U SUSRET PROLJEĆU STAZOM SLAVNOG VOJVODE, DA SE PRISJETIMO ČOJSTVA I JUNAŠTVA
Tradicionalna manifestacija u susret proljeću “Stazom Marka Miljanova” održana je 19.marta 2023.godine. Bio je to zaista lijep početak sezone masovnog planinarenja. Zborno mjesto i start rute bio je u Doljaniima kod spomenika Đoku Miraševiću, odakle su učesnici krenuli smjerom Doljani – izvor Peuta – Gornja Vrbica – Orljevo – Medun. Oko 50 učesnika, a među njima najveći broj djece, imali su priliku da, po lijepom sunčanom danu, prođu stazom kojom je Marko Miljanov dolazio u Podgoricu kao njen prvi gradonačelnik. Staza na jednom dijelu vodi starim ilirskim putem koji je povezivao drevni Medun (Meteon) sa Dukljom. Na stazi se nalaze krasni vidikovci sa kojih se pruža lijep pogled na Podgoricu i njenu okolinu. Konačni cilj planinara bio je drevni grad Medun za koga se vezuju značajni istorijski događaji i legende. U zidinama utvrđenja danas se nalazi pravoslavna crkva, a ispred nje grob vojvode Marka Miljanova Popovića. Ovaj slavni vojvoda iz plemena Kuči nadaleko je čuven po svom djelu “Primjeri čojstva i junaštva”. Nakon što su posjetili drveni Medun, učesnici su se odmarali u njegovom podnožju u krugu Muzeja Marka Miljanova, uz hranu i piće koje su obezbijedili organizatori PK “Visokogorci” uz podršku Planinarskog saveza.
Povratak nazad imao je djelimično izmijenjenu rutu preko sela Sjenica.
Ukupna dužina rute iznosila je 16 km, savladana visinska razlika oko 650 m, dok je cijela manifestacija trajala oko 7 sati.
Kažu da kad se neka tura organizuje tri godine zaredom i svake godine sa sve većim žarom i entuzijazmom, onda ta tura dobija status tradicionalne. Ako je sudeći po organizaciji i entuzijazmu članova PK Visokogorci Crne Gore i drugih ljubitelja prirode i avanture, onda se za noćnu turu VUKOTICA – PONIKVICA – MAGANIK sa sigurnošću može reći da je postala tradicionalna.
Iako su tehničko-klimatski uslovi bili teži nego u prethodne dvije, broj učesnika koji je na krpljama i turno skijama ove godine hodao od Bjelopavlića do Rovaca i nazad, bio je najveći: šest članova kluba i troje prijatelja – planinara krenulo je u petak, 10. februara, oko 22 sata od Vukotice ka katunu Đatlo na Maganiku.
Niska temperatura, vjetar i nepovoljan snijeg za gaženje, uslovili su teško hodanje i prćenje većinom trase. Nakon glavnog uspona od Vukotice do katuna Ponikvica Brajovića, uslijedila je borba sa ponikvičkim vjetrom koji je duvao oko 10 m/s uz temperaturu -15 stepeni. Učesnici su katun bukvalno pretrčali kako bi se što prije dohvatili šume i malo lakših uslova za hodanje. Tako je i bilo. Šuma je umirila vjetar, planinari su se mijenjali u pravljenju prtine, a pod mjesečinom se u jednom trenutku ukazao katun Kamena Struga i njegovih nekoliko koliba. Iako izgleda da se dolaskom na ovaj katun ulazi u samu završnicu, od Kamene Struge do Đatla ima još dobrih dva sata hoda.
Svjetlosni obrisi novog dana počeli su da se javljaju na istočnom horizontu, pa su se i čeone lampe polako gasile kako je planinarski dom “Maganik” na Đatlu bio sve bliži. A baš taj dom, iako okovan snijegom, nije bio usamljen! On je već imao dva posjetioca.
