Vojnik, 11.12.2010.

Svjetski dan planina naš Klub je obilježio simbolično, usponom na planinu Vojnik. Na žalost, bila je to zvanično jedina akcija u Crnoj Gori posvećena ovom danu kojeg je ustanovila Generalna skupština UN 2003. godine i koji se obilježava u svim državama, naročito onim koje su bogate planinama. Možda je i to svjedočanstvo kako se odnosimo prema našim planinama, mada ne nedostaju uvjeravanja kako su “planine naš najvažniji resurs”.

Planina: Vojnik 1998mnv

Datum:11.dec 2010

Učesnici: Ana Mijušković, Jelena Marković, Zoran Prljević, Marko Rešetar, Boris Čelebić i

domaćin i vođa uspona Dalibor Dado Petrić.

 Čim smo prošli Budoš bilo nam je jasno koliko je štete napravio kišni period koji je za nama, Nikšić je izgledao kao primorski grad. Svratili smo na Duklo po Dada koji je poveo kerušu Hanu i zajedno put Vojnika. Dan je bio sunčan, kao stvoren za fotografije, polako smo napredovali bez želje da igdje žurimo. Išli smo od kuće Vukotića, standardnom stazom, preko Štavnog i Štirnog dola pa desnim obodom šume do na vršni greben. Na vrhu pogled je bio više neko odličan, Durmitor, Bioč, Maglić, Volujak, Sinjajevina, Moračke planine u daljini  Prokletije, Orjen, Lovćen, Rumija, Golija, Njegoš, sve nam je bilo ko na dalnu. Tepmperatura je bila 7 ispod nule i duvao je vjetar ne previše jak ali dovoljno da poveća indeks rashlađivanja tako da se na vrhu nismo previše zadržavali. Tek toliko na nazdravimo u čast najljepših planina na svijetu i posvetimo ovaj uspon svjetskom danu planina.

U Povratku svratismo u konobu na Bogetiće na malo povratimo izgubljene kalorije.

 Boris Čelebić

Vojnik 11.12.2010.

 

Оставите одговор