Vrhovi na sjevernoj strani Babinog polja na Prokletijama nijesu česta destinacija planinara iz naše države, sa izuzetkom plavskih planinara. A vrhovi koji jednim dijelom pripadaju Kosovsko-metohijskom području a jednim dijelom crnogorskom, svojom ljepotom i atraktivnošću zaslužuju pažnju i koju riječ na planinarskim portalima…

Datum: 30.09.2018.;
Planina: Prokletije;
Vrhovi: Bogdaš 2533 m, Pasji vrh 2405 m;
Ekipa: Marija Sekulović, Saša Bošković i Milan Radović (Bogdaš i Pasji vrh), Boris Čelebić i Mirko Radović (Pasji vrh);

Ovog vikenda jedan dio našeg tima je imao dobar razlog za druženje sa Prokletijama i prijateljima koji su došli u ove čarobne predjele da ih upoznaju na drugačiji i poseban način, trčeći prelijepim grebenima i patrolnim pograničnim stazama Hridskog krša, Bogićevice, Maja Rops-a i babinopoljskih katuna. Naime, u ovom dijelu je Skyrunning federacija Srbije organizovala Prokletije SkyMaster, finalnu trku skyrunning lige Srbije. Boris je bio jedan od dvadesetak učesnika a obećali smo još ranije podršku ovoj manifestaciji volontiranjem na kontrolnim tačkama…

U petak popodne kroz Albaniju, preko Gusinja i Plava stižemo u Babino polje, u planinarski kamp PSD Hrid iz Plava. Uz gore označenu ekipu naš tim su sačinjavale i Tanja Pavličić i Jelena Radović. Širimo šatore, malo kasnije nam se pridružuje Saša koji je proveo nekoliko dana u Grbaji i na prokletijskim vrhovima u reonu Jezerca a potom iz Srbije i sa Kosova pristižu takmičari…

U subotu formiramo dvije kontrolne tačke. Jednu kod napuštene i uništene karaule Bjelaj jedva uspijevamo formirati na vrijeme jer je put do nje devastiran bujicom pa smo ga jedva savladali džipom. Dan je fantastičan za trčanje, o samim predjelima ne treba trošiti riječi. Svi učesnici su na kraju trke tvrdili da nisu trčali ljepšu trail trku… Naš Boris je uspješno istrčao trku u limitiranom vremenu…

Uveče je uslijedilo druženje uz logorsku vatru, priče bez kraja i pozitivnu atmosferu. Prolazili su sati, ekipa se polako osipala ali ostali su najuporniji ili, bolje reći, oni sa najboljom kondicijom i za planinarenje i za druženje…

I tako do pola tri… Otprilike dok su trajale zalihe piva. A onda je, spontano, dakako, sinula ideja… Ako se ode na spavanje, dan je izgubljen… Krenuti iz ovih stopa negdje. I to ne bilo gdje nego na najatraktivniji vrh u tom području, Bogdaš ili Marijaš (ima dva imena) koji se nalazi na metohijskoj strani administrativne granice. Bilo je više kandidata za ovaj noćni uspon ali na kraju je tim brojao petero najupornijih…

Iz Babinog polja krećemo direktno strmom padinom prema prevoju Zavoj. Boris se nije trudio da pronađe stazu pa se prilično mučimo uz eksponiranu šumovitu i travnatu padinu kako bi postigli visinu. U gornjem dijelu staze dolazimo do jedne kolibe, malo odmaramo pa nastavljamo dalje. U tom dijelu staze imamo pun mjesec koji nam pomaže da odredimo smjer kretanja. Sa visinom i približavanjem jutra postaje sve hladnije a i otimamo se od sna, noge su teške. Penjemo se do Zavoja prelazeći Zavojski potok. Na grebenu nas dočekuje vjetar. Crvenilo iznad Metohije najavljuje svitanje ali se dogovaramo da ovdje sačekamo zoru budući i da je mjesec zašao i da je vidljivost i sa čeonim lampama nedovoljna. Trava je mokra od rose, oblačimo šta ko ima i umotavamo se u astro foliju. Narednih sat vremena smo prebirali po snovima uz huk vjetra. Uglavnom, ja sam odspavao solidno i bez tog sna ne bi mogao dalje…

Sa prvim svitanjem i vlagom u kostima krećemo dalje. Boris i Mirko nastavljaju grebenom prema Pasjem vrhu, oni neće ići na Bogdaš a Marija, Saša i ja se spuštamo na stazu koja vodi iznad izvora Dečanske Bistrice pa na greben između Pasjeg vrha i Bogdaša. Pronalazimo ulaz između stjenovitih padina a potom je stazu,iako nije baš vidljiva, moguće ispratiti do vršnog grebena. Trava i pokretno kamenje na jako eksponiranoj strmini zahtijeva veliki oprez a posebno je potrebno biti obazrim na samom grebenu. Na više detalja gazite bukvalno jako uskim grebenom sa kojeg vreba ambis na obje strane. Začudo, na grebenu je manje vjetra nego što je bilo ispod samog Bogdaša tako da ćemo imamo vrunsko vrijeme za uživanje. Tačno u 8 sati izlazimo na najvišu tačku Bogdaša 2533 mnv. Katuni ispod su još u sjenci ali su vrhovi obasjani jutarnjim suncem. Dolina prema Dečanima, kojom teče Dečanska Bistrica, šumovita i zaklonjena, u raznim jesenjim bojama kao da još spava a ravna Metohija koja se nazire između prokletijskih vijenaca se polako budi. Iznad Metohije se zacario oblak iz koga proviruju na horizontu moćni grebeni Šar planine i Koraba u Makedoniji. Fantastična slika koja nam donosi zadovoljstvo nakon napornog noćnog uspona…

Skoro sat vremena ležimo na kamenim pločama vrha, zagledani u ljepotu i snagu prirode. A potom, polako, istom stazom krećemo nazad. Ispod grebena srećemo dvojicu stranaca koji su krenuli gore. Penjemo se i na Pasji vrh, kratko se zadržavajući na vrhu a potom direktno u Babino polje. Borovnice koje su, na pojedinim mjestima preživljele berbu nas usporavaju i tjeraju da osjetimo ukuse prirode…

U kampu gužva, spremanje, pakovanje… Ekipa sa traila se pakuje za povratak u Srbiju, mi ćemo malo odmoriti, pa, popodne, uz obavezno svraćanje na pivo u Gusinje, preko Albanije, zaključiti jedan prekrasan vikend u kome je bilo svega onoga što planinarenje čini tako životnom aktivnošću koja je mjera svih zadovoljstava…

I na kraju, treba reći da je opšti zaključak svih koji su, ovim povodom bili u Babinom polju, da je ovaj dio Prokletija fantastičan za sve popularnije planinske trke. I, bilo bi nepravedno ne istaći domaćine iz PD Hrid iz Plava koji su se, kao i uvijek potrudili da svi sa Prokletija odemo samo sa jednom idejom: što prije se vratiti ovom mjestu…

Milan Radović

Bogdaš 23.09.2018.