Ekskluzivitet ove ture jeste još jedan zanimljiv detalj koji takođe opasno prijeti da postane tradicija. Naime, drugu godinu zaredom član Visokogoraca Zoran Prljević, sa njegovom suprugom Zorkom, paralelno sa turom Vukotica – Đatlo, organizuje mini turu do Đatla dolazeći od Platija. Zorka i Zoran automobil obično parkiraju na kraj asfalta, odakle im do planinarskog doma treba nekih 6 kilometara, odnosno 2-3 sata hoda. Oni sve to obave u “razumno” vrijeme i u dom stignu oko 19 časova. To automatski znači da noćne pregaoce, kada u cik zore uđu na vrata doma, čeka zagrijan dom, čaj na šporetu i dvoje naspavanih i nasmijanih prijatelja. Teško da postoji nešto vrednije na svijetu u tom trenutku. A taj trenutak se odigrao u subotu, u ranim jutarnjim časovima, kada je poslije osam i po sati hoda, devetočlana ekipa ušla na vrata doma. Poslije rakije i čaja dobrodošlice, većina je otišla na zasluženi, ali i kratki spavanjac, jer valjalo je iskoristiti sunčanu subotu na snijegom zatrpanom Đatlu.
Nedjeljni povratak bio je umnogome lakši. Krenulo se oko 9 ujutru, a djelimično oblačno vrijeme uz povremeni snijeg i vjetar, ipak nisu predstavljali otežavajući momenat, jer najvažnije je bilo odveć tu – prtina od petka veče i subote ujutru, koja je od staze napravila skoro pa auto-put Đatlo – Vukotica, za koji se putarina plaća samo u moneti iskrenog prijateljstva sa prirodom.
U nedelju 06. marta 2022 god. na Bjelasici je održana zimska avanturistička trka „8th Winter Adventure Race – Bjelasički maraton 2022“ koju, sedmu godinu za redom, organizuje Planinarski klub “Visokogorci Crne Gore” u saradnji sa Turističkom organizacijom Kolašin, Planinarskim savezom Crne Gore i Opštinom Kolašin.
Trka je održana u disciplini krplje, turne skije i nordijske skije, na stazi dužine 13 km i visinskom razlikom od 600 m. Start i cilj je, kao i prošle godine, bio na novom skijalištu Kolašin 1600 a takmičari su imali zadatak da prođu 4 kontrolne tačake na različitim lokacijama Bjelasice.
Na ovogodišnjoj trci a sticajem okolnosti zbog nepovoljne meteo situacije staza je skraćena za 4 km, pemještanjem kontrolne tačke sa Zekove glave na Troglavu. Na maratonu je učestvovao 48 takmičara od čega 10 žena i 38 muškaraca. Najveća konkurencija, kao i ranijih godina, bila je u disciplini krplje.
Tokom čitave trke vrijeme je išlo u korist takmičarima sa tempreaturom na startu od -5 setepeni C, i danom sa sniježnim padavinama i vijetrom. Takmičenje je prošlo u najboljem redu i bezbjedno. Trku je završilo svih 48 takmičara u predviđenom vremenskom roku do 14,30 časova.
Apsolutni pobjednik trke je Željko Rondović je stazu na nordiskim skijama prošao za 2 sata 11 minuta i 22 sekunde.
U disciplini krplje, kod muškaraca pobijedio je Branislav Baltić sa vremenom: 02:11:30. Drugo mjesto zauzeo je Slavko Mrdak sa vremenom 02:18:12, a treće Miloš Bodiroga sa vremenom 02:25:51.
Pobjednica u ženskoj konkurenciji je ove godine, Vera Lalatović sa vremenom 03:02:20. Drugo mjesto zauzela je Olivera Božanović sa vremenom 04:01:07, a treće Marija Stanišoić sa vremenom 04:05:15.
