U petak, 10. Jula 2015. okupljamo se, već pomalo uobičajeno, kod Lovca odakle nas ispraćaju Stojo i Marko, te poslije ispijenog oproštajnog pića oko 18,45 h ostavljamo podgoričke vrele ulice za sobom i krećemo ka Italiji.

Datum: 10.-17.07.2015.;
Popeti vrhovi i vrhići:
– Zumstein Spitz (4563)
– Punta Gnifetti (4554)
– Lyskamm Orientale (4527)
– Parrot (4436)
– Ludwigshohe (4342)
– Corno Nero (4322)
– Piramide Vincent (4215)
– Balmenhorn (4167)
Učesnici: Igor Vujović, Aleksandar Đajić, Boris Čelebić i Zoran Prljević;

2. dan 11.07. subota

Oko 9 h, poslije pređene četiri države i oko hiljadu i dvjesta kilometara, stižemo na aerodrom Malpensa – Milano, gdje čekamo četvrtog člana naše ekspedicije i u 10,00 h Igor je sletio. Čovjek odmoran i naspavan stigao iz Norveške, kraće je putovao nego složna trojka na četiri točka. Ćok-ćok, ćok-ćok i nastavljamo dalje, još složnije, ka Alagni Valsesiji. Pred nama je još oko dvjesta kilometara puta. Uz put obilazimo osrednje italijanske markete u potrazi za italijanskim suhomesnatim delicijama, da se nešto zamezi onako uz put, i naravno ladnim pivom (Italijani ne hlade pivo u marketima).

Dolazimo u Alagnu Valsesiu oko ponde, dovoljno za obilazak gradića i odmor od puta. Mjesto je prelijepo, okolina još ljepša, kupujemo karte za žičaru,oko 40 € po osobi, raspitujemo za termine polaska i povratka i vraćamo u iznajmljeni apartman. Kuća u kojoj smo smješteni je od kamena sa bazenom i apartmani prostrani i sa svim potrebnim sadržajima. Prepuštamo se potpunoj relaksaciji uz birra Perroni i Moretti.

3.dan 12.07. nedelja

Obična družina sa neobičnim sadržajem ranca, neko dvolitarku piva a neko i dvije, kreće ka planinarskom domu Gnifeti. Iz gradića se kreće jednom žičarom, pa se presijeda na drugu i izlazi prilično visoko na planinu. Staza do doma je dobra, kombinacija kretanja po snijegu i kamenu. Nije opasna ali ima par mjesta gdje treba biti obazriv i obično su dobro osigurani detalji sa rukohvatima i stubama. Prije Gnifetija koji je na 3650 m prolazi se pored još jednog planinarskog doma. Dolazimo do Gnifeti doma po lijepom vremenu, naručujemo pivo i uživamo u pogledu. Monte Rosa djeluje nestvarno, ima dobar pristup sa žičarama i domovi su puni, ne samo alpinista već i veliki broj trekera dolazi do ovih domova. Atmosfera je prava proljećna sjedimo u majicama kratkih rukava na terasi doma. Rano smo stgli, imamo vremena na pretek i odlučujemo se za aklimatizacioni izlazak na 4000. Ekipa se osjeća dobro, osim mene, na 4000 povraćam, nije mi dobro i vraćamo se nazad u dom. Posle supe i popodnevnog sna vraćam se u normalu.

4.dan 13.07. ponedeljak

Dan je oblačan, vidljivost slaba ali idemo ka vrhu Signalkupe (Gnifeti) i planinarskom domu Margarita. Dom se nalazi na samom vrhu na visini 4555 m i najviši je u Evropi. Strana prema Alagni je strma litica i sjedenje na maloj terasi doma koja je iznad te stijene pruža fenomenalan osjećaj. Do doma smo se prilično umorili, pogotovo ja jer me opet uhvatila visinska. Zoran je ok, Đaja i Igor i dalje mogu da piju pivo. Slomljen visinom rano liježem s nadom u oporavak.

