Category: Izvještaji

Najava: Maganik (Međeđi vrh 2139)

Najavljujemo već tradicionalni uspon “na Badnji dan” koji će se održati od 4.-6. januara 2020. godine. Okupljanje će biti 4. u subotu na katunu Đatlo, a uspon na Međeđi vrh u nedjelju 5. januara. Obezbijeđeno je trideset mjesta za spavanje u čvrstim objektima, a ostali bi spavali u vlastitim šatorima. Molimo zainteresovane učesnike da se najave Aleksandru Đajiću  Đaji  na  broj  telefona           +382 69 320 359, zbog organizacije smještaja i samog uspona.

Durmitor se voli

Durmitor, Savin Kuk (2,313 mnv

14. decembar 2019.

Učesnici: Jelena Čvorović, Boris Čelebić, Jelena Petković (Visokogorci Crne Gore)

Izveštaj pripremila: Jelena Petković

Nije mi lako da započnem priču o našem Durmitoru. Možda zato što nisam pesnik pa se bojim da

neću na dovoljno dobar način dočarati ono što Durmitor jeste i ono što Durmitor pruža, a Durmitor je Planina, Direktor… Durmitor se voli.

Sredina decembra i jed

an, sa lakoćom dogovreni, ko zna koji po redu, odlazak na Durmitor, za mene nešto posebniji od prethodnih, jer imam toliko toga da mu poverim.

Tročlana ekipa kreće u petak popodne iz Podgorice, pa nakon pauze u Bjelopavlićima, selu Mijokusovići kod mog ujaka i tetke gde degustiramo domaće specijalitete, ja fokus poklanjajući čvarcima, nastavljamo po kiši i magli preko Glave Zete, Nikšića, Šavinka ka Žabljaku gde nas dočekuje sneg, doista nema ga koliko bi trebalo u ovo doba godine ali je to ipak sneg koji u kombinaciji sa novogodišnjom dekoracijom čini da osetimo zimsku idilu ušuškani na smeštaju uz priče koje sežu u različite periode istorije i kosmosa.

U subotu ne ranimo, već se lagano spremamo uz doručak i kafu i tek nešto posle 10 sati krećemo sa ski staze ka Durmitorskim visovima, u tom momentu zarobljenih u magli. Tako i otpočinje nepredvidiva i mistična igra magle, sunca i onog najplavljeg neba iznad Crne Gore.

Ni daška vetra, hodamo polako, sneg je težak ali imamo sreće, zapravo Boris koji ide prvi ima sreće, da su pre nas prošle motorne sanke, tako da sve do iznad kraja prve žice se ne zamaramo prćenjem već u potpunosti uživamo u svakom momentu čekajući da se sunce pojavi iz magle. Postoji nešto posebno u danima kada se iz dolje u oblacima ili magli krene ka visinama, postoji vera da tamo sunce sija, da će se vidici otvoriti. Ta vera motiviše i ohrabruje.

Početak prćenja teškog snega označava i početak prave drame kojoj nemo svedočimo, zajedno sa jednom divokozom koja na samo par

desetina metara udaljenosti relaksirano čupka travke ne obazirući se previše na nas ljude, tamo možda slučajno zalutale. Takvo ponašanje divokoze ukazuje da je, nadamo se, lov na njih smanjen ili još bolje obustavljen. Krećemo se ka prevoju a za nama hita ka gore gusta magla, vidimo da je u daljini već pokrila i vrhove Komova. Hoćemo li stići do prevoja pre nego što se i Durmitorski gorostasi sakriju? Stižemo. Durmitor daruje pogled koji leči i pogled koji se zapravo vidi srecem koje se u trenu ispuni beskonačnom količinom radosti. Velika Kalica u magli, vrhovi Šljemena izviru zajedno sa Bandijernom, Zupcima, Terzinim Bogazom, Međedom, a onda iza njih, sa čisto plavom pozadinom, Bobotov Kuk i Bezimeni Vrh. Momenat kada sve zastane i kada imam samo želju da se prekrstim i nasmešim. Kao zavesa na kraju pozorišne predstave magla se elegantno navlači, a mi nastavljamo oprezno ka vrhu.