U disciplini turne skije kod muškaraca je najbolji bio Dalibor Drljević sa vremenom 02:32:08, drugoplasirani je Željko Radović sa vremenom 02:33:24, a treće Milo Barjaktarović sa vremenom 02:33:25.
Na nordijskim skijama pobjednik u ovoj disciplini je Željko Rondović je stazu na nordiskim skijama prošao za 2 sata 11 minuta i 22 sekundi. Drugoplasirani je Nenad Bešić sa vremenom 04,28,41.
U okviru Bijelasičkog maratona održano je prvo kolo Lige u planinskom trčanju, čiji je organizator Planinarski savez Crne Gore. Kod muškaraca pobijedio je Branislav Baltić iz PK Sinjajevina sa vremenom: 02:11:30, drugo mjesto zauzeo je Marjan Marjanović iz PK Kom sa vremenom 03:35:58, a treće Vuk Šestović iz PK Gorica sa vremenom 04:05:33.
Pobjednica u ženskoj konkurenciji je Jelena Petković iz PK Visokogorci CG sa vremenom 03:02:20. Drugo mjesto zauzela je Vera Lalatović iz PK Visokogorci CG sa vremenom 03:55:02, a treće Olivera Božanović iz PK Gorica sa vremenom 04:01:07.
U rekreativnoj “Porodičnoj trci” koja je održana na stazi dužine 5 km od skijališta do planinarskog doma Vranjak i nazad učestvovalo je 15 rekreativaca.
Nakon završetka trke je u restoranu “Planinar” u Kolašinu organizovan zajednički ručak za sve učesnike trke. Medalje i pehare dijelili su Dragan Bulatović predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore, Aleksandar Đajić predsjednik kluba Visokogoraca Crne Gore. Ovom manifestacijom Visokogorci Crne Gore pokušavaju da svjetske trendove u avanturističkim sportovima dovedu u Crnu Goru koja ima sjajne potencijale za takmičenja u prirodi, posebno u planinarskim sportovima, što može dati značajan doprinos zimskoj planinskoj turističkoj ponudi naše države.
Manifestaciju su podržali: Opština Kolašin kao glavni pokrovitelj manifestacije, Turistička organizacija Kolašin, Skijalište Kolašin 1600, Radna Soba, Crveni krst Kolašin, JP Skijališta Crne Gore, Planinarski savez Crne Gore. Fotografije možete pogledati na našoj FB stranici.
Tokom ove manifestacije promovisane su prirodne ljepote Bjelasice jedne od naljepših Crnogorskih planina. Ova kao i ostale planine i rijeke u okolini Kolašina pružaju izvanredne mogućnosti za upražnjavanje ekstremnih sportova. Formiranje integralnog turističkog proizvoda ovog kraja, koji pretenduje na visok nivo kvaliteta, i ubuduće obavezno mora uključivati ove aktivnosti.
Međunarodna zimska trka donijela je višestruke pozitivne efekte. Relativno veliki broj učesnika i posjetilaca svakako je imao pozitivne ekeonomske efekte na turističku privredu i lokalnu zajednicu. Ovi efekti se ogledaju prije svega kroz povećan obim realizovanih usluga smještaja i ishrane, prevoza, trgovine itd.
Taj veliki MAG, ponekad MAGlovit, ali uvijek MAGičan, između ljutih stijena kučkih sa jedne, i komovskih sa druge strane, baš kao čuvar svoje sestre Crne Planine, uzvišen i ponosan stoji MAGLIČ.
Datum: 19.12.2021.
Planina: Maglič, 2141mnv (Kuči)
Učesnici: Ivan Kalezić, Marko Rešetar
Na pitanje ‘hoćemo li u nedjelju na skijanje’ odgovaram kao pred matičarem, jednim velikim DA. Zato što je to poziv za Maglič i zato što je od Kaleze, čovjeka s kojim biste otišli na kraj svijeta, a da pritom ne brinete ni o čemu.
Skije, rančevi, biperi, sonde, čvarci, pivo, sve spremno za put.
