Visokogorci  Crne Gore izveli su na Badnji dan 6. januara 2011.godine uspješan uspon na Međeđi vrh 2139 m, najviši vrh u planinskom masivu Maganika. Bila je ovo tura predviđena našim planom za ovu godinu, i već četvrti uspon u ovoj godini!

Datum: Badnji dan, 06.01.2011.

Ruta: selo Granica 1150 m – katun Poljana 1600 m – Mali vrh 2070 m  – Međeđi vrh 2139 m – katun Maganik 1580 m – katun –  Poljana – selo Granica

Visinska razlika: 1000 m

Vrijeme provedeno na usponu: 11 h ( 6  h  do vrha i  5 h povratak)

Vremenske prilike: u početku vedro, kasnije oblačno sa kratkotrajnom maglom i sunčanim intervalima

Vođa uspona: Dragan Bulatović

Učesnici:Tanja Pavličić, Milijana Đeković, Boris Čelebić, Aleksandar Đajić, Duško Bošković i Zoran Prljević

 Krenuli smo  iz  Podgorice u pravcu Rovaca na Badnje jutro nešto posle  4 h i  zahvaljujući provjerenim  »terencima« Defenderu i Vitari uspjeli smo, uprkos ledu i snijegu, da se probijemo do mjesta Trešak (1100 m) u selu Granica.  Na uspon smo krenuli u 6 h i 20 min po veoma hladnom vremenu prteći tridesetak santimetara dubok snijeg. Nakon nešto više od dva sata stigli smo na katun Poljana koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1600 m. Tu smo napravili kraću pauzu okrijepili se toplim čajem i suvim voćem, pa  nastavili dalje u pravcu Međeđeg vrha. Kako je snijega bilo nevjerovatno malo za ovo doba godine nijesmo mogli peti neki od priželjkivanih zimskih smjerova, nego smo peli praktično ljetnjim smjerom preko grebena Malog vrha. Uspon je uprkos lošem snijegu i paru teških detalja (izlazak na greben Malog vrha i silazak sa njega na prevoj ispod Međeđeg vrha) protekao u najboljem redu, tako da su već u 12 h i 15 min. svi visokogorci stajali na najvišem  vrhu Maganika. Centralna pozicija Maganika i dobro vrijeme omogućili su  nam  jasne i prekrasne  poglede na sve crnogorske planine. Sa vrha smo se, podijeljeni u dvije grupe, spustili niz dva strma kuloara  na drugu stranu u Maganički katun, a onda nastavili dalje prema katunu Poljana i selu Granica. Kod auta smo stigli u 5 h i 20 min. poslije 11 sati napornog planinarenja, iscrpljeni,  ali veoma zadovoljni  obavljenim poslom. Žeđ smo utolili hladnom »Bavariom« i  nastavili povratak kući dogovarajući se usput o novim pohodima. Bio je ovo još jedan dobar trening za nas „Visokogorce“ , a pred nama  je nadamo se još jedna uspješna  planinarska godina. U prvi veliki pohod van granica naše zemlje, na najviši vrh Afrike Kilimandžaro, keće naša Tanja već 14. januara, a  mi joj želimo srećan i uspješan pohod.

 U Kolašinu, 07.01.211.g.                                           Vođa uspona

                                                                                   Dragan Bulatović