Tag: Dražen Marković

Durmitor 11.11.2018.

Datum: 11.11.2018.godine
Vrhovi: Bandijerna, Minin Bogaz,Terzin Bogaz;
Učesnici: Dražen Marković (Pk Džambas), Boris Čelebić (PK Visokogorci);

Na poziv Dražena i na njegovo insistiranje da se ovaj vikend „razvalimo“ na Durmitoru krenuli smo u malu istraživačku akciju bez jasnog plana ali sa jasnim željama. Hodati dok nas noge nose.

Uz domaću rakiju kojoj sam sve vrijeme osporavao kvalitet sumnjajući da posjeduje izvjesne količine šećara, brzo stižemo do Sedla na Durmitoru. Sastajemo se sa ekipom i krećemo ka Bandijerni. Na vrhu razmatramo gdje nastaviti, ali Dražen je opet navalio, ovaj put na Minin Bogaz da se ide, tako da mu nismo htjeli izlazit iz volje. Spuštamo se na stazu koja vodi ka Lokvicama, nastavljamo malo ispod nje i hvatamo prilično laganu traverzu do ispod samog Mininog Bogaza gdje se na stazu uključujemo ispod same sajle. Sumnjali smo u ovu rutu ali ispostavilo se da je odlična. Penjemo se na vrh, a prelijepi sunčani dan sa vrhunskim pogledima malo nam je remetio, ne previše jak ali hladan vjetar. Sa Mininog Bogaza koji se nalazi centralno u masivu Durmitora pruža se možda i najljepši pogled. Sa vrha smo se čuli sa Femom i dogovorili prevoz nazad do Sedla i nastavlili dalje ka Terzinom Bogazu. On i Biljana su uživali na Šarenim pasovima, inače Durmitor je bio prilično posjećen ovog vikenda. Prelaz ka Terzinom Bogazu nam se jako odužio, pogotovo jer smo improvizovali spuštanje i tražili kraću stazu. Putanja koja od staze Bandijerna-Lokvice odvaja ka Terzinom i postoji na karti ucrtana, nije baš najvidljivija a i teren prilično umara. U povratku idemo preko Kalice do Žabljaka, umorni i po klizavom terenu pa je bilo i malo proklizavanja. U gornjim djelovima staze zbog zaledjene podloge a u donjim od mokrog i blatnjavog tla.

Na Žabljaku nam se pridružuju Bilja i Fema gdje počinje jako interesantno druženje u kafani koja je ujedno i mesara i restoran a nalazi se iza benzinske pumpe. Cijene su povoljne, hrana dobra, jedva smo izašli i napustili grad tek neđe oko 21h. Niko ne zna kako smo došli kući.

Boris Čelebić

CRNOGORSKA PLANINARSKA EXPEDICIJA „ALPI 2017“

Tko traži cilj, ostat će prazan kad ga dosegne, tko pak nađe put, cilj će uvijek nositi u sebi“ – Nejc Zaplotnik.

Visokogorska planinarska ekspedicija „ALPI 2017“ u organizaciji Planinarskog kluba “Visokogorci Crne Gore” i Planinarskog saveza Crne Gore, uspješno je završena. Ali, poslije nje ostao je „put“, osvojeni vrhovi i pregršt sjajnih emocija! Za one, koji poput Nejca Zaplotnika traže i nalaze svoj „put“ i svoje vrhove, potrudio sam se da nešto napišem o „mom putu“ tokom expedicije „ALPI 2017“, prilikom koje smo ispenjali tri predivna alpska vrha: Breithorn 4165 mnv (Švajcarska), Grand Paradiso 4037 mnv (Italija) i onaj za sve nas najznačajniji i najveći Mont Blanc 4810 mnv (Francuska). Pročitaj cijeli tekst…

Surdup 2184m (23.04.2017.)

Ovu turu mogli bi nazvati “Uživanje u pravom zimskom ambijentu u sred poljeća!”. Tako je bilo, i ako datum ne nagovještava planinu u tom ruhu… Pročitaj cijeli tekst…

Jezerski vrh (Maja e Jezercës) 2694m (25.03.2017.)

Najviši vrh Prokletija, nakon dva neuspješna pokušaja, popeli smo u uslovima snijega. Bio je ovo dobar trening ekipe koja se sprema za alpske vrhove na ljeto, ali i još jedna tura u kojoj smo uživali u planini i atmosferi ekipe… Pročitaj cijeli tekst…

Hajla 2403 mnv (24-26.02.2017.)

U sklopu priprema za alpsku ekspediciju, dogovorili smo uspon na Hajlu, crnogorsku planinsku ljepoticu blistavog lica u bilo koje doba godine. Ovog puta imali smo uslove kakvi su nam i bili potrebni za trening u zimskom ambijentu, sa svim onim elementima koje nam može prirediti i Mon Blan… Pročitaj cijeli tekst…