Ovo nam je već peti vikend koji smo proveli na Maganiku čisteći i markirajući stazu 451, koja polazi iz Međurječja-Mrtvo Duboko-Granica-Đaklo-Poljana-Maganik-Zabrđe-Velje Duboko-Mrtvica i duga je oko 50 km.

Datum: 18-19.10.2014.;
Ekipa: PK Cmiljača Bijelo Polje, Vlado i Boban Čabarkapa;
PK Prekornica: Neno Kalezić i Mića Lakić;
PK Visokogorci: Zoran Prljević, Milan Radović, Boris Čelebić;
Vrijeme: sunčano i toplo;
Subota: Trešteni vrh 1980 mnv;
Nedelja: Markiranje i čišćenje staze od katuna Maganik preko Zabrđa, niz Rečicu u pravcu Veljeg Dubokog;

U subotu smo Neno, Mića i ja rano krenuli iz Podgorice do skretanja sa magistrale za selo Trmanje, gdje su nas čekali Vlado i Boban. Kolima smo stigli do iznad sela Granica, gdje smo se smjestili na kamion koji je prevozio mještane koji su bili u akciji pošumljavanja oko katuna Maganik. Bilo je to zanimljivih pola sata vožnje uz dobru pjesmu i lijepo druženje na karoseriji kamiona. Pomalo nam je bilo žao kad smo se na Poljani morali rastati ali njih je čekao rad , a nas hodanje do Treštenog i Međeđeg vrha.Vlado i Boban su prvi put na Maganiku pa im je želja bila da penju najviši vrh na planini, tako da su krenuli put Međeđeg vrha, a mi preko prevoja imeđu Male i Velike Straševine, stazom do podnožja Treštenog. Ovog puta riješili smo da probamo lijevu rutu i krenemo od strane Međeđeg vrha, i po dosta finom terenu uspjeli smo izaći na prvi vrh. Ispred nas se nalazio plato, bez dominantnog vrha, ali po karti najviši je onaj koji je najbliži Mrtvici, pa smo se tamo i uputili. Predjeli su djelovali nestvarno, ogromne i duboke škrape i oštra stijena otežavali su kretanje, a na 4-5 mjesta smo morali i preskakati preko dubokih jama. Prošli smo pored oznake M4, pretpostavljam oznaka za neki od ulaza u jame koje istražuju speleolozi i uspjeli stići do vrha koji je najviši u masivu Treštenog vrha, mada je teško od oka ocijeniti koji je najviši budući da uvijek kada izađete na neki od ovih kamenih platoa imate osjećaj da je onaj preko puta viši. Prilično umorni dolazimo na katun Poljana i smještamo se u kolibu Zorana Bulatovića. Staza do Treštenog vrha je dobra i bez nekih tehničkih detalja, ali kretanje po platou je rizično zbog škrapa koje je na pojedinim mjestima potrebno preskakati. Posebno je u povratku težak jedan skok jer se skače sa manje visine na veću. Ruta kretanja po vrhu obilježena je naslaganim kupicama, pretpostavljam od strane speleologa.U subotu popodne nam se pridružuju Zoran i Milan, a Vlado i Boban se vraćaju za Podgoricu.

U nedelju smo krenuli preko katuna Maganik prema katuna Zabrđe, gdje se dijelimo u dvije grupe. Milan i Zoran se vraćaju i markiraju stazu u pravcu katuna Maganik, a Neno, Mića i ja silazimo do katuna Zabrđe prateći i markirajući stazu koja je u ovom dijelu jasno vidljiva i dobra. Ispred samog katuna, napravili smo omašku u dužini od 300 m, i to je ostalo da se ispravi sledeći vikend. Od katuna Zabrđe staza strmo spušta ka potoku Rečica, i u tom dijelu je prilično zarasla ali uočljiva. Posle tog dijela dolazi kratki travnati plato anakon njega staza prelazi preko terena kojeg je devastirala lavina u dužini od oko nekih 100 m. Posle ovog dijela staza je prilično dobra i potrebne su manje korekcije do izvora Rečice. Kako poslije izvora nismo mogli jasno pratit stazu, odlučili smo da prestanemo sa markiranjem pa ćemo neki naredni vikend taj dio sastaviti startujući iz Veljeg Dubokog gdje se staza spaja sa stazom koju smo već markirali kroz kanjon Mrtvice. Do Veljeg Dubokog imali smo većim dijelom dobru stazu, ali kako nismo bili sigurni da smo na dobrom putu, nismo ni mrakirali. Po povratku kući, posle upoređivanja treka sa rutom ucrtanom na karti, utvrdili smo da smo samo na dva mjesta imali manja odstupanja i da smo većim dijelom ipak pratili stazu.U povratku smo se od Veljeg Dubokog do na Liješnje, opet vozili na tamiću, gdje nas je čekao Zoran.

Na ulazu u Mrtvicu imali smo neprijatno iznenađenje: Stara drvena tabla sa natpisima, koju smo nedavno prefarbali i obnovili natpise, neki „revnosni građanin“ je bacio niz put u kanjon Morače, a markacije koje su usmjeravale stazu, desno iznad livade na pravu i prvobitnu rutu, bile su uništene. Kamen na kojem je bila ucrtana markacija, izvađen je i bačen, a drvo na kom je bila pojasna markacija, posječeno je.

Za sledeći vikend ostaje da krenemo iz Veljeg Dubokog, očistimo stazu do izvora Rečice i markiramo dio koji nedostaje. Nadamo se, da nas najavljeni snijeg neće spriječiti da ove godine završimo stazu, i za sljedeće proljeće organizujemo dvodnevni promotivni prolaz cijelom dužinom. Staza prolazi kroz nevjerovatne krajeve i najveća joj vrijednost upravo u raznolikosti pejzaža.

Boris Čelebić

Maganik-Trešteni vrh i markiranje staze br. 451 (18/19 10.2014.)