U 5:30h krenusmo iz ravne Zete, ne skroz naspavani, ali želja da kliknu vezovi i krene se ka vrhu razbija pospanost. Uz dobru muziku i pogled na igru mjeseca i oblaka iznad Kamenika put prođe brzo i već smo na Veruši. Na našu sreću put je očišćen do „kapele“ što znači 3, odnosno 6km hodanja manje.
Temperatura -5, bez vjetra, provejava slab snijeg. Novog pršića 10, a ukupno oko 25cm snijega. Uslovno za lavine, ali o tom potom. Poslije 4km laganog hoda stižemo u katun Mokra gdje kod bivše vojne karaule pravimo kratku pauzu. Zatim nastavljamo kroz šumu s namjerom da prođemo pored kolibe našeg druga, kuda vodi i prečica ka gore, ali bezuspješno. Ne uspijevam da nađem stazu kojom sam prošao više puta. Kale s razlogom negoduje što smo bespotrebno izgubili skoro sat vremena, ali kako je on čovjek koji ne umije da se ljuti ni zbog krupnijih stvari, nabacuje osmijeh i regularnim putem nastavljamo dalje.
Katun Bušat, mjesto u samom podnozju Magliča, lijepo i surovo. Odavde kreće glavni uspon, sa 1600 na 2141mnv. Snijeg postaje raznolik. Skije propadaju od 5 do 20cm. Na početku prvog strmijeg dijela, oko 30 stepeni nagiba, radimo lavinski test. Pokazuje da je na pola metra rizičan sloj, ali ta dionica je kratka i rizik je minimalan. Izlazimo na greben sa kojeg imamo još oko 300m visinske. Ovdje već ima vjetra, koji svakim korakom postaje sve jači. Sunce bije tešku bitku sa oblacima koji se ne daju rastjerati. Korak po korak kroz sve jači i hladniji sjeverozapadni vjetar stižemo do crvene kutije. Nismo presrećni što je sunce izgubilo bitku jer ne možemo da uživamo u veličanstvenom pogledu i gubimo 150m visinske razlike prelijepog skijanja, ali sad je sve manje bitno od pitanja bezbjednosti. Vidljivost je svega par metara. Kale vadi GPS i polako otklizava ka dolje. Stajemo na svakih 10-15m da provjerimo pravac kretanja. Subjektivni doživljaji su pod tim okolnostima ipak malo drugačiji, pa je strah i od lavine na malo višem nivou. Desetak do petnaest minuta smo otklizavali dok smo izašli iz tog tetrapaka mlijeka i najzad progledali. Ispod nas je sada sve već čisto i kreću zavoji jedan za drugim. Ponovo smo kod karaule, ponovo stavljamo kože za prvi kilometar puta ka kolima, pa opet skidamo jer odavde put blago ide nadolje. Hitamo ka kolima, ka Ljakinoj kafani, ka domaćoj jabuci, pivu, čvarcima… umorni, nasmijani i zadovoljni, bogatiji za još jedno iskustvo i doživljaj. Ostavljamo tragove da ih vjetar pokriva, kako bi Maglič spreman dočekao neke nove goste, ljubitelje prirode i planine.
U nedelju 09. maja 2021. god. na Bjelasici je održana zimska avanturistička trka „7th Winter Adventure Race – Bjelasički maraton 2021“ koju, sedmu godinu za redom, organizuje Planinarski klub “Visokogorci Crne Gore” u saradnji sa Turističkom organizacijom Kolašin, Planinarskim savezom Crne Gore i Opštinom Kolašin.
Trka je održana u disciplini krplje, turne skije i nordijske skije, na stazi dužine 17 km i visinskom razlikom od 800 m. Start i cilj je, kao i prošle godine, bio na novom skijalištu Kolašin 1600 a takmičari su imali zadatak da prođu 4 kontrolne tačake na različitim lokacijama Bjelasice, izuzev skijaša kojima smo bili prinuđeni skratiti stazu za jednu kontrolnu tačku zbog nedostatka snijega na grebenu Troglave.