Do vrha nam je ukupno trebalo oko tri sata. Tamo sve zatvoreno, ali ne marimo, pričekaćemo. Prvo nam se javi Bobot na kratko. Zatim počnu da se naziru vrhovi, pa zatim izrone a ispod njih ostane ono more magle. Pa se pojave i obrisi Crnog jezera, ovog puta zaista crne boje. Pa se onda pojavi duga u magli, velika, pa mala. Veličanstveno.

Posle zadržavanja od skoro jednog sata, krećemo nazad polako a stižemo brzo, kako ne znam, setismo se da je vreme relativno. Ispunjeni, zadovoljni, srećni. Povratak i ovoga puta sabira impresije i daje mislima apsolutnu slobodu. Uz druženje, večeru i bokale razgovora pripremamo se za novi dan kada je ideja krenuti zajedno sa pojačanom ekipom ka Šljemenima, gde će nas dočekati olujni vetar i led kao potvrda da je zima zaista stigla.

Jelena Petković

„Trka za Milana“ 26. Podgorički maraton

 

 

27. oktobar 2019. godine održan je 26-ti Podgorički maraton.

Ove godine učešće su uzeli mnogi članovi i prijatelji kluba i trčali „Trku za Milana“.

Trčali su: Ivan Lukovac, Brano Baltić, Slavoljub Šarić, Vera Lalatović, Violeta Marković, Dragana Lekić, Predrag Perović, Nenad Bigović, Brano Šćekić, Milena Mijatović, Olivera Božanović, Goran Vulović, Srđa Đurković i Radmila Krgović.

 

 

 

 

 

Brano Baltić je istrčao maraton sa vremenom 1:18:18. i zauzeo je 8. mjesto u generalnom plasmanu odnosno 2. mjesto od crnogorskih takmičara na polumaratonu.

 

 

 

 

Utisci Radmile Krgović:

Trka za Milana

Na poziv Brana, člana PK „Visokogorci Crne Gore“ i drugara sa planine, da napišem tekst o „Trci za Milana“ srijećem se sa sjećanjima i uspomenama na zajedničke trke, uspone, promocije, pjesme, druženja i trenutke koji ne blijede.
Dvadesetšestog oktobra ulazim u Copy Caffe Gemello i pozdravljam se sa Nenadom koji me pita: „Jesi li se prijavila za ‘Trku za Milana?’“ „Ne!“ „Šta?“ „Kad?“ I tako saznajem da se ekipa članova Planinarskog kluba Visokogorci Crne Gore, dogovorila da u sklopu 26. Podgoričkog maratona trče „Trku za Milana“. Ne razmišljam o nepripremljenosti.
Nenad mi kaže da su uradili Visokogorci majice sa Milanovim likom i da je Brano zadužen za majice pa da se njemu javim.
Zovem Brana i kažem da hoću jednu majicu za sjutrašnju trku.
Prijavila sam Trku prijateljstva na 8km. Svaka staza duža od ove bila bi nepromišljena i nerealna, s obzirom da se nijesam uopšte spremala. Svjesna da ne očekujem neki rezultat, ali da ću trku istrčati. U ovoj priči mi je rezultat važan zbog Milana. Majice sa Milanovim likom su odlično osmišljene. Samo su pamučne pa nijesu pogodne za duže trčanje u njima.

Odlazim da uzmem broj i trkački paket. Ispred kapije srijećem stariju Milanovu kćerku Anđelu.
Grlim je i ne znam šta da joj kažem. Boli, boli i kako da joj kažem riječi utjehe?
Nema ih!
Ne nalazim ih.
Rekla sam joj da sam se prijavila za „Trku za Milana“, zagrlila je roditeljski, od srca kao nekog najrođenijeg.

