Zevsov dom je uvijek primamljiv za svakog planinara i atraktivan za uspon u svim godišnjim dobima. I ovoga puta, i pored prilično lošeg vremena, pružio je čari visokogorskog planinarenja i mistiku planine bogova…

Datum: 25./26.09.2014.;

Planina: Olimp;

Vrh: Mitikas 2918 mnv;

Učesnik: Milan Radović;

Na poziv moje drage prijateljice Zehre Balić iz Planinsrskog kluba „Cmiljače“ iz Bijelog Polja, priključio sam se ekipi koja je krenula na turističko putovanje u Grčku sa zadatkom da vodim manju grupu zainteresovanih za uspon na Olimp. Po planu, trebalo je da na uspon krene 7 članova ekipe. Tokom samog puta došlo je do promjene, odnosno do odustajanja više zainteresovanih što je, ispostaviće se, bila dobra odluka. Jer, sastav ekipe nije bio planinarski, dame, uglavnom profesorice nekoliko bjelopoljskih škola nijesu bile vične planinarenju, a Olimp sa svojom visinom od 2917 metara, posebno u uslovima lošeg vremena, nije pogodna planina za prve planinarske korake…

Atmosfera u ekipi je bila pozitivna, pa sam se brzo, već po ulasku u autobus u srijedu veče 24.09.2014.  u Podgorici uklopio iako većinu putnika nisam poznavao. Pošto nas je u autobusu bilo upola manje u odnosu na broj mjesta, mogli smo se opustiti i prilično dobro odspavati noćni put kroz Albaniju i Makedoniju. Pošto smo u Grčkoj promašili put za Solun i otišli prema Larisi, odlučili smo se za promjenu plana: umjesto u Paraliju, otići ćemo na Meteore koji su planirani bili za sjutradan, pa popodne za Paraliju usput svrativši do Litohora i Priona gdje bi se iskrcala ekipa koja kreće na Olimp. Za petak je najavljena kiša u ovom području pa su neki od zainteresovanih odustali od Olimpa. Na kraju, ekipu su, pored mene, činila dva momka koja nikada ranije nisu popela vrh viši od 2000 metara, Denis Puzović iz Bijelog Polja i Bojan Kuburović iz Tuzi.

Iz autobusa izlazimo oko 20 h, 5 km prije Priona. Autobus nas je mogao primaći do početne tačke, ali, neke od dama su se prilično unervozile zbog cjelodnevnog puta i jedva su čekale Paraliju. Bilo je i prigovora: „lako je ovako planinariti, evo vas dovezosmo do doma“. Naravno, nisu ni imale prestavu šta znači penjati 1000 metara visinske razlike. Odlučio sam da stanemo na proširenju gdje se autobus mogao okrenuti i da odatle krenemo pješice prema Prioniju i dalje uz planinu. U ovo doba niko ne kreće prema planinarskom domu, ali, ovakvo rješenje je iznudila promjena plana odlaska na Meteore.

Denis i Bojan nemaju čeone lampe, pa se snalazimo sa mojom. Do Priona stižemo za sat i nastavljamo dalje stazom uz planinu. Nametnuo sam prilično jak tempo, ali su momci dobro pratili. Ljudi iz doma su primijetili lampu na stazi pa su nam davali svjetlosne signale da nas čekaju budući da se u domu gasi struja u 22 h. Pri kraju uspona, Bojan je sve teže podnosio ritam ali je izdržao do doma. U dom stižemo tačno u 23 h, tri sata nakon polaska. Odmah odlazimo na spavanje. Bojan nam saopštava da će ostati u domu da odmara i da neće krenuti na uspon.

U petak, 25.09. ustajemo u 6 h. Dočekuje nas niska oblačnost, skoro magla i prilično hladno vrijeme. Kiša ne pada, ali su izgledi za nju prilični. Krećemo u 7,20 h. Prije nas na uspon je krenula veća grupa planinara iz Jagodine i nekoliko manjih grupa planinara iz drugih država. Denis i ja krećemo jakim ritmom i ubrzo prestižemo većinu planinara. U prvih sat vremena penjemo 500 metara visinske razlike! Lovački pas koji je krenuo za nama od doma u jednom momentu je počeo da laje negdje u magli. Nakon nekoliko trenutaka pravo na nas je natrčalo krdo divokoza i izgubilo se u stijenama Olimpa. Kakav divan prizor u sivilom ogrnutoj planini.

