo već imali jedan pokušaj uspona na ovaj vrh, prije pola godine ali nismo uspjeli, jer smo krenuli iz sela Qafa-Grade koje je prenisko i predaleko od vrha. Ovaj put nam je pošlo za rukom ali uz dosta muke, tegobno probijanje kroz neprohodan teren po velikoj vrućini i na kraju uz prilično usprtu stranu kombinaciju kamena i trave. Vrh je fin i ima lijep pogled a i poslužio je kao odlična osmatračnica za dva najviša vrha koji su preko 2000 i dominiraju tim krajem. Pogled na Skadar i jezero ali i dobar dio Podgorice je vrhunski. Od Qafe-Grade do Repistit je loš makadamski put ali Zoran i Nada su se sa svojim terencima odlično snalazili . Na kraju smo u selu svratili u kombinaciju kafane i prodavnice i uz ćaskanje sa domaćinima malo na engleskom malo na italijanskom cirkali pivo i družili se . Preporučio bih ovaj dio Albanije planinarima koji vole da istražuju ali i da uživaju u selima sa očuvanom starom arhitekturom, divljoj prirodi, bespuću, kanjonima, stijenama, divljim životinjama, ljubaznim domaćinima ,lozi ali i Niksićkom pivu koje je mnogo popularno u ovim krajevima.

Boris Čelebić

Malji Kuriljes (19.04.2013.)

Оставите одговор