Dolazeći nebrojeno puta u dolinu Ropojane, još od sela Vusanje, svojom vitkom figurom privlačio je pogled i slao nijemu pozivnicu. Nalazi se na kraju doline posle katuna Runice i izdiže iznad albanske alpske doline Theth. Sa dvije strane je vertikala, u pravcu Theth-ija je 800m visoka, na mnogim mjestima i previsna stijena, a samo sa jugo-istočne i istočne strane ima strme travnate police po kojima je moguć planinarski uspon. Leo Đokić i ja pokušali smo u julu 2011. godine uspon iz Thethija ali zbog kiše i vjetra nismo mogli dalje od ćafe Peja.

Ekipa: Neno Kalezić-PK Prekornica
Boris Čelebić- Visokogorci Crne Gore;
Datum: 14-16 mart 2014.;
Planina: Prokletije;
Vrhovi: Harapit 2218 mnv; Crveni krš 1775 mnv;
Kamp: Runice, kod karule kod izvora Seu e Barda;
Vrhovi u Vasojevićko-Bratonožićkom kraju: Đurilovac 1354 mnv i Vjetrenik (Anteševac 1283mnv);

Neno Kalezić iz PK Prekornica i ja pošli smo iz Podgorice za Gusinje i Ropojanu sa ciljem da se oprobamo u zimskom usponu na prokletijski vrh Maja Harapit. Iznenadilo nas je kako ima malo snijega i pogotovo što je Ropojansko jezero suvo, bez vode i snijega. Kolima stižemo do samog jezera i oko 15,10 h krećemo planinarskom stazom „Peaks of Balkans˝ u pravcu napuštene albanske karaule duboko na Runicama kod izvora Seu e Bardhe. Staza kroz šumu je uglavnom suva ili sa tankim slojem snijega, a prvi veći snijeg počeo je na platou Runice. Uspjeli smo da za dana stignemo do karaule, u kojoj smo se i smjestili. Nosili smo i šatore ali nam se učinilo da će nam biti toplije u karauli. Imali smo vremena da osmotrimo okolinu i vidimo koji bi vrh mogli penjati sjutra pošto jeHarapit trebalo peti u nedelju sa Pavlovićem i ekipom iz PK „Radnički“ Beograd.

Ustajemo relativno kasno i oko 6,30 h krećemo na uspon. Topla noć navela nas je da odustanemo od zamisli da izvedemo zimski uspon na Popluks. Harapit je već u šest ipo grijalo sunce. Odlučujemo da idemo malo korigovanom rutom koju nam je predložio Ahmet Reković, a ne ljetnjom stazom i prilazimo mu sa sjeverne strane. Na pojedinim mjestima snijeg drži dobro ali većinom je loš. Dolazimo do ispod sjeverne stijene i zaobilazimo je sa lijeve strane ulazeći u široki kuloar koji je sjevero- istočno orjentisan i njime izlazimo na sedlo neposredno ispod vrha. Kuloar nije toliko strm koliko je loš snijeg, koji puni zubce od dereza i svako malo ih moramo čistiti. Uspon olakšavaju dvije alatke koje koristimo, bajla i cepin. Sa sedla idemo desno i prebacujemo se na u jugoistočnu stranu te traverziramo do grebena. Potom uz prilično isturenu padinu grabimo ka vrhu. Na jednom mjestu, ispod samog vrha, pukotina nas je malo zabrinula i unijela zebnju od lavina koju je podgrijavao i mekani sloj snijega od nekih 20 cm koji je prekrivao zaleđeni sloj koji ni glava cepina nije probijala. Ipak nas je blizina vrha od nekih 50 metara , natjerala da krenemo dalje. Poslije 2 sata i 45 minuta izlazimo na vrh. Pogled je prelijep, srećni smo zbog uspona, ali mislimo o povratku. Ne zadržavamo se dugo jer treba organizovati spuštanje po ovako lošim uslovima snijega. Pokušavajući da napravim postolje od ranca za samookidajuću fotografiju, fotoaparat „šaljem“ na putovanje od preko 200 metara sniježnim kuloarom od čega je 50 metara bio let preko stijene. U povratku ga nalazimo. Radi i dalje kao da se ništa nije disilo. Vraćamo se istom stazom, grabimo ka karuali vidno iscrpljeni. Razmišljali smo se da nastavimo na neki od okolnih vrhova ali kvalitet snijega je ubio svaku želju za planinarenjem.

Pakujemo stvari i krećemo za Plav, iako smo uspjeli popeti Harapit, dvočlana ekipa je mala za teške zimske uspone na Prokletije pa odlučujemo nedelju posvetiti nekim vrhovima bez snijega. Na početku Runica srećemo Dragana Pavlovića iz PK Kopaonik i Aleksandra Tijanića iz PK Radnički koji su doveli grupu planinara. Razgovaramo i prenosimo im informacije o stanju snijega, a i našoj prtini koju mogu ispratiti na nedeljnom usponu. Pozdravljamo se i nastavljamo dalje.

Na jezeru problemi sa gumom koji me često prate. Probušena guma, pumpa ne radi , slomili smo i ključ jer je jedan šaraf zapekao, srećom imao sam sprej za pumpanje guma i on je spasio situaciju. Uz pivo srećni i zadovoljni dolazimo kod Dašica, Nenove ujčevine. Družimo se sa njima i ostajemo na konaku. Iskoristio bih priluku da im se zahvalim da toploj i domaćinskoj dobrodošlici.

U nedelju krećemo na svojevrsni planinarski maraton. Iz Lijevog Meteha krećemo na Prsov i Crveni Krš, odkale se pruža odličan pogled kako na Prokletije tako i na Plav i jezero. Vraćamo se preko Trešnjevika i kod sela Lopate krećemo u pravcu sela Malo Slacko odakle penjemo vrh Đurilovac. Vraćamo se do kola i produžavamo put do prevoja Vjeternik odakle penjemo istoimeni vrh, gdje nam magla iznad Podgorice uskraćuje inače odličan pogle na glavni grad.
Uslijedio je povratak doma na zasluženi odmor poslije vrhunske vikend ture.

Boris Čelebić

Maja Harapit (14.-16.03.2014.)