Kratki decembarski dani, malo snijega na planinama i standardna dilema gdje poći ovaj vikend. Na opšte zadovoljstvo čitave ekipe ovaj put smo ispunili želju Ivana Femića i otišli na Moračke planine, za većinu prvi put, a i za nas koji smo već bili ovo je bila posjeta posle duge pauze.

Datum: 10 decembar 2016 godine;
Ekipa: Marija Remiković, Jovan Čičarević, Boban Čabarkapa, Ivan Savić, a od Visokogoraca: Zoran Prljević sa Nerom (skoro labrador), Ivan Femić, Filip Roganović, Boris Čelebić;
Moračke Planine-vrhovi: Mali Žurim, Četkov Vrh, Krstac, Zvornik, Lastva.
Jezero: Kapetanovo
Tehnicki podaci: Oko 7:30 sati hoda, visinska razlika oko 1600 m i pređenih oko 18 km.

Dobar put do Zagaračkog katuna i relativno kratko vrijeme vožnje od Podgorice čini ovu stranu Moračkih planina privlačnom planinarima i ljubiteljima prirode. Centralno pozicionirane pruža prelijepe poglede kako na Durmitor, Bjelasicu, Komove, Kučke planine, Maganik, tako i na Prokletije, a vidljive su i primorske planine. Strane planina okrenute ka Lukavici i Kapetnovom jezeru pitome su i raj su za zimske turno skijaške ture, dok su strane koje padaju ka rijeci Morači, čitav niz vrhova od Štita preko Lastve, Zagradca, Podskih vrhova vrhunske za ljubitelje penjanja snijegom zatrpanih kuloara.

Na Zagaračkom katunu dočekao nas je jak vjetar ali i sunčan dan i lijepa vidljivost, par slojeva garderobe a poneko i u perjanim jaknama i oko 8:00 smo krenuli ka našem prvom cilju Malom Žurimu. Posle sat vremena našli smo se na ovom prelijepom, možda i najljepšem vrhu Moračkih planina, ali zbog vjetra napravili smo samo par fotografija i nastavili u pravcu Ćetkovog vrha. Nera, Zoranov pas koji u svojoj planinarskoj biografiji ima upisano i Maja Jezerce na Prokletijama, u jednom dijelu je morala primiti našu asistenciju i na dva mjesta smo je penjali/spuštali niz stijenu, ali to ne umanjuje njen rezultat. Posle lijepe travnate livade prebacili smo se na osojnu stranu i po zaleđenom snijugu uz poneko bezazleno klizanje stigli do ispod Ćetkovog vrha. Do vrha nas je čekala prilično usprta strana, ali srećom kratka, i gore kao nagrada prvi pogled na Kapetanovo jezero. Potom smo grebenom prešli na vrh Krstac i uz manje gubljenje visine prešli na Zvornik i uz padine prošarane, sada već smekšanim snijegom, krenuli ka najvišem vrhu Kape Moračke-Lastvi. Na vrhu duža pauza ze jelo, pivo i uživanje u nestvarno lijepim bojama svega što nas je u tim trenucima okruživalo. Lagano smo krenuli ka Kapetanovom jezeru gdje smo posle kraće pauze nastavili put ka Zagaračkom katunu prečicom ispod Stubice i Crvene Grede. Na katun stižemo tačno da uhfatimo par finih fotografija zalaska sunca i popijemo preostalo nikšićko.

Nažalost predlog Ivana Savića da se druženje nastavi kod njega kući, uz domaću rakiju i krtolu iz njegovih rodnih Pepića kod Plava nije realizovan, ali zato smo dobili njegove fotografije gdje je maksimalno iskoristio pejzaž, svjetlost popodnevnog sunca ali i ljepotu učesnika ove planinarske ture.

Tekst: Boris Čelebić
Foto: Ivan Savić

Moračke planine (10.12.2016.)