Orjen (Vučji zub), 08./09.10.2011.

Gazili smo prvi snijeg, družili se u domu na Zubcima sa prijateljima iz više planinarskih klubova i popeli orjenske vrhove Veliku i Malu Jastrebicu i Vučji zub. Sve to na tradicionalnom usponu na Vučji zub u organizaciji istoimenog planinarskog društva iz Trebinja.

Datum: 08./09.10.2011.;

Planina: Orjen;
Vrhovi: Jastrebica 1865 mnv, Vučji zub 1805 mnv;

Učesnici: Aleksandar Đajić, Milan Radović;

Orjen je specifična primorska planina. Krečnjačkog je sastava bez određenog pravca pružanja karakterističnog za ostale dinarske planine. Veći dio planine se nalazi na teritoriji Crne Gore, dok se dio pruža na teritoriji Republike Srpske (BiH) i Hrvatske.

Najviši vrh je Zubački kabao 1894 mnv. Atraktivni vrhovi su: Subra, Vučji zub, Jastrebica, Reovačke grede i drugi.

Ovoga puta smo se odlučili za vrhove Jastrebica i Vučji zub, a neposredan povod je poziv naših prijatelja iz PD Vučji zub iz Trebinja da učestvujemo u njihovom tradicionalnom usponu na ove vrhove.

Kako su vremenske prognoze za ovaj vikend bile nepovoljne, Đaja i ja odlučujemo da krenemo za Trebinje u subotu popodne i penjemo u nedelju, a ne u subotu kako je to planom uspona PD Vučji zub određeno. Stižemo u izviđački dom Tuli gdje zatičemo ekipu planinara koja se vratila sa uspona neobavljena posla. Vratili su se neposredno ispod vrha Jastrebice jer grmljavina i kiša nije dozvolila bezbjedan uspon. U domu stari znanci i prijatelji: domaćini, članovi danilovgradske Prekornice, Viline vode iz Bukovca, gatačkog Volujaka i drugi.

Uveče je uslijedila rijetko viđena zabava. Domaćini su se potrudili da obezbijede orkestar koji je ubrzo podigao atmosferu do tačke usijanja. Ređale su se pjesme, igralo se i pjevalo do iza ponoći. I nakon fajronta ostala je ekipa uz planinarsku priču, a bogme i pivo sve do dva sata. A onda spavanje, ujutru je sledovao uspon, bar Đaji i meni u društvu naših domaćina.

Iz doma krećemo prema Ublima u društvu naših domaćina: vodiča uspona Igora Škera, Zorana Gudelja i Slavenka Vukasovića. Nekoliko kilometara idemo autima, do kraja asfalta i u 7,40 h krecemo na uspon sa mjesta koje je na 1020 mnv. Vrijeme je hladno ali bez šansi za kišu. Staza vodi najprije makadamskim putem u dužini od dva kilometra a onda iz Rastiješ dola kreće eksponiraniji uspon kroz šumu. Staza je dobro markirana cijelim putem. Primjer kako se markiraju staze. Svaka čast društvu iz Trebinja.

Već na 1400 mnv nas dočekuju hrpe prvog snijega. Zaista je nevjerovatna i rijetko viđena slika snijega na zelenom bukovom lišću. Po izlasku iz šume dočekuje nas jak sjeverni vjetar. Završni dio uspona na Jastrebicu je prilično težak jer je snijeg prekrio travu i stijene pa je teren klizav. Na vrh visok 1865 mnv izlazimo u 10,15 h. Pogled na orjenski masiv je dobar, vidimo i djelove ostrva Mljet, kao i brdo Srđ iznad Dubrovnika. Na sjeveru se vide obrisi Durmitora i drugih planina. Upisujemo se u knjigu uspona, fotografšemo za uspomenu i krećemo dalje. Grebenom prema sledećem našem cilju, vrhu Vučji zub po kome se zove planinarsko društvo iz Trebinja. Greben se spušta nekih 200 metara visinskih, i konstantno je izložen jakim udarima sjeverca. Lijeva strana lica mi se zamrzla i pored kape koju sam ponio. Nevjerovatno kako je temperatura naglo pala, za samo dva dana. Ovo je prvo smrzavanje u ovoj sezoni kao najava zimskih uspona. Iznad grebena prelijeće poljoprivredni avion, vjerovatno u akciji izbacivanja mamaca za lisice u sklopu sprečavanja širenja bjesnila. Pozdravljamo ga, a on odpozdravlja malom rotacijom.

Uspon sa najniže tačke grebena prema Vučjem zubu je prilično težak jer je teren pun škrapa i vrtača, oštrih stijena i eksponiranih detalja. Srećom, vjetar u ovom dijelu uspona je malo popustio pa je postalo kudikamo prijatnije. Na vrh Vučjeg zuba stižemo u 12,25h.

Nakon polusatnog zadržavanja na vrhu, spuštamo se stazom prema Dobrom dolu u koji stižemo za nešto više od 40 minuta. Uslijedilo je mukotrpno pješačenje starim austrijskim makadamom prema početnoj tački na kome su nas čekala auta. Na kraj ili početak ove kružne staze u dužini od oko 19 km stižemo oko 15 h. prilično umorni i pospani obzirom na sinoćno feštanje do sitnih sati.

U domu se pozdravljamo sa domaćinima do nekog novog susreta na planini. Zahvaljujemo im na sjajnom domaćinstvu u domu, kao i vođenju ove zahtjevne ture, iako su prethodni dan sa ostalim planinarima stizali nadomak Jastrebice.

 Milan Radović

Orjen, 08./09.10.2011.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.