Ustajem u nedjelju i prijateljica Branka me prati do centra grada, gdje je nedjeljno oktobarsko jutro svježinom osunčalo Trg Nezavisnosti (nekadašnji Trg Slobode). Tu dolazi i prijateljica Vesna. Srijećem Slava, Ranku, Nenada, Ivana, Brana, Veru, Gorana i još mnogo drugara dugoprugaša i planinara. Uzbuđena sam. Adrenalin je proradio. Puno emocija na trgu. Radost zbog većine drugara koje nas veže sjećanje na Milana i sjeta što nije tu sa nama.
Pravimo zajedničku fotografiju na startu. Većina njih trči polumaraton iz Danilovgrada, nekoliko nas je trčalo trku zadovoljstva na 8km, a pojedini su trčali i maraton. Prethodnih godina su tu bili obavezno Milan i Filip, Slavo, Boris, članovi PK Visokogorci CG. Filip se u međuvremenu preselio u Ameriku, ja u Sloveniju.
Naviru sjećanja na 2018. godinu i našeg odlaska na Ultra trail Stara planina gdje smo ja, Milan, Boris i Filip trčali stazu 57km, sjećanja sa Podgoričkog maratona, polumaratona a tek ona sa planina.
Sjećanja su preuzela mjesto dojučerašnjeg druga i prijatelja na stazi, planini, u kafiću, kanjonu…u šatoru …. Sjećanja se nadovezuju jedno za drugim, sklapajući mozaik proživljenih trenutaka, izazova, nada, isčekivanja, priprema i slavlja ostvarenih rezultata. Osmijeh sjete pokriva lica jer, koliko god da su bogata i lijepa – ta sjećanja bole. Milan je bio primjer, uzor, pokretač, organizator, inspirisao je druge i nesebično dijelio radosti života na stazi i u planini, u kafiću i u kanjonu. Znao se veseliti, zapjevati, igrati a kad zatreba velike ciljeve ostvariti, bio je posvećen, disciplinovan i veoma pedantan.
Ne poznajem čovjeka kao što je bio Milan. Na Milana se, jednostavno, moglo računati. Sa njime si uvijek bio u dobrom društvu, siguran na najzahtjevnijim planinskim vrhovima, bezbjedan u kanjonima … njegovo srce je bilo prijateljski otvoreno za sve. Lako je sklapao poznanstva i ona posebna njegovao. Milan je prve reportaže napisao o kanjonima Crne Gore za časopis „Renome“ i svaki broj smo zajedno promovisali i tako doprinosili promociji crnogorskih ljepota, njenih planina i kanjona kao i kulturnog turizma. Poslije ekspedicije na „Alpe 2014“ o kojoj sam pisala u Renome-u, na promociji je govorio, kako bi na primjeru Šamonija, Crna Gora mogla uspješno da razvije planinski turizam…

Milan nije bio teoretičar bez prakse. On je imao ciljeve koje je ostvarivao i živio svoje snove. Imao je ogromno bogatstvo ideja koje je danom za danom promovisao, realizovao i o svakoj vodio evidenciju
na društvenim mrežama. Njegovo iskustvo je ostalo za one koji sjutra namjeravaju da osvoje neke od naših i svjetskih vrhova, mogu pronaći detalje, iskustvo pretočeno u reportaže i zapise praćene fotografijama i preporukama na sajtu Visokogoraca, čiji je bio jedan od osnivača i predsjednik.
Milan je uradio mnogo na markiranju planinarskih staza u Crnoj Gori, promovisanju planinarenja i buđenja svijesti o zdravom načinu života. Počeli su da rade izgradnju doma na Maganiku i još puno toga je ostavio nedovršeno.
Milan je ostavio divnu djecu koja su, sa njegovom ženom, izgubili životni oslonac ali i ostali puni ljubavi i velikih neostvarenih želja koje će sami ostvarivati vođeni ljubavlju i sjećanjima na njega.
Milan je bio lider koji je stvarao sljedbenike. Nesebično je prenosio svoje znanje na mlade, na svoju djecu i sve one koji su željeli da nauče više o planini i budu bolji planinari, bolji ljudi. Milanovo srce je kucalo na najhladnijoj planini svijeta na Aljasci, na Himalajima, Alpima, a posebno na crnogorskim planinama. Otkad se, kao dječak rođen u Plužinama, počeo družiti sa planinom, ta ljubav je ostala do zadnjeg dana njegovog života koji je završio na planini u dalekim Himalajima. Milan je pomogao mnogim ljubiteljima planine da ostvare svoj san i da popenju planirane vrhove.
Milan Radović je stremio visinama, nebu, zvijezdama. Tako je u svojoj knjizi „Nebeske note“ pretočio iskustva sa planina na kojima je bio i ostavio trajan trag za mlađe generacije sa visokim standardima, prije svega ljudskim, a onda i profesionalnim i planinarskim. On je stvarao poeziju na planini. Njegovo srce je kucalo u ritmu „Nebeskih nota“ i svoju radost je nesebično dijelio sa svima. Znao je da voli i da dijeli ljubav, da se žrtvuje za opšte dobro, da stvara dobro, gradi istinske vrijednosti.