Stižemo na prevoj Skala na visini od 2863 m. Počinje rominjati lagana kišica. Manja grupa momaka iz Jagodine odlučuje da krene za mnom kada su čuli da sam već dva puta penjao Mitikas. Kreću i dva Amerikanca i dva Irca. Ostali odustaju. Nakon dvadesetak metara spuštanja niz kuloar, Denis mi saopštava da i on odustaje jer je jako strmo a stijene su klizave. Predlažem mu da ode na Skolio vrh visok 2911 mnv, na koji se stiže lagano, jasno vidljivom planinarskom stazom.

Preko grebena, po mokrim stijenama polako se približavam najvišoj tački planine bogova. Obzirom da sam pristao da taj završni dio vodim ovu manju grupu planinara, morao sam ih čekati na nekoliko detalja koji su nešto rizičniji, posebno u ovakvim uslovima. Na Mitikas, najviši vrh Olimpa visok 2918 mnv stižemo oko 10 h. Niska oblačnost ne dozvoljava pogled, tako da nam preostaje samo fotografisanje i odmah nazad. Uslijedio je prilično zahtjevan spust i prelazak do Skale jer su stijene postale sve klizavije. Ipak, bez većih problema stižemo do bezbjedne tačke, prevoja Skala gdje svi zajedno, sa zastavama četiri države, pravimo seriju fotografija. Denis me je čekao na prevoju, budući da je bio na Skoliu i vratio se na tačku gdje smo se razdvojili. Ostali planinari koji su tog jutra krenuli na uspon su, vidjevši situaciju na završnom dijelu Mitikasa odustali na Skali i uputili se na Skolio. Ne može se protiv vremena i zakona planine…

Silazimo brzo do doma gdje pravimo pauzu za okrepljenje i odmor. Tu zatičemo veliku grupu planinara iz društva „Kablar“ iz Čačka koji su jutros stigli iz Priona i odmah nastavljaju prema vrhu. Obzirom da se vrijeme ubrzano kvari, nisam siguran koliko im je pametna odluka. Posebno što su prognoze govorile da će sutradan biti mnogo bolji…

Ispred doma nas je sačekala kiša koja je pojačavala kako smo se spuštali. Sretali smo pokisle planinare koji idu prema domu. Očigledno, ova planina privlači veliki broj turista, pa se ne biraju vremenski uslovi da se osjeti energija mitske planine.

Stižemo u Prioni, potpuno mokri. Signala mobilne telefonije ovdje nema pa ne možemo da pošaljemo poruku ekipi u Paraliji da dođe po nas. Srećom, brzo rješavamo problem. Stariji bračni par Njemaca koji u svom kamp kombiju obilaze Evropu, kreću prema Litohoru i primaju nas u svoje vozilo iako smo mokri do gole kože i dozlaboga prljavi. Sa prvim signalom šaljemo poruku, te kasnije, dolazi ekipa po nas u Litohoro i zajedno se upućujemo prema Paraliji gdje nas je čekalo uživanje u toploj kupki i večernje druženje…

Tako sam po treći put ispenjao Olimp. Iako, ovog puta po prilično lošem vermenu i bez atraktivnog pogleda, to mi nije smetalo da iznova osjetim zadovoljstvo i energiju ove planine. Olimp je prirodni spomenik Grčke, od drevne Helade do danas. Nacionalni park je od 1983. godine pod zaštitom Unesko-a. Ovaj planinski vijenac izgleda impresivno jer se uzdiže neposredno iznad Egejskog mora i prostrane Tesalije. Olimp je poznat po bogatoj flori sa oko 1500 vrsta od kojih su 23 endemske vrste. Planina je omiljena destinacija planinara i ljubitelja prirode ne samo iz regiona već iz čitavog svijeta. Doći ovdje i ponijeti nešto od energije ove planine koja prestavlja dom za dvanaest olimpijskih bogova po mitologiji, privilegija je i poseban doživljaj…

 Milan Radović

Olimp 25./26.09.2014.