Seriju akcija obilježavanja dvogodišnjice od formiranja Kluba započeli smo taborovanjem na Bukumirskom jezeru i usponima na Pasjak, kojom prilikom smo postavili kutiju na ovom atraktivnom vrhu Kučkih planina, o čemu smo ranije pisali.

Datum: 19.-21.08.2011.;

Planina: Kučke planine;

Vrh: Pasjak 2024 mnv;

Učesnici: Tanja Pavličić, Dragan Bulatović, Dušan Bošković, Aleksandar Đajić, Boris Čelebić, Zoran Prljević, Marko Rešetar, Milan Radović & co.

 Već duže vrijeme planiramo da postavimo kutiju sa upisnom knjigom i pečatom na atraktivnom vrhu Kučkih planina, Pasjaku, koji dominira iznad prekrasne doline Bukumirskog jezera. Čitavo ljeto planiramo jedno dobro taborovanje gdje ćemo se pokupiti mi iz Kluba i naši prijatelji i družiti uz piće i roštilj. I eto, spojili smo lijepo i korisno i iskoristili lijep avgustovski vikend da pobjegnemo od paklenih podgoričkih vrućina.

Već u petak popodne prva grupa kreće prema Bukumirima. Zoran, Tanja, Dušan i ja sa porodicom. “Odsijedamo” na najljepšem mjestu za kampovanje iznad Bukumirskog jezera, ali daleko od toga da nam je ta noć bila i dobra, a kamo li najljepša. Da tako bude “potrudili” su se lokalni momci iz katuna koji su na istom mjestu podigli kamp sa sve muzikom sa pojačalom i ogromnim zvučnicima pa smo imali osjećaj da smo na nekom koncertu a ne u prirodi. Naše muke su uslijedile tek kasnije kada su pripiti pojedinci počeli da šenluče iz automatskog oružja i da pale motorne testere tokom noći. Urlikanje i divljanje da i ne spominjem. Neki beogradski planinari su brže bolje sa šatorima iznad glava pobjegli preko brda. Nevjerovatno je da se ovo lijepo izletište Podgoričana i omiljeno mjesto svih planinara “zaslugom” nekih neodgovornih mještana pretvara u mjesto za zaobilaženje. “Vidiš li unu kuću gore, vidiš li ovo jezero, e to je sve naše”-ponosno je izjavio jