Visinska bolest

Visinska bolest je naziv za skup simptoma koji se javljaju pri boravku na visokoj nadmorskoj visini. Obično se javlja iznad 2500 m, često pri brzom usponu koji ne dozvoljava tijelu prilagođavanje. U većini slučajeva radi se o blagom poremećaju koji uključuje glavobolju, gubitak apetita i mučninu i ne zahtijeva ljekarsku intervenciju. Zbog učestalosti blagog poremećaja mnogi smatraju kako je glavobolja na visini ˝normalna˝. Rijetko napreduje u teži oblik, moždani i plućni edem, koji može biti smrtonosan, naročito ako se ne prepozna. Najbolji način sprječavanja visinske bolesti jeste spor uspon pri čemu se ostavlja dovoljno vremena za aklimatizaciju. Liječenje visinske bolesti podrazumijeva prestanak daljnjeg uspona te silazak, osobito ako simptomi ne prolaze ili se pogoršavaju. Kiseonik i lijekovi služe kao pomoć pri silasku.

Definicija visine i fiziološke promjene


Nadmorska visina se može podijeliti u nekoliko kategorija:
– srednje visoka nadmorska visina (1500-2500 m): primjetne su fiziološke promjene. Zasićenje arterijske krvi kiseonikom je veće od 90%. Visinska bolest je moguća, ali rijetko.
– visoka nadmorska visina (2500-3500 m): visinska bolest česta kod brzog uspona.
– vrlo visoka nadmorska razina (3500-5800 m): visinska bolest vrlo česta. Zasićenje arterijske krvi kiseonikom je manje od 90%. Primjetan manjak kiseonika u krvi (hipoksemija) tokom napora.
– ekstremna visina (iznad 5800 m): primjetan manjak kiseonika u krvi tokom mirovanja. Pogoršavanje visinske bolesti uprkos aklimatizaciji. Duže preživljavanje teško je moguće.

Normalne promjene na visini
 
Svaka osoba koja se nađe na velikoj nadmorskoj visini iskusit će određene promjene koje su posljedica normalnog prilagođavanja na visinu:
– ubrzano disanje (hiperventilacija)
– kratkoća daha (nedostatak zraka) tokom fizičkog napora
– učestalo mokrenje
– promjena uzorka disanja tokom noći
– često buđenje tokom noći
– čudni snovi, noćne more 

 Činioci rizika

Na razvoj visinske bolesti utiče brzina uspona, nadmorska visina, visina na kojoj penjač spava te individualna osjetljivost. Dobra tjelesna kondicija ne djeluje zaštitno, a pojačani tjelesni napor na visini povećava mogućnost obolijevanja. Genetski činioci takođe su odgovorni za visinsku bolest. Većina prethodno postojećih bolesti kao što su hronična opstruktivna bolest pluća ili dijabetes same po sebi ne povećavaju rizik.

 Predviđanje visinske bolesti

Ljekari ne mogu predvidjeti kod koje osobe će se razviti visinska bolest. Prethodna iskustva osobe s boravkom na visini dobar su vodič, ali postoje izuzeci.

 Smrtnost

Smrtnost od visinske bolesti uopšteno nije visoka. Smrtni slučajevi planinara u Nepalu događaju se u 0.014% slučajeva, a od toga 0.0036% uzrokovano je visinskom bolešću. Kod Britanaca koji su se pokušali popeti iznad 7000 m visinska bolest je uzrokovala smrt u 17% slučajeva.

 Oblici visinske bolesti

Tri su glavna oblika visinske bolesti: akutna visinska bolest, visinski edem (otok) mozga i visinski edem pluća.