„Trka za Milana“ je samo mali trenutak pažnje posvećene sjećanju na njega, jer, da je živ i on bi trčao maraton sa nama. Ovako, prijatelji i članovi Planinarskog kluba „Visokogorci CG“ su obilježili taj dan posvetivši ga trci u Milanovo ime sa njegovim likom na majicama.
Bilo je veoma vruće jutro i sebe sam hrabrila usput kada mi ponestane snage: „Ajde, možeš ti to. Milan bi trčao brže“. I tako sam istrčala osam kilometara i protrčavši kroz cilj, uzviknula „Za Milana“.

Majicu, medalju kao i broj pod kojim sam trčala, poklonila sam Svetlani i njenoj i Milanovoj djeci da imaju za uspomenu na taj dan.
Vjerujem da će PK „Visokogorci“ ili neko od prijatelja, organizovati planinsku trku i planinarski uspon memorijalnog karaktera u sjećanje na Milana.
Ostala je velika praznina koju ne može ništa i niko nadomjestiti umjesto Milana. Neka ti je vječna slava i hvala za sve, veliki čovječe.

 

Piše, Radmila Krgović u ime članova ekipe „Trka za Milana“.
Slovenija, Bled, 25.11.2019.

Obilježena desetogodišnjica kluba

Od dvadesetog do dvadesetdrugog septembra obilježili smo deseti rođendan našeg kluba.

 

Klub „Visokogorci Crne Gore“ je osnovan 9. septembra 2009. godine. Zbog već poznatih okolnosti koje su nam se desile ove godine smo kasnili sa obilježavanjem godišnjice. Nedavni gubitak Milana je obilježio ovu jubilarnu godišnjicu koju na žalost nije dočekao. Tugu je nadvladao ponos što smo ga imali i što nam je utro put i pokazao kako dalje. Da hoćemo i moramo nastaviti dalje potvrdio nam je odziv velikog broja prijatelja i planinara koji su svojim prisustvom uveličali ovu jubilarnu godišnjicu „Visokogoraca“.

Rođendan smo obilježili na katunu Đatlo podno Maganika na temeljima našeg budućeg planinarskog doma. Posjetilo nas je osamdesetdvoje planinara iz Crne Gore i država regiona, iz više prijateljskih planinarskih klubova. U subotu ujutro je izvršen uspon na Međeđi vrh visok 2139 metara, uveče druženje uz logorsku vatru i evociranje lijepih uspomena, a u nedjelju je nekoliko planinara izvršilo spuštanje u jamu duboku oko šezdeset metara kojoj još nismo dali ime.

Hvala svim prijateljima koji su bili sa nama, kao i onima koji su bili spriječeni da nam se pridruže te su nam čestitali ovu jubilarnu desetu godišnjicu našeg kluba preko društvenih mreža.

 

Saopštenje za javnost

Obavještavamo javnost da će posmrtni ostaci Milana Radovića biti dopremljeni u Crnu Goru u nedjelju 25.08.2019.godine.

Porodica će primati saučešće u ponedjeljak 26.08. od 10.00 do 16.00 sati i u utorak 27.08. od 11.00 do 15.00 sati, na gradskom groblju Čepurci u Podgorici, gdje će biti obavljena i sahrana u 16.00 sati.

Komemorativna sjednica povodom smrti Milana Radovića održaće se u utorak 27.08. u 10.00 sati u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ u Podgorici.

 

PK Visokogorci Crne Gore
i Planinarski Savez Crne Gore

SAOPŠTENJE

Obavještavamo prijatelje i ukupnu javnost da je prilikom visokogorske ekspedicije na masiv Tjan Šen u Kirgistanu, u organizciji PK “Visokogorci CG”, u kojoj su učestvovali Milan Radović i Aleksandar Đajić – Đaja, došlo do tragičnog ishoda i pogibije jednog od najbojih crnogorskih planinara i alpinista Milana Radovića. Nakon uspješno izvedenog uspona na vrh Khan Tengri visok 7010m, koji zahtijeva izuzetnu fizičku i tehničku spremnost, i boravka u visinskom kampu C4, došlo je do Milanovog propadanja u ambis preko 1000m, najvjerovatnije usljed odlamanja dijela ledene grede na kojoj se kamp nalazio.  

