Bablji zub je jedan od najatraktivnijih vrhova u našim planinama. Dotaći njegovu krunu, izazov je i za iskusne planinare. Ovog puta, na njegovom vrhu stajao je i jedan šestogodišnjak, Ivo Bulatović koji je već nanizao respektabilan broj uspona. Objavljujemo njegov kratak izvještaj sa željom da podstaknemo i drugu djecu i njihove roditelje da krenu Ivovim stopama…

Datum: 19.09.2015.
Ruta: Gornje Lipovo 1200 m – Prevoj iznad Đedovog dola 1950 m – Bablji Zub 2277 m
Visinska razlika: 1300 m
Vrijeme provedeno na usponu: 8 h ( 4,5 h do vrha)
Vremenske prilike: Sunčano i nevjerovatno toplo za ovo doba godine
Broj učesnika: 3
Vođa uspona: Dragan Bulatović
Učesnici: Ivo Bulatović, Relja Eraković i Dragan Bulatović

Ovog septembra moj tata je konačno pristao da mi ispuni želju, poveo me na njegov omiljeni vrh Bablji Zub na Sinjavini. U društvu Relje Erakovića, krenuli smo iz Gornjeg Lipova u 9 sati, što se pokazalo prilično kasno, zbog nesnosne vrućine koja mi je »rašarafila« mozak. Zbog te vrućine išli smo prilično

sporo, tako da smo još na usponu popili gotovo svu vodu. Na usponu je bilo zabavno i uzbudljivo! Ja sam najprije recitovao pjesmice, a zatim su me Relja i tata propitivali koje sve engleske riječi znam. Staza je inače divna, ako ne računam dva dosadna sipara, a najviše mi se dopadalo penjanje po stijenama. Pogledi sa vrha bili su lijepi i bistri, uživao sam u njima za vrijeme duge pauze dok smo se odmarali, jeli sendviče i fotkali se. Spuštanje je bilo dosta zamorno, nijesmo imali vode pa smo silno dehidrirali. Povratak u Lipovo, oko pet sati popodne, značio je kraj našim mukama, jer već kod prvih kuća ugasili smo žeđ hladnom izvorskom vodom. Naravno, bili smo i jako gladni, no i to je lako sređeno, kod bake u Kolašinu nas je čekao topli smočani kačamak. Bila je ovo za mene prava planinska avantura, još samo da nije bilo tako vruće…

Ivo Bulatović, 6 godina

Bablji zub, 19.09.2015.