 Akutna visinska bolest

Gdje? Najčešće se javlja u Himalajima, švajcarskim i francuskim Alpima, Andima te američkim Stjenovitim planinama.
Simptomi? Uključuje niz simptoma kojima je prethodio dolazak na visinu: glavobolja, gubitak apetita, mučnina ili povraćanje, slabost, umor, vrtoglavica i problemi sa spavanjem. Ovo su opšti simptomi koji mogu biti uzrokovani i drugim stanjima, osobito kod osoba koje se tvrdoglavo pridržavaju plana. Simptomi se obično javljaju 6-12 sati nakon dolaska na novu nadmorsku visinu (mogu se javiti i ranije), a nestaju nakon 1-3 dana ako nema daljnjeg penjanja. Rijetko se javlja ispod 2500 m. Može se javiti oteklina udova. Ne postoje fizički znaci svojstveni za akutnu visinsku bolest, a prisutnost neuroloških simptoma ukazuje na mogućnost postojanja otekline mozga ili drugi poremećaj.
Razvoj poremećaja? Uzrok akutne visinske bolesti je nejasan. Simptomi mogu biti rezultat oticanja mozga zbog širenja krvnih žila (vazodilatacija) usljed manjka kisika. Poremećaj moždane auto-regulacije, otpuštanje molekula koje utiču na krvne žile te promjena krvno-moždane zapreke usljed manjka kiseonika mogu takođe biti odgovorni. Smatra se kako slični mehanizmi uzrokuju moždani edem koji može predstavljati teži oblik akutne visinske bolesti. Razlike u osjetljivosti pojedinaca na visinsku bolest su impresivne i još nisu značajnije objašnjene.
Liječenje? Odmaranje na istoj nadmorskoj visini često omogućuje prolazak simptoma te se većina pacijenata oporavlja bez liječenja za 24-48 h. Lijekovi protiv bolova i povraćanja (analgetici, antiemetici) mogu ublažiti glavobolju i mučninu kod blage akutne visinske bolesti. Acetazolamid je dobar za ublažavanje poremećaja, a iako se najdjelotvornija doza još ne zna, obično se uzima 250 mg svakih osam sati. Deksametazon (prva doza 8 mg te 4 mg svakih 6 sati) se takođe može koristiti za ublažavanje simptoma.
Najvažnije u liječenju akutne visinske bolesti jeste spriječiti daljnji uspon te obavezan silazak ako se simptomi pogoršavaju ili ne prolaze nakon 24 sata. Hitno spuštanje je potrebno kod znakova edema pluća ili mozga.
Blaga akutna visinska bolest: odmaranje, spuštanje, Aspirin, paracetamol, ibuprofen, lijekovi protiv povraćanja, acetazolamid, ginkgo biloba.
Teška akutna visinska bolest: spuštanje, evakuacija, kiseonik, deksametazon, hiperbarična komora za olakšavanje spuštanja.
Visinski plućni edem: spuštanje, evakuacija, kiseonik, nifedipin, hiperbarična komora za olakšavanje spuštanja.
Visinska bolest nepoznatog tipa: spuštanje, evakuacija, kiseonik, nifedipin, komora za spuštanje

 Visinski edem mozga

Edem (otok, nakupljanje tekućine u moždanim stanicama) mozga obično slijedi nakon akutne visinske bolesti; može uzrokovati komu i smrt.
Simptomi? Prvi simptomi su određeni mentalni poremećaji i promjena ponašanja koje pacijent i okolina obično ignorišu. Glavobolja, mučnina i povraćanje, halucinacije, dezorijentacija i zbunjenost se često viđaju; grčeviti napadaji su rjeđi. Klinički znakovi su:
– poremećaj ravnoteže (ataksija) – simptom koji onesposobljava pacijenta i najsporije se povlači pri oporavku
– poremećaj svijesti koji brzo prelazi u komu i smrt
– oteklina papile vidnog živca
– krvarenja u mrežnici oka
– mogu se pojaviti i drugi neurološki poremećaji, ali u odsutnosti dodatnih znakova i simptoma edema mozga potrebno je uzeti u obzir druge dijagnoze
Teška bolest zbog visinskog edema mozga može se razviti za nekoliko sati, osobito ako se prvi simptomi ne prepoznaju ili zanemare. Edem mozga može se javiti zajedno s edemom pluća.
Učestalost? Kao i akutna visinska bolest, učestalost edema mozga zavisi od brzine uspona i nadmorske  visine, a javlja se kod manje od 0.001% osoba na visini od 2500 m te 1% na 4000-5000 m.
Liječenje? Potreban je hitan silazak li evakuacija jer odlaganje može biti fatalno. Deksametazon (prva doza 8 mg te nakon toga 4 mg svakih 6 sati) obično ublažava simptome i olakšava evakuaciju. Kiseonik takođe olakšava evakuaciju. Hiperbarične komore olakšavaju simptome i samostalan silazak. I nakon spuštanja potrebno je nastaviti liječenje jer oporavak može biti spor.