Planinarski savez Crne Gore (PSCG) će u koordinaciji sa PK „Visokogorci CG”, Zavodom za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS-om) i nadležnim državnim institucijama obezbijediti finansijska sredstva koja su potrebna za prenos posmrtnih ostataka našeg vrhunskog planinara i prijatelja Milana Radovića u Crnu Goru.

Povodom smrti Milana Radovića, PSCG će organizovati Komemorativnu sjednicu. Vrijeme i mjesto odrzavanja sjednice, bice naknadno objavljeno.

Zbog velikog interesovanja pojedinaca, društava i institucija iz zemlje i regiona da učestvuju u podršci porodici u ovim teškim trenucima, obavještavamo da opredijeljena sredstva možete uplatiti direktno porodici pokojnog Milana prema instrukcijama u nastavku teksta:

Uplate iz Crne Gore:

Ime: Svetlana Radović

Žiro račun NLB banka: 907-53001-03

Poziv na broj: 0030500211780

  

Za uplate iz inostranstva – devizni račun:

Swift code MNBAMEPG

Name NLB Banka AD Podgorica

IBAN CODE: ME25530003050021178016

NAME: Radović Svetlana

Telegrame saučešća porodici možete uputiti na adresu:

Aerodromska br. 23, 81000 Podgorica, Crna Gora

MILAN RADOVIĆ

Datum rođenja: 15.04.1970.
Obrazovanje: Diplomirani pravnik;
Zaposlen: Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, načelnik Centra za obrazovanje kadrova;

Rođen u Plužinama. Bavio se sportom, najprije fudbalom i atletikom (duge pruge), a potom planinarenjem. U svojoj planinarskoj karijeri bio član više planinarskih klubova u zemlji i inostranstvu. U PSK „Komovi“ je obavljao dužnost člana Upravnog odbora i Tim lidera za visokogorstvo i alpinizam, za koje vrijeme je ovaj klub postigao najznačajnije rezultate. Jedan je od osnivača Planinarskog kluba „Visokogorci Crne Gore“. Načelnik je Komisije za planinarstvo, alpinizam i ekspedicije Planinarskog saveza Crne Gore.

Vodio više desetina planinarskih akcija u zemlji i inostranstvu. Popeo u zimskim i ljetnjim uslovima sve značajnije crnogorske i vrhove u regionu. Zajedno sa klupskim kolegama popeo prvenstveni zimski smjer na Maja & Jezerces (2694 m.) u Albaniji. Kao član klupskih i međunarodnih ekspedicija popeo je neke od najviših evropskih i svjetskih vrhova. Zajedno sa Draganom Bulatovićem izveo je 2008. godine prvi uspješan uspon crnogorskih alpinista na vrh preko osam hiljada metara, Manaslu 8163 m/nm u Himalajima. Napisao veliki broj tekstova iz oblasti planinarenja u dnevnim i periodičnim listovima. Član uređivačkog kolegijuma lista „Renome“ u kojima objavljuje putopise sa planinarskih pohoda i tekstove o prirodnim ljepotama Crne Gore. Član redakcije „Planinarskih novina“ koje izdaje Planinarski savez Crne Gore. Objavio je zapaženu knjigu „Nebeske note“ o usponima na Alpe, Kavkaz, Ande i Himalaje koja je promovisana širom Balkana. Rekreativno se bavi slobodnim penjanjem, kanjoningom i speleologijom. Bavi se planinskim i uličnim trčanjem. Trči ultra trail dionice, kao i maratonske discipline. Jedan je od autora Programa i Ispitnog kataloga za sticanje nacionalne stručne kvalifikacije „Planinski vodič“. Ispitivač u Ispitnom centru Crne Gore u procesu sticanja stručne kvalifikacije Planinski vodič iz predmetnih oblasti: Pravne, sociološke i etičke osnove vođenja u planini i Planinar bio-psiho-socijalno biće. Održao je niz predavanja i motivacionih govora.

Dobitnik je povelje „Podvig godine“ Opštine Danilovgrad za 2009. godinu. Dobitnik je Povelje, najvišeg priznanja Planinarskog saveza Crne Gore za izuzetne sportske rezultate i doprinos razvoju planinarstva.