Na ovogodišnjoj trci a sticajem okolnosti zbog Covid situacije i mjera sprovedenih po tom pitanju, učestvovao je 25 takmičara o čega 9 žena i 16 muškaraca. Najveća konkurencija, kao i ranijih godina, bila je u disciplini krplje.
Tokom čitave trke vrijeme je išlo u korist takmičarima sa tempreaturom na startu od 5 setepeni C, i danom bez ijednog oblačka te mogućnosti uživanja u čarima Bjelasice. Takmičenje prošlo u najboljem redu i bezbjedno. Trku je završilo 23 takmičara u predviđenom vremenskom roku do 14,20 časova.
Apsolutni pobjednik trke je Željko Rondović je stazu na nordiskim skijama prošao za 2 sata 08 minuta i 11 sekundi.
U disciplini krplje, kod muškaraca pobijedio je Branislav Baltić sa vremenom: 03:04:50. Drugo mjesto zauzeo je Filip bulatović sa vremenom 3:37:26, a treće Vule Ćirović sa vremenom 03:42:33.
Pobjednica u ženskoj konkurenciji je ove godine, Olivera Božanović04:01:36.
U disciplini turne skije kod muškaraca je najbolji bio Aleksandar Puletić sa vremenom 03,02,37, drugoplasirani je Dimitrije Dulović sa vremenom 03:11:38.
Na nordijskim skijama pobjednik u ovoj disciplini je Željko Rondović je stazu na nordiskim skijama prošao za 2 sata 08 minuta i 11 sekundi. Drugoplasirani je Dragan Tomović sa vremenom 03:11:07.
U ženskoj konkurenciji pobijedila je Vukica Tomović sa vremenom 03:11:04.
U okviru Bijelasičkog maratona održano je drugo kolo Lige u planinskom trčanju, čiji je prganizator Planinarski savez Crne Gore. Kod muškaraca pobijedio je Branislav Baltić iz PK Sinjajevina sa vremenom: 03:04:50.Pobjednica u ženskoj konkurenciji je, Olivera Božanović iz PK Gorica sa vremenom 04:01:36.
U rekreativnoj “Porodičnoj trci” koja je održana na stazi dužine 5 km od skijališta do planinarskog doma Vranjak i nazad učestvovalo je 9 rekreativaca.
Nakon završetka trke u restoranu “Planinar” u Kolašinu organizovan je zajednički ručak shodno mjerama propisanim Covid situacijom. Ove godine je izostalo zajedničko druženje. Medalje i pehare dijelili su Dragan Bulatović predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore, Aleksandar Đajić predsjednik kluba Visokogoraca Crne Gore. Ovom manifestacijom Visokogorci Crne Gore pokušavaju da svjetske trendove u avanturističkim sportovima dovedu u Crnu Goru koja ima sjajne potencijale za takmičenja u prirodi, posebno u planinarskim sportovima, što može dati značajan doprinos zimskoj planinskoj turističkoj ponudi naše države.
Manifestaciju su podržali: Opština Kolašin kao glavni pokrovitelj manifestacije, Turistička organizacija Kolašin, Skijalište Kolašin 1600, Radna Soba, Crveni krst Kolašin, JP Skijališta Crne Gore, Planinarski savez Crne Gore.
Tokom ove manifestacije promovisane su prirodne ljepote Bjelasice jedne od naljepših Crnogorskih planina. Ova kao i ostale planine i rijeke u okolini Kolašina pružaju izvanredne mogućnosti za upražnjavanje ekstremnih sportova. Formiranje integralnog turističkog proizvoda ovog kraja, koji pretenduje na visok nivo kvaliteta, i ubuduće obavezno mora uključivati ove aktivnosti.
Međunarodna zimska trka donijela je višestruke pozitivne efekte. Relativno veliki broj učesnika i posjetilaca svakako je imao pozitivne ekeonomske efekte na turističku privredu i lokalnu zajednicu. Ovi efekti se ogledaju prije svega kroz povećan obim realizovanih usluga smještaja i ishrane, prevoza, trgovine itd.
Fotografije možete preuzeti na sljedećem linku narednih petnaest dana:
Srijeda veče sastanak u klubu, Vladeta daje predlog da bi za vikend mogli ići kod njega u Kobil dolu, pa ako snijeg bude pogodan da se penje neki Kom. Predlog usvojen, već nas ima oko 10-12 zainteresovanih, dovoljno vremena da se spremimo i organizujemo do petka.
Okupljamo se oko 16h ispred Đajine zgrade. Idemo sa 2 terenca, sa Ivom Perčinom su Iva, Tanja i Stefan…sa Đajom, Duško, Nemanja i ja. Krećemoo. Dolazimo na Bioče i tu skrećemo da uhvatimo neku prečicu prema Mateševu, ali nailazimo na priključak auto-puta, tu nas Tanja nagovara da idemo auto-putem (zvuči primamljivo) ali sreća pa smo bili terencima pa smo prešli tu dionicu, što su iskoristili Bojan i Danijela da nas sustignu (krenuli iz Pg, kroz Moraču, pa Mateševo). Cilj je bio iskočiti na Trešnjevik, trebalo je savladati snijeg na putu iii uspjeli smo, defender je uspio da pregazi. Skupili smo se (nas 10) i sa krpljama krenuli put Kobil dola, polako nas hvata mrak pa počinju lampe da svite. Posle 1h 40min hoda dolazimo oko 21h kod Vladete koji nas ispred kolibe dočekuje u zagrljaju. A unutra Laban spremio kuvane krompire i slanine, ehh miline. Večerali i taman se zapričali kad Vladeta kaže da očekuje prijatelje iz Srbije (Mirko, Ivan i Slavko), dođoše nešto oko ponoći. Bilo nas je 15, rasporedili smo se u nekoliko objekata zbog spavanja, neki su ostali do 3h ujutro.
Ujutro buđenje oko 8h, napolje prizor, ono što nismo vidjeli uveče, sada je sve izašlo na viđelo, ne zna se ni visina snijega 2,5 – 3m. Iznosimo klupe i sto, doručkujemo. Dan planiran za uživanje. Duško, Stefan i ja ne možemo da odolimo, stavljamo krplje da uz Štavnu prošetamo. Vraćemo se oko 13h i onda akcija da se krovovovi objekata oslobode od tereta snijega, a kulminacija nastaje kada se probija rupa oko 4-5m da se izvade piva iz pomoćnog objekta. Sve to bilježi Bojan sa fotkama. Ubrzo slijedi ručak, gdje nastupa Laban sa mesom u posebnom sosu i krompirima. Dan izmiče, a sunce polako tone, prave se planovi za sjutra. Tu odlučujemo da penjemo sjutra Vasojevićki kom. Odmah se znalo da to veče neće biti druženja do kasnih sati, nego se treba za sjutra pripremati i opremu spakovati.
Zvoni alarm 3h 20min, dogovor je bio da se krene u 4:00h, sve ide po planu, nas 8 kreće (Đaja, Duško, Vladeta, Stefan, Ivo, ja i trojka iz Srbije). Idemo bez krplji nekih 40-50min do podnožja Koma, temperatura je -2°C…Pred sami uspon stajemo i postavljamo dereze. Idemoo. Prvi kreće Đaja. Stefan i ja u navezi sa njim za nama ostatak ekipe. Đaja gotovo da nam pravi stepenice do vrha, izlazimo za 2,5h od podnožja. Dan je već uveliko svanuo. Pravimo sliku na vrhu, pauza nekih 5-10min i već krećemo povratak nazad. Ovo je bio moj prvi zimski uspon, zahvaljujući Đaji nisam osjetio ni najmanji napor. Vratili smo se oko 10h kod Vladete u objekat, ekipa koja nije išla spremila nam je priganice. Tu se ispričasmo kako smo prošli i onda pođosmo da malo odmorimo. Oko 13h Laban nas je čekao sa već spremljenim pasuljem. Tu smo ručali i dogovorili da se posle ručka polako pakujemo i da je vrijeme za polazak. Prvo je otišla tročlana ekipa iz Srbije, a nedugo zatim i naša dvanaestočlana ekipa zaputila se put Trešnjevika i polako najavljivala kraj ove avanture. Ovog puta nismo se vratili auto-putem, nego preko Morače.