 Visinski edem pluća

Visinski edem pluća javlja se obično 2-3 dana nakon dolaska na određenu nadmorsku visinu. Uzrok je nepoznat, a odgovornim se smatraju mjestimična povećanja pritiska u plućima, upalni činioci i poremećaj u odstranjivanju viška tekućine.
Simptomi? Poremećaj uključuje otežano disanje pri naporu koje se pogoršava i postaje otežano i pri mirovanju, suv kašalj, slabost, lako zamaranje i nepodnošenje napora. Kako se bolest pogoršava disanje je sve teže, edem pluća postaje očit te je moguć razvoj kome i smrti. Rani klinički znakovi su ubrzan rad srca (tahikardija), ubrzano disanje (tahipneja), blaga vrućica, stetoskopom se čuju bazalne krepitacije (zvukovi poput struganja iznad baze pluća) i otok. Pacijenti imaju nižu zasićenost arterijske krvi kiseonikom nego osobe bez visinske bolesti.
Učestalost? Rijetko se javlja ispod 2500 m. Učestalost je 0.0001% na 2500m, a raste na 2% pri 4000 m.
Rizični čimbenici? Brz uspon, veći tjelesni napor tokom ili odmah nakon uspona, muški pol, mlađe osobe, sklonost pojedinaca.
Liječenje? Silazak s visine je glavni princip liječenja. Spuštanje od svega nekoliko stotina metara može poboljšati stanje pacijenta. Kiseonik treba dati ako je dostupan. Nifedipin je efikasan u liječenju i sprječavanju plućnog edema kod podložnih osoba (prva doza 10 mg na usta, a kasnije 20 mg sporo-otpuštajućeg pripravka svakih 12 sati). Prenosna hiperbarična komora omogućava simulaciju spuštanja. Sastoji se od torbe nepropusne za vazduh koja se puni  manualnom pumpom. Potrebno je stalno pumpanje. Komora može uzrokovati klaustrofobiju, a ležanje može otežati disanje. Usprkos ovim problemima komora je vrlo popularna i nose je mnoge veće ekspedicije.

 Zdravstveni poremećaji i visinska bolest
Bolest srca

Rizik ishemične bolesti srca (angina pectoris, infarkt) kod zdravih osoba nije povećan.
Ako osoba ima anginu pectoris na morskoj razini bolest će se vjerovatno pogoršati na visini ili će se razviti angina kod prethodno stabilnih srčanih bolesnika.
Dobro kontrolisana hipertenzija (povećan krvni pritisak) nije razlog protiv putovanja na visine.
Testovi kao sto je EKG nisu korisni za predviđanje potencijalne visinske bolesti.

Astma

Astma se obično ne pogoršava pri putovanju na visine.
Ne postoji dokaz da su astmatičari podložniji razvoju visinske bolesti.
Neki instrumenti za mjerenje vrsnog protoka (peak flow) na visini su nepouzdani.

Hronična opstruktivna bolest pluća

Simptomi koji postoje na morskoj ravni biće teži na visini, a tjelesne sposobnosti znatno manje. Veći je rizik od infekcijskih pogoršanja pa je potrebno nositi antibiotike. Osobama s intersticijskom bolesti pluća (npr. cistična fibroza) imaju visok rizik za pogoršanje na visokoj nadmorskoj visini.

Diabetes mellitus

Izlaganje visini ne pogoršava dijabetes.

Simptomi hipoglikemije mogu se pogrešno protumačiti kao visinska bolest.
Dijabetičari trebaju imati zalihe glukoze, a osobe u društvu trebaju biti upoznate sa simptomima i liječenjem hipoglikemije.
Neki glukometri su nepouzdani na visini.

 Hronične bolesti

Sto bi ljekar trebao savjetovati bolesnicima koji boluju od hroničnih bolesti ako ovi žele putovati na visoku nadmorsku visinu? Naučna istraživanja koja bi pomogla pri takvoj preporuci vrlo su rijetka, ali ohrabrujuća. Putnici trebaju imati na umu da je medicinska pomoć na visokim nadmorskim visinama vrlo oskudna. Putnik treba ponijeti dovoljnu zalihu lijekova koje inače uzima, a plan putovanja treba omogućiti brz pristup medicinskim ustanovama.

