Vasojevićki kom 2461 m (29.-30.12.2012.)

Više slobodnih dana koje nam je donijela nova godina iskoristili smo za nekoliko lijepih uspona u crnogorskim planinama. Najprije je jedna ekipa otišla na Komove, tačnije na katun Štavna odakle smo izveli uspon na Vasojevićki kom. kako je bilo na ovom, uvijek atraktivnom usponu možete pročitati u ovom izvještaju.

Datum: 29-30. 12. 2012. god.

Planina: Vasojevićki Kom 2461 mnv

Učesnici: Aleksandar Đajić-Đaja, Jelena Lazić, Marija Obradović, Dušan Bošković, Igor Stojović – Stojo, Ivan Savić – Puh, Bojan Bošković, Danilo Pot, Srđa Lečić, Vladimir Novović – Mrvica

Vrijeme uspona: oko 4 h

Vrijeme provedeno na turi: oko 7 h

Dobar snijeg i vrijeme koje je obećavalo bili su razlog da posle otvaranja sezone zimskih uspona naš izbor bude Vasojevićki Kom. Masiv koji uvijek predstavlja izazov bez obzira u kom periodu se penje, a poseban doživljaj i test za one koji to žele ostvariti u zimskim uslovima.

Po planu prva grupa iz ekipe kreće u prijepodnevnim satima iz Podgorice (Djaja, Stojo, Puh, Marija i Jelena). Kratko se zadržavaju u Kolašinu, tek toliko da im dodam nešto od opreme i dogovaramo se za naš kasniji dolazak. U drugoj grupi smo ja Bojan, Danilo, Srđa i Mrvica). Mi smo iz Kolašina krenuli oko 15 časova, dok je prva gupa već stigla na Štavnu.

Solidno očišćenim putem prema Trešnjeviku stižemo do kafane oko 16 časova, sa prethodno kratkim zadržavanje kod vikendice našeg druga Mrvice koji je ostavio višednevne zalihe za „samovanje“ u vrijeme novogodišnjih praznika. Kod kafane ostavljamo auta, pakujemo opremu, stavljamo gamašne i krećemo prema Štavni. Idemo putem po dosta tvrdom snijegu tako da smo pošteđeni propadanja, što nam kretanje čini jako prijatnim. Na Štavnu stižemo posle 1,30 časova hodanja bez umora i već raspoloženi za jutarnji uspon. Dolazimo u kolibu PK Radnički iz Beograda u kojoj nas čeka prethodna grupa, koja je u međuvremenu raširila Djajićev Nort Face šator dokazan u najtežim uslovima za vrijeme bitisanja po Denaliju.

Dobra ekipa, dobro raspoložonje, čašica/e domaćih rakija i dobar zalogaj su učinili da hladnoća koja je vladala u kolibi bude ignorisana. Polako se pripremaju ranci i ostala oprema za jutarnji uspon koji je planiran za 6 časova. Tako smo otkrili, zahvaljujući Djajićevim majstorijama, da pivo ima višestruku ulogu, kako dok se pije tako i kad je prazno jer se boca koristi kao odbijač snijega na derezama. O pojedinostima ne bih govorio da ne bi ugrožavao autorsko pravo Djajića.

bŽeleći da sačuvamo energiju za sjutra odlazimo na spavanje oko 21 čas. Djaja, Marija, Jelena i Puh odlaze u šator, a ostali kako je ko zauzeo ostajemo u kolibi. Nije prošlo mnogo kad Stojo otvori neki mesni narezak čiji miris doprije do osjetljivog čula mirisa Bojanovog koji spavaše na spratu iznad Stoja i zamoli ga da mu provuče jedno parče ne bi li san bolje utvrdio. Nesta nareska, nasta tišina koju povremeno remeti lagano hrkanje tome sklonih članova.

Nedelja, prelijepo jutro na Štavni okupano prvim jutarnjim zracima Sunca. Kako se ko probudi i izadje tako se čuju uzvici radosti i oduševljenje ljepotama Komova i prave zimske idile. Nabijeni pozitivom energijom i željom da što prije krenemo vršimo posljednje pripreme.

Krenusmo. Zastajkujemo uz uzdahe da bi kamerama sačuvali prelijepe trenutke od zaborava. Dolazimo u samo podnožje kulora koji se spaja sa Štavnom. Stajemo da napravimo naveze jer to nekima znači sigurnost, posebno članovima koji nemaju iskustva sa zimskim usponima. Kreće prva naveza na čelu sa Djajom, a za njim Marija, Jelena i Stojo. Druga naveza Bojan, ja i Puh. Mrvica, Danilo i Srđa soliraju. Prvi koraci već obećavaju da će to biti lijep uspon bez većeg propadanja, uspon gdje dereze i cepin imaju glavnu riječ.

Nakon 20 min uspona Puh donosi odluku da se vrati jer procjenjuje da njegova kondicija nije dovoljna za naporan uspon. Bojan donosi odluku da se sa Puhom spusti do dijela odakle može sam nastaviti, a ja nastavljam da penjem solo. Idemo lagano, uživajući u svakom koraku u pogledu. Dolazimo do mjesta odakle nam počinje završni uspon prema vršnom grebenu. Ovdje je situacija sa snijegom drastično drugačija. Snijeg je mnogo mekši, nema ga dovoljno za stabilnije osiguranje, postoji opasnost od lavine, posebno u povratku. Donosimo odluku da nastavimo sa povećanim oprezom. Vodimo računa o svakoj stopi. Krećemo se mnogo sporije. Trud se isplatio –  nalazimo se na završnom grebenu i lagano idemo prema vrhu.

Nakon 4 sata uspona nalazimo se na vrhu koji nam otvara vidike prema prelijepim crnogorskim planinama. Dan kao iz bajke. Koristimo kratak odmor da se malo okrijepimo i upišemo u knjigu. Zbog lošeg snijega koji nas čega donosimo odluku da nema dužeg zadržavanja i da treba što prije krenuti. U povratku sa još većim oprezom silazimo niz istočnu stranu Koma. Mi koji smo solirali to radimo mnogo brže, dok Djaja vodeći računa o bezbijednosti naveze to radi oprezno i lagno. Čim smo se dohvatili kuloara sve je bilo mnogo lakše i brže. Oko 13 h prvi članovi ekipe stižu do kolibe, a ostali 20 min kasnije.

Zadovoljni uspješnim usponom častimo se rakijom koja nam je ostala od prethodne večeri i prepuštamo sunčevim zracima i ljepoti koja nas okružuje.

Već oko 16 h napuštamo katun i krećemo prema kolima. Na povratku svraćamo do Kolašina na kuvano vino i kafu. Danilo vozi polako dajući nam vremena da još jednom sumiramo utiske i pravimo planove za novi uspon.

Dušan Bošković 

Vasojevićki kom 2461 m (29.30.12.2012.)

 

 

 

 

One comment on “Vasojevićki kom 2461 m (29.-30.12.2012.)

  1. Boris каже:

    Dobro bi bilo kad bi napravili neki najprostiji sporet na drva i ponijeli ga u pl.kucu i malo dasaka i pur pjene da zatvorimo dobro objekat. Naravno, prvo popricat s vlasnicima imaju li sto protiv. I naravno jedan stek mesnih narezaka za Bojana da mu se nadje ako bane neplanirano 🙂

Оставите одговор