Tokom godine, dani u planini kao što je bio jučerašnji, broje se na prstima.
PETAK, 5. MART
Đaja zove i zbori: Idemo Dušan, ja i ti u subotu veče ka Bukumirskim jezerima, širimo šator na snijeg i u nedjelju u 5 ujutru penjemo Surdup.
Usvojeno.
Poslije pola sata ponovo Đajić na telefonu: “Imamo dvije promjene:
Ide i Vladeta
Ne spavamo u šatoru, već smo nabavili kućicu na Bukumirskom jezeru.”
Psujem ga što ne širimo šator, ali opet se usvaja.
SUBOTA, 6. MART
Gilmorov rođendan. Na vječni ripit sam upalio solo sa “A great day for freedom” i razvlačim pitu za nedjeljni uspon. Paralelno sa pravljenjem pite, pakujem stvari.
Oko 16:30 upadaju Đaja i njegov Defender u dvorište i insistiraju na ubrzanom polasku. Kažem im da bi piti valjalo još desetak minuta u rerni, ali ne jebu živu silu. Pakujem pitu i trpam sve u gepek Defendera. Kasnije ćemo saznati da smo zaboravili bocu Жara…
Četvorka se okupila, napuštamo Podgoricu, a Defender preko Pelevog brijega i Vjeternika krči put ka Brskutu. U zimskim danima do Bukumirskih jezera nije lako doći. Put preko Kuča, ispod Treskavca i put preko Veruše i Mokre su obično nisko u sniježnom prekidu, pa udaramo na najbolju varijantu: od Brskuta prema Ubogom dolu, dokle se može đipom, a onda stvari na leđa, pa pješke. Noć je uveliko pala, a mi od mjesta gdje smo parkirali Defendera do kućice na Bukumirskom jezeru gazimo snijeg nekih sat i po. Nema mjesečine, ali put kroz šumu se vidi kao da je dan.
Otvaramo kućicu, nalažemo dva šporeta na drva i organizujemo klađenje na koliko ćemo popeti termometar koji je krenuo sa -6. (Zagrijali smo prostor do +17, a pobjednik Vladeta je zbog alko-apstinencije odbio nagradu u pivu. Popili smo ga nas trojica gubitnika).
NEDJELJA, 7. MART
Iako smo ustali u 5, ka vrhu krećemo u 6:30.
Jutarnji mraz i nekih -9 smo brzo anulirali hodom, a već u prvom kuloaru smo postigli radne temperature…
EPILOG
U takvim danima, kada nebo nema oblačka, a vjetar zaleta ni tračka, i kada zimsko sunce raskalašno miluje svojim zracima, tada svaki trenutak češka hipofizu i povećava lepršavu zaljubljenost u Nju. A Ona, Ona je najljepša!
Na uspon iz Grbaje, krećemo oko 9 i 30. Možda malo kasno za uspon na Karanfile, ali ispijanje prve, jutarnje kafe sa pogledom, ispred doma Radničkog je poseban gušt. To znaju samo privilegovani.