Djeca, trudnice i starije osobe na visini
Djeca

Učestalost visinske bolesti ista je kod djece i odraslih. Dijagnoza kod mlađe djece može biti odgođena jer ne znaju opisati simptome.
Svako dijete koje razvije nespecifične simptome na visini treba tretirati kao da ima visinsku bolest, osim ako druga dijagnoza nije očita.
Principi liječenja isti su kao kod odraslih.
Odojčad na visini može razviti plućnu hipertenziju (povišen pritisak u plućnom krvotoku) i subakutnu visinsku bolest (tzv. visinska srčana bolest).
Nejasno je povećava li visina rizik od iznenadne smrti odojčadi.

Trudnice

Vrlo je malo podataka o riziku visine za trudnice.
Istraživanja stalnih stanovnica na visini pokazuju neznatne razlike opskrbe fetusa kiseonikom na visinama ispod 3000 m.
Mali broj postojećih istraživanja i iskustva avio-industrije ukazuju da je izlaganje uobičajenom pritiska zraka u kabini aviona ili visinama <2500 m u kasnijoj trudnoći ( do 37 nedelja) sigurno ako ne postoje druge komplikacije u trudnoći.
Sva stanja koja smanjuju udio kiseonika u majčinoj krvi treba agresivno liječiti.

Starije osobe

Rizik od visinske bolesti, prema dosadašnjem iskustvu, ne povećava se s dobi.
Ukoliko je putnik u dobroj tjelesnoj kondiciji starija dob nije prepreka za putovanje.
Podnošenje napora može biti smanjeno na visini, osobito ako postoje druge bolesti.
Starijim osobama se preporučuje ograničiti tjelesne aktivnosti tokom prvih par dana na novoj visini dok se ne postigne aklimatizacija.

 Sprječavanje visinske bolesti

Tijelo izloženo visinskom manjku kiseonika (hipobarična hipoksija) prilagođava se, što je poznato kao aklimatizacija. Svrha ovog prilagođavanja je poboljšanje dostave kiseonika. Aklimatizacija se najbolje postiže sporim usponom, čime se dozvoljava tijelu prilagođavanje prije uspona na veće visine i smanjuje rizik od teških oblika visinske bolesti. Iako je spor uspon opšte  pravilo neke osobe se mogu uspeti brzo bez ikakvih simptoma. Izuzetno  je važno biti fleksibilan prilikom planiranja uspona te ostaviti dovoljno vremena za aklimatizaciju i oporavak ako se poremećaj razvije.

 Preporuke za aklimatizaciju

– iznad 3000 m visinu na kojoj se spava povećavati samo 300-600 m na dan
– iznad 3000 m je potreban odmor od jednog dana za svakih 1000 m daljnje visine
– brzina aklimatizacije razlikuje se od osobe do osobe
– ako je moguće, treba izbjegavati letove ili vožnju direktno na visoke visiine
– ako se na visoku nadmorsku visinu dolazi direktno avionom ili autom potrebno je prvi dan izbjegavati tjelesne napore i daljnji uspon
– ˝penji se visoko, spavaj nisko˝
– ako simptomi ne prolaze odgodi daljnji uspon
– ako se simptomi pogoršavaju spusti se sto prije
Većina prilagodbe događa se u prvih 1-3 dana na određenoj visini, ali to varira kod pojedinaca. Potpuna aklimatizacija traje mnogo duže. Ne postoje pouzdani činioci za predviđanje dobre aklimatizacije, osim dobre volje pojedinca za slušanje vlastitog tijela. Lijekovi, npr. acetazolamid, se mogu koristiti prije uspona kod sklonih osoba te kad je uspon neizbježno visi od planiranog. Nekoliko istraživanja pokazalo je značajno smanjenje simptoma akutne visinske bolesti profilaktičkom upotrebom 350-500 mg acetazolamida dvaput dnevno. Manje doze (125 mg dvaput dnevno) ublažuju simptome i smanjuju mogućnost nuspojava. Liječenje acetazolamidom je potrebno početi najmanje jedan dan prije uspona i nastaviti dok se ne postigne odgovarajuća aklimatizacija. Najčešće nuspojave ovog liječenja su trnci (parestezija) i pojačano mokrenje, ali se obično dobro podnose.
Deksametazon (4 mg svakih 6 sati) smanjuje pojavu i težinu akutne visinske bolesti iznad 4000 m. Niže doze ili ista doza dana svakih 12 sati manje su efikasne. Liječenje počinje nekoliko sati prije uspona. Ovo nije prvi lijek izbora zbog niza mogućnih nuspojava. Ipak, može biti koristan kod osoba koje se moraju naglo uspeti, vrlo su sklone razvoju akutne visinske bolesti ili su alergične na acetazolamid.

 Zlatna pravila visinske bolesti

1. Sasvim je normalno razviti visinsku bolest. Nije potrebno i umrijeti od nje.
2. Svaka bolest na visini iznad 2500 m je visinska bolest dok se ne dokaže suprotno.
3. Nikad se ne penji na veću visinu ako imaš simptome akutne visinske bolesti.
4. Ako se simptomi akutne visinske bolesti ne povlače nakon 24-48 sati ili se pogoršavaju potreban je hitan silazak. Ne smije se čekati jutro. Potreban je silazak bar do zadnje visine gdje si se osjećao/la dobro nakon ustajanja.
5. Osobu sa simptomima visinske bolesti ne smije se ostavljati samu.

 (dr. med. Livia Puljak)

Normalan vazdušni pritisak na različitim visinama prema Međunarodnoj  avio kompaniji (International Civil Aviation Organization):
Visina (m) Atmosferski pritisak   (mb) Stopa smanjenja pritiska
0 1013 12 mb na svakih 100 m
1000 899 11 mb na svakih 100 m
2000 795 10 mb na svakih 100 m
3000 701 9 mb na svakih 100 m
4000 616 8 mb na svakih 100 m
5000 540 7 mb na svakih 100 m
6000 472 6,7 mb na svakih 100 m

Ove promjene utiču na ljudski organizam Sa padom vazdušnog pritiska dolazi do pada parcijalnog atmosferskog pritiska kiseonika. To konkretno znači da na većoj visini ima manje kiseonika. Samim tim u udahnutom vazduhu ima manje kiseonika nego na manjoj visini. Posledica je logična. Krv je manje zasićena kiseonikom, a time i organi kojima je neophodan. Ako uzmemo u obzir da su penjanje, nošenje ranca i slične aktivnosti veoma naporni, vidimo da su potrebe organizma za kiseonikom i energijom mnogo veće nego obično.  

Visinska bolest se može lako izbjeći ako se pridržavate sledećeg:
1. Biti u što boljoj kondiciji prije polaska na ekspediciju
2. Piti velike količine tečnosti, dok boravimo na planini (3 – 5 l dnevno, a naročito minerale i vitamine)
3. Jesti dobro
4. Održavati mokrenje
5. Dobro se aklimatizovati (lagan uspon, metod gore – dolje)
6. Često se odmarati i udisati 10 – 12 puta duboko, kako bi se organizam snabdio većom količinom kiseonika
7. Po potrebi uzimati aspirin ili paracetamol
8. Obratiti pažnju na simptome visinske bolesti i upravljati se prema tome

 

Ljekovi za lijčenje visinske bolesti
Lekovi Indikacije Doza
Kiseonik
  • 2-6 l/min
  • 2-6 l/min
  • 2-6 l/min
Acetazolamid
  • 250 mg do 500 mg 48 časova pre uspona
  • 125-500 mg/24 h
  • 250 mg
  • 250 mg 3 puta za 24 h
Deksametazon
  • 2-4 mg/24 h
  • 4-8 mg/ 24 h, iv, im, preko ustiju
Acetaminofen
  • 325 mg na 4 časa, do 1000 mg/24 h
Ibuprofen
  • 325-1.000 mg na 4-6 h,
Aspirin
  • 325-1.000 mg na 4-6 h,
  • 325-1.000 mg na 4-6 h,
Heparin
  • Kod INR 2-3 puta veći od kontrolnog daje se 5.000 i.j na 12 h
Triazolom
  • 0.125-0.250 mg.
Ibuprofen
  • 30 mg dnevno
Nifedipin
  • 10 mg pod jezik, 30 mg/24 h
  • 20 mg dnevno, nakon 24 h nastaviti upotrebu

do 72 h nakon poremećaja

Prohlorperizin
  • 5-10 mg u jednoj dozi do 25 mg/24 h
Flurosemid
  • 20-40 mg /24 h

Оставите одговор