Najznačajniji rezultati:

  • 2003. Olimp (Mitikas 2917 m.) u Grčkoj;
    • 2005. Alpi (Mon Blan 4810 m.), Francuska – najviši vrh Zapadne Evrope:
    • 2006. Julijske Alpe (Triglav 2864 m. i Škrlatica 2740 m.) u Sloveniji; Šar planina (Titov vrh 2747 m.) u Makedoniji;
    • 2007. Julijske Alpe (Triglav 2864 m., Mangart 2649 m. i Jalovec 2645 m.);
    • 2008. Andi (Akonkagva 6962 m.), Argentina, najviši vrh južne i zapadne hemisfere;
    • 2008. Himalaji (Manaslu (8163 m.), Nepal, jedan od četiri najteža himalajska vrha;
    • 2009. Kavkaz (Elbrus 5642 m.), najviši vrh Evrope;
    • 2010. Alpi (Mon Blan 4810m, Francuska – najviši vrh Zapadne Evrope; Gran Paradiso 4061m, – najviši vrh Italije; Grosglockner 3798 m, – najviši vrh Austrije; Jalovec 2654 m, najatraktivniji vrh Julijskih Alpa);
    • 2011. Alpi (Gran Paradiso 4061 mnv, – najviši vrh Italije; Mon Blan-visinska tačka Vallot 4300 mnv);
    • 2012. Denali (6194 m), najviši vrh Sjeverne Amerike;
    • 2013. Alpi (Breithorn 4164 m; Gran Paradiso 4061 m; Mon Blan 4810 m), ; Olimp (Mitikas 2917 m.);
    • 2014. Alpi (Breithorn 4164 m; Gran Paradiso 4061 m; Mon Blan 4810 m; Grosglockner 3798 m; Mangart 2649 m.), Olimp (Mitikas 2917 m.);
    • 2015. Lenin Peak (Pamir) 7134 m;
    • 2017. Breithorn 4164 m; Gran Paradiso 4061 m; Mon Blan 4810 m;
    • 2018. Zapadni Elbrus (5642m)-najviši vrh Evrope, Istočni Elbrus 5621 m
  1. KHAN TENGRI 7010M – TJAN ŠEN

 

Zagrli dušom sunčana jutra (Maja Jezerce 2694 m, 8.6.2019)

O vrhu Maja Jezerce se sve zna i sve je napisano. Najviši vrh Prokletija i Dinarida svojom moćnom piramidom sa koje se pruža veličanstven pogled na rasute stjenovite grebene Prokletih planina privlači planinare u svim uslovima i svim godišnjim dobima. I pruža idealne uslove za spremanje visokogoraca za najveće izazove. Tako je bilo i ovoga puta… Pročitaj cijeli tekst…

Žijevo (2131 m) 30.03.2019.

Kad nemate vremena za neku udaljeniju turu ili dvodnevno druženje sa planinom, onda je Žijevo pravi izbor. I inače, ovaj vrh Kučkih planina, ne samo zbog blizine Podgorici, već i atraktivnosti uspona a posebno pogleda sa njega, zaslužuju da ga planinari često posjećuju. Pročitaj cijeli tekst…

X Tabor Visokogoraca – Maganik 15.-17.03.2019.

Tradicionalno, poslednjeg vikenda kalendarske zime organizujemo Zimski visokogorski tabor. Nakon devet održanih u Grbaji, na Prokletijama, jubilarni, deseti, smo odlučili da organizujemo na „našoj“ planini Maganiku. I svaki naredni, vjerovatno, prateći napredak u našem najvažnijem klupskom projektu: izgradnji planinarskog doma Maganik na lokalitetu Đatlo… Pročitaj cijeli tekst…

Maganik (Međeđi vrh 2139m) 04-06.01.2019.

Već po tradiciji, za Badnji dan Visokogorci i društvo penju najviši vrh Maganika. Ovog puta, zbog prognoze, uradili smo to dan prije i prvi put, iz naše baze, bivaka na Đatlu gdje gradimo planinarski dom „Maganik“.

Datum: 04.-06. januar 2019.;
Planina: Maganik;
Vrh: Međeđi vrh 2139 mnv;
Učesnici: Iva Verigo (PK Subra, Herceg Novi), Ivo Perčin (PK Radnički, Beograd), Nenad Martinović (Ljubljana) i Visokogorci: Aleksandar Đajić, Rašo Rakočević, Dušan Bošković, Dragan Bulatović i Milan Radović;

Pročitaj cijeli tekst…