Nestaju mi tragovi u mećavi. Hladno je, ali neka čudna toplina mi struji tijelom. Na vrhu sam, ali nastavljam penjati, lagano, u beskrajne visine, u svjetlost. Evo me među svim svojim snovima, stijene, vrhovi, kuloari, smjerovi svuda oko mene. I sada imam vremena za sve njih, za penjanje i uživanje u bezdimenzionalnosti prostora, u čarobnim bregovima čija ljepota je izvan svakog sna. I nije važno što mi je tragove zamela mećava, sniježna streha koja se odvojila od jednog mog sna, jer su tragovi koji vode u nebo u srcima svakog mog prijatelja koje ostavljam da pronalaze svoje zemaljske puteve. I nije važno koja je strana svijeta, sad kad su mi otvoreni veličanstveni vidici, uzvišeni svijet planina… Pročitaj cijeli tekst…