Vukočes (Maja Vukoces) 2450 mnv (05.08.2017.)

Prelijepa Grbaja je nepresušni izvor novih tura i izazova bez obzira na godine dolaženja u ovu, možda i najljepšu alpsku dolinu u Crnoj Gori. Ovaj put glavni izazov bio nam je uspon na Vukočes, ali okolnosti su napravile mnogo ljepšu i bogatiju priču.

Datum: 05. avgust 2017.g.
Planina: Prokletije;
Penjali: Saša Bošković i Boris Čelebić;

Šarena ekipa iz nekoliko planinarskih klubova slučajno se srela u Grbaji gdje nas je dočekao domaćin doma “Branko Kotlajić” Đole iz beogradskog Radničkog. U subotu Saša i ja krećemo oko 7 sati u pravcu Zastana, sa idejom da popnemo Vukočes, vrh na koji nema obilježene staze. Vukočes je moćni vrh koji zatvara dolinu Grbaje, iznad Zastana, u graničnom pojasu, na albanskoj teritoriji. Vukočes je okružen mnogim stjenovitim vrhovima ali svojom širinom i izgledom dominira u ovom masivu i centralno je pozicioniran iznad travnatih padina Zastana grbajskog. Neki lokalni planinari kažu da se ovaj vrh zove Maja Džavehiri a da je Vukočes iza njega, paralelno pozicioniran ali na mapama je drugačije…

Sa treće livade ne idemo lijevom stazom koja jednim dijelom prati stazu za Kotlove, već pokušavamo direktno stići u podnožje stijene Vukočesa prateći staru vojnu patrolnu stazu. Uspijevamo da prođemo do Zastana dosta teškim smjerom, GPS nam je pokazivao da smo na stazi ali stanje na terenu nije ličilo na stazu. Od Zastana se držimo desne strane i ispod Ele prolazimo i hvatamo se desnih obronaka Vukočesa. Nakon toga penjemo se njegovim južnim padinama, suprotno od Grbaje i dolazimo do nekih 150 m ispod vrha. Tu smo imali tri bezuzspješna pokušaja da kuloarima koji su sa desne strane i centralno izađemo na vrh, svaki put su nas dijelili desetak metara od vrha. Zadnji pokušaj je bio krajnje lijevom, ne previše strmom travnatom stranom koja nas je posle 50 metara izvela na strme travnate police koje gledaju direktno u pravcu Ele i nakon sto metara visine izlazi na vrh.

Zadnjih 150 metara visine traže visoki nivo pažnje i tehnički su zahtjevni, dok je i sam prilaz vrhu jako naporan i fizički zahtjevan, pogotovo ljeti kada su velike vrućine. Sa vrha se pruža prelijep pogled i zaista je bilo uživanje naći se na ovom vrhu, bez obzira što smo imali dosta problema da pronađemo staze i prolaze na sami vrh.

Vratili smo se do doma istom stazom. Tanja, Aleksandra i Milutin su peli Sjeverni Karanfil i vraćali se kružnom turom preko Šupljih vrata. Stojo nam je kao nagradu spremio vrhunsko meso sa talandare. Radonja i Vlado sa svojom grupom izašli su na Volušnicu.

Velike vrućine nisu omele Sašu i Radonju da narednog dana izađu na Sjeverni Karanfil, a pravi podvig su napravile i Aleksandra i Tanja koje su, nakon zahtjevne subotnje ture, izvele kružnu turu preko Karaule, Popadije, Talijanke, Maja Can i Volušnice.

Boris Čelebić

Vukočes 05.08.2017.

Оставите одговор