Maganik je centralna planina Crne Gore. Svojim izbrazdanim kamenitim padinama i velikim vrtačama podsjeća na mjesečevu površinu. Iskoristili smo lijep novembarski dan i uživali u usponu na najviši vrh ove planine. Zadovoljstvo je bilo veće time što su sa nama bili naši prijatelji iz PSK Cmiljače iz Bijelog Polja..

Planina: Maganik;

Vrh: Međeđi vrh 2139 m;

Datum: 06.11.2010.

Učesnici: Tanja Pavličić, Duško Bošković, Zoran Prljević, Dragan Bulatović, Ivo Bulatović (1,5 godinu), Milan Radović, Slavoljub Šarić, Ljubiša Bošković i tri člana PSK Cmiljače iz B.Polja: Zehra Balić, Ivona Jočić i Abaz Kujović;

 U subotu, 06.11.2010. krenuli smo na najviši vrh Maganika, Međeđi vrh (2139 m.). Okupljanje je bilo u već čuvenom baznom kampu većine naših uspona u krčmi Kod Raša u Međuriječju, gdje smo zviznuli po jednu krušku i uputili se prema Trmanju. Autima smo došli do katuna Maganik (1600 m.), odakle smo krenuli na uspon u 10,10 h. Vrijeme idealno, sunčano, toplo, bez vjetra. Na vrh smo izašli za tačno 2 sata, tj. u 12,10 h. Usput smo popeli i susjedni vrh na kome je ploča stradalima u avionskoj nesreći na Maganiku 1973. godine. Pogled je bio fantastičan, sve crnogorske planine su bile kao na dlanu. Na istoku je dominiralo Jezerce i masiv Prokletija, na sjeverozapadu Bobotov kuk, malo zapadnije Vitlovi, na jugu Rumija… Sve u svemu, fantastičan jesenji dan u centralnoj planini Crne Gore…

 Milan Radović