Smrt je sastavni dio življenja i bitisanja, neminovnost o kojoj ne želimo govoriti, misliti… I koliko god bila neminosvnost, ne možemo prihvatiti nečiji odlazak bez onog osjećenja koje proizvodi saznanje da smo svi prolazni i trenutni. Na žalost, kada su u pitanju ljubitelji visina, posebno ekstremnih uspona na Himalajima, u poslednje vrijeme smo prečesto u prilici da konstatujemo kako je otišao još jedan iz plejade. To moramo učiniti i ovoga puta, u znak pijeteta prema svima koji su zlatnim slovima upisali svoje ime u istoriju alpinizma, himalajizma, planinarenja.

Takav je bio i 51-godišnji Poljak Artur Hajzer. Rođen 1962. godine pripadao je zlatnoj generaciji poljskog alpinizma, nacije kaoja se ima čime podičiti kada su u pitanju dosezanja planinskih vrhova svijeta. U ovu generaciju spadaju legendarni Jerzy Kukuczka, Wanda Rutkievitz i Krzysztof Wielicki za koje je čuo svak ko se jednom obreo na bilo kom planinaskom vrhu. Hajzer je u svojoj alpinističkoj karijeri napravio brojne istorijske uspone među kojima je prvi zimski uspon na Anaparnu 3 u februaru 1998. godine, prvenstveni smjer preko jugoistočnog grebena Manaslua i prvenstveni smjer po zapadnom grebenu Shisha Pangme u alpskom stilu. Vrijedan pažnje je i njegov uspon u južnoj stijeni Lhotsea, gdje je dostigao visinu od 8516 m, samo 200 m od vrha, zatim uspon južnom stijenom Annapurne s legendarnim Kukuczkom.

Hajzer je smrtno stradao u nedjelju 7. jula prilikom silaska niz Japanski kuloar na himalajskom vrhu Gasherbrum 1 (8068 m). On je zajedno sa Marcin Kaczkanom imao plan za brzinski uspon na Gasherbrum 1 i Gasherbrum 2 ali su na visini 7600 m bili prisiljeni na spuštanje zbog jakih vjetrova. Postoje indicije da je u kuloaru pao i Marcin ali on je uspio stići u logor II odakle se odmah po saznanju za nesreću zaputila spasilačka ekipa ruskih alpinista ali Hajzeru nije bilo pomoći.

Hajzer se vratio u Himalaje da podrži novu generaciju poljskih alpinista. Njegova smrt predstavlja veliki gubitak za poljski alpinizam, drugi u ovoj godini nakon smrti Macieja Berbeke i Tomasza Kowalskog, u martu nakon njihovog prvog zimskog uspona na Broad Peak, o čemu smo pisali na našim stranicama.

Legendo, počivaj u miru.