Ovaj masiv nalazi se izmedju Komova i Albanije, ispod njega protiče Mojanska rijeka a sa druge strane je albansko selo Seferce. Na lijevim obroncima gledano sa Komova nalaze se Tomova glava i Biograd koji spuštaju ka selu Kuti a desno se nastavlja na Mojan, Maja Zabeljit, Maja e Made i Planinicu. Ovamo se rijetko ide a mi smo iskoristili trinajstojulske praznike da prvi put odemo u ove krajeve.

 Datum:13./14 jul 2011.

Vrhovi: Ilijina Glava 2175 mnv, Žijeva Glava 2169 mnv i Paunova Glava;

Ekipa: Igor Stojović, Boris Čelebić;

 Do kasno smo sjedjeli u Lovcu, Đaja i Marko nisu mogli sa nama i teško nam se bilo odvojit. Stojo je vozio preko Veruše i Trešnjevika a put se otegao. Uhvatio nas je mrak relativno rano ali uspjeli smo pogoditi Konjuhe i krenuti ka Japanu, međutim, posle mosta na Mojanskoj rijeci naišli smo na ponešeni put, dalje se nije moglo ni terencem.Prvobitni plan katun Surdup ispod Mojana je otpao.  Sjetio sam se sa karte katuna  Ravni i krenuli smo u noćnu potragu za putem koji vodi do njega. Pun mjesec, gusta šuma, ponoć prošla odavno, makadam užasan a ne znamo što nas čeka dalje i oćemo li se imat đe okenuti. Uz sve to na umu nam je  Đajina priča iz Lovca o Mojanskoj rijeci kao velikom rezervatu međeda. Priznajem nije nam bilo sve jedno, mučim i sebe i passata ali nekako napredujemo, Stojo odavno predlaže da se stane i kampuje a mene nešto ćera dalje. Sjećam se da sam na google eart vidio ogromnu zaravan i neki objekat na katunu Ravni. Nadam se da će se pojaviti svaki čas. Negdje oko 2 sata ujutro iznenada i bez najave iz guste šume iskočili smo na lijepu i veliku livadu i veliki objekat. Stojo reče nećemo čovjeku pred kuću ali čim smo se malo primakli skontao sam da se radi o napuštenoj karauli. Nešto smo pojeli, raširili šator, naložili vatru i otišli odmoriti koliko se moglo do 6 sati u koliko smo navili satove.

Ustali smo i kao vojna lica za 15 minuta bili spremni za pokret. Ogromna jata komaraca uporno su nam pili krv i pratili su nas dosta visoko, šuma, livada, sunce, vjetar, ništa im nije smetalo. Vidjeli smo dva prelijepa vrha kao Materhorn i krenuli uz njih računajući da je sa druge strane livada. Kako smo napredovali ka vrhu u jednom trenutku kontam da je stijena krušljiva a pred nama smjer ocjene oko 3 ali bez sigurnog hvata i riješismo da odustanemo od ova dva vrha. Sišli smo siparom i izašli na greben ispod Žijeve glave i tek tada skontali da je taj vrh Materhorn sa svake strane i da je nepenjiv bez opreme a i sa njom teško zbog krušljive stijene.

Posle tih detalja sve ostalo je bila lagana šetnja po livadama i to grebenski uz pogled na Komove, Prokletije i Kučke planine.

Po povratku idemo do Ulotine da se vidimo sa Marijom i svraćamo kod nje na ručak. Ostali smo da noćimo na obali Lima, Stojo se kupao ja malo pokvasio i to bi to . Dođoše Marija i Rašo Vulić, ložili smo vatru družili se i pokušali da napravimo krtolu i slaninu ispod sača, ali nikad gora nije bila. Ali noć bi vrhunska i ostasmo do kasno.

U nedelju smo probali da izađemo passatom do jednog katuna ispod Plane na Zeletinu ali nismo uspjeli, previše strm teren i razlokane krivine nijesmo mogli savladati. Otišli smo opet u Konjuhe i na Trešnjevik izbili otud nekim makadamskim putevima sa vrhunskim pogledom. Od Trešnjevika pravo pud Lise do prvog izvora, a tamo hlad, vatra, roštilj i plandovanje.

 Boris Čelebić