5. dan 14.07. utorak

Ništa od nade, još sam gori a sad ni Zoran nije dobro. Đaja i Igor izlaze bez problema na Zumstain Spitz i pokušavaju Difur Spitz, međutim godina sa malo snijega izlaz sa Italijanske strane učinila je dosta težim i veća grupa planinara zaglavila je u detalju u suvoj stijeni. U akciju se uključio i spasilački helikopter, a kako alternativni put na tom dijelu nije moguć naš dvojac je mudro odlučio da se vrati nazad do doma i ostatak dana provede uživajući u pogledu na Materhorn i sve ukrase ovog grebena. Za to vrijeme polupoletni dio ekipe jedva je išao i niz planinu, vukli smo se presporo za naš način kretanja ali kako smo gubili visinu bili smo sve bolji. Kad smo došli do Gnifeti-ja ipak smo bili ok ali ne za pivo, ovaj put coca cola. Ostatak dana smo odmarali i kako nam se vraćala snaga napravili plan za naredni dan i uspone na okolne vrhove.

6. dan 15.07. srijeda

Ekipa sa Margarite silazi do početka staze za Lyskam i kreće ka istočnom, višem vrhu koji je malo viši od svog zapadnog istoimenog susjeda. Staza vodi oštrim grebenom koji se posle strme vertikale ispravlja u još oštriji vršni greben. Po povratku u dom prenose nam utiske o prelijepom usponu ali i prilično zahtjevnom tehničkom usponu sa vrhunskim pogledom na alpske gorostase. Zoran i ja sad već odmorni popeli smo se na Vinsent Piramid i kako smo vidjeli da nam ide fino nastavili smo penjati i nanizali čitav niz alpskih četirihiljadaša: Balmenhorn, Cora Nerra, Ludvigshohe i Parrot. Greben je dug i fizički je naporan ali tehnički nije previše zahtjevan i na svim rizičnijim mjestima postoji dobro osiguranje. Sam izlaz na greben Parrota nam je zbog lošeg snijega bio tehnički zahtjevan i jedina dionica bez adekvatnog osiguranja gdje smo koristili svoju opremu i postavili osiguranje.

Ekipa se okuplja u domu i sad već uz pivo svi onako kolektivno, razmjenjujemo iskustva i utiske ovog prelijepog dana.

7. dan 16.07. četvrtak

Rano ustajanje, doručak i povratak pješke i žičarama do Alagne gdje nas je čekao dan za odmor i punjenje baterija. Nismo mnogo šetali, uzeli piva, hrane i prepustili se uživanju u našem mini dvorcu.

8. dan 17.07. petak

Dan za povratak i rastanak sa drugom Igorom, koga ostavljamo na aerodromu u Milanu a nakon toga klasika, Zoran za volanom vozi, puši i jede bombone, Đaja pored njega pije pivo i pizdi na cigare, ja pozadi pijem pivo i uživam u pogledu. Sjeverna Italija, malo Slovenije, Istra, autoput po Hrvatskoj, BiH sve to lagano ostaje iza nas dok se već vidno umorni primičemo crnogorskoj granici.

Bila je ovo alpska ekspedicija za uživanje. Monte Rosa je pravi dragulj Alpa, Italijani su ljubazni domaćini i zaslužuju sve pohvale za organizaciju planinarskih aktivnosti i sveukupni doživljaj koji su stvorili sa svoje strane Alpa. Od visokogorske ekipe sve preporuke za ovu ekspediciju koja za malo dana i minimalno vožnje pruža mnogo lijepih vrhova i dobrih pogleda. Uz gostoprimne domaćine i pristojne cijene ovo je jedna baš zanimljiva priča.

Uvod: Zoran Prljević
Razrada i zaključak: Boris Čelebić
Animator pisanja izvještaja: Aleksandar Đajic
Inostrani partner: Igor Vujović
Lektor i čovjek koji se mučio da ukapira šta su pisci htjeli da kažu: Milan Radović

Fotografije možete pogledati OVDJE.