Red šume, red sipara. Stijena. Malo opreza, više kondicije i za nekih 3 i po sata ste na vrhu. A, gore? Spektakl. Nema čega nema. Lijevo Ropojana, Rosni vrh, centralno mjesto zauzima Maja Bojs, iza koga izbija najviši vrh masiva, Jezerce. Na drugoj strani Popadija, Talijanka, Trojan, a ispred nas, sada već popularni vrhovi Fortit, Dževahirit, Zastanit, Vojušit. Nastavljamo cijelim grebenom do Velikog vrha i još jednog u produžetku.
Odmaramo uz pivo koje nema cijenu.
Vraćamo se do Sjevernog istim putem i spuštamo do Krošnjinog prolaza i dalje do Pečurke, gdje odlučujemo da probamo naći stazu do Očnjaka. Uočavamo stazu koja nas vodi do Šupljih Vrata, mjesta gdje jedna stijena ljubi drugu. Iako je prolaz obezbijeđen sajlom, penjanje kroz ovaj dio zahtijeva dodatni oprez, jer je teren krušljiv i lako se kamenje odvaja.
Po prelasku Šupljih Vrata, nismo mogli da uočimo stazu koja bi nas vodila prema Očnjaku. Odlučujemo da kredemo desnom stranom, jer nam trek i pokazuje da smo možemo tim putem. Dobro utabanom stazom stižemo u podnožju Očnjaka, na nekih 1800 mnv. Kako je već bilo prošlo 18h, ostavljamo crnogorski Matterhorn za naredni vikend, i nastavljamo se spuštati prema dolini.
Povratak u Grbaju, opasanu oštrim planinskim vrhovima, podari nam zasluženi odmor sa prijateljima. Ispred doma. Pored vatre. Uz muziku i pivo.
P.S. kada je Bog stvorio planinu, sigurno je mislio na čovjeka, da mu život učini ljepšim.
U periodu od 11.-16. septembra 2020. godine, na lokaciji planinarskog doma podno Maganika, na katunu Đatlo obilježen je dan osnivanja našeg kluba “Visokogorci Crne Gore”.
Sve planirane aktivnosti su više nego uspješno realizovane počevši okupljanja u posljepodnevnim satima u petak 11.09. do više uspona na vrhove Maganika od strane planinara iz više planinarskih klubova iz Crne Gore i regiona.
U subotu 12.09. prva grupa pod vodstvom Aleksandara Đajića zajedno sa Batom Radulovićem, Ivom Verigo, Violetom Marković, Jelenom Radović, Ivom Perčin i Brano Baltić uspeli su se na Trešteni vrh sa sjeverne stane feratom koja je prethodnih mjeseci uređena i obezbjeđena sajlama i gdje su postavili meomorijalnu ploču našem dargom Milanu. Ovaj smjer ka Treštenom vrhu nazvan je „Milanova staza“.
Druga grupa od 11 planinara iz više klubova popela je Međeđi vrh (2139mnv) pod vodstvom Dragana Bulatovića.
Po povratku grupa sa uspona na Trešeteni i Međeđi vrh u večernjim satima održan je rok koncert muzičkog projekta u prirodi “Wider Horizons”. Ivan Savić pokretač ovog muzičkog projekta je u nadahnutom govoru podsjetio prisutne da je i ovo bila davna želja našeg preminulog druga.
Uživanje uz fantastični rok bend trajalo je od ranih večernhih sati do oko dva sata poslje ponoći.
“Wider Horizons” je svim učesnicima okupljanja ali i stanovnicima obližnjih katuna, koji su nam se pridružili, pružio nezaboravni muzički performas i druženje.
Nedelja 13.09. je bio dan predviđen za uspone i druženja po vlastititim željama. Ekipa planinara iz Novog Sada je ponovila uspon na Međeđi vrh.
U popodnevnim satima većina se razišla varćajući se svojim obavezama, a mala grupa je ostala do srijede zajedno sa Đajom.
Ova mala ali odabrana ekipa je u ponedeljak odradila turu na Razbijenu Jelu, a u utorak ponovila uspon na Trešteni vrh istom rutom.
Vaši komentari