Kad god najave loše vrijeme, a ne želimo ostati u Podgorici, Kučke planine su najsigurnija opcija, odlično ih poznajemo a i pristup je jednostavan i brz.

Datum: 5.-7. jul 2013.;
Popeti vrhovi: Surdup 2184m, Štitan 2064m, Pasjak 2024m, Torač 1842m;
Učesnici: Savić Glendža, Filip Roganović, Igor Stojović, Jelena Simićević, Boris Čelebić, Marija Đjić, Aleksandar Đajić i Miljan Vešović;

Iz Podgorice sa dvoje vozila krećemo ka Bukumrskom jezeru, usput se zaustavljamo da na jednom skrovitom mjestu „uberemo“ snijeg za hlađenje piva. Stižemo do jezera i produžavamo do zadnjih livada podno Torča. Lavina je obalila dosta drveća pa za vatru ne brinemo. Uveče duva neki vjetar, moglo se i bez njega ali ipak smo uspjeli ostati pored vatre i družiti se.

Ujutro krećemo na Pasjak: Savić, Filip i ja, uželio sam se uspona na ovaj vrh, nisam bio već dvije godine, možda i više. Zbog vjetra se ne zadržavamo dugo na vrhu već se vraćamo nazad kako bi se pridružili Stoju i Jeleni koji su otišli direktno na Surdup. Savić ih stiže taman pred strmi dio snijega u kojem im pravi stope kako bi lakše izašli na prevoj između Surdupa i Štitana. Sustižemo ih ja i Filip ali Filip zbog neadekvatne obuće ima problema na klizavom snijegu pa mu ni stope ne pomažu previše. Na kraju poslije dva klizanja ide desnim krajem i zaobilazi snijeg penjući se uz stijene do prevoja. Ubrzo izlazimo na vrh Surdup ali i ovdje vjetar ne dozvoljava preveliko opuštanje. Krećemeo ka Štitanu, penjemo se na vrh i odmah spuštamo u pravcu Toljevaca. Vrijeme se kvari i odustajemo od uspona na te vrhove. U silasku hodamo po snijegu a na pojedinim mjestima velike škrape pokrivene tankim slojem leda upozoravaju na opasnosti koje može prirediti ljetnji snijeg koji samo kamuflira škarpu i ne daje siguran oslonac. Zbog toga smo odustali od uspona na Biges e Gimajet, ustvari, odložili smo ga za neki drugi put.

Stižemo do kampa, prilično rano. Neko pijucka pivo neko spava, dolaze Tanja i Neda sa djecom, te se malo družimo. Ubrzo odlaze a dolazi Peranović sa motorom i pridružuje nam se u kampovanju. Vrijeme je uglavnom poslužilo jer je kiša padala negdje oko nas, ali nas je nekim čudom zaobišla kao i grmljavina, a najbliži grom koji se čuo udario je negdje u pravcu Vile i Štrungeze. Sjedimo do kasno uz vino i muziku sa Stojovog Jamaha muzičkog uređaja, kojeg nisam uspio utuliti..

Ujutro dolaze Đaja, Marija, Miljan i djeca. Svi krećemo na Torač, ekipa sa jučerašnje ture malo brže a Đaja sa svojim vrtićem polako i u navezi. Izlazimo na vrh Torča i uživamo u pogledu, vjetar slabiji nego juče ali ipak duva. Ubrzo za nama dolazi Đaja sa šinobusom i vraća se u kamp dok mi nastavljamo grebenom Torča i penjemo još dva vrha Sirovi i Suvi Torač. Silazimo na Bukumirsko jezero i kupamo se ali voda je hladna i nije baš za uživanje. Par skokova sa improvizovane sakakaonice i par zaveslaja i brže bolje napolje na sušenje. Ponovo dolaze Tanja, Neda i djeca. Improvizujemo izmedju kangoo-a i defendera hladovinu od šatorskih krila, pijemo pivo i družimo se do kasno popodne.

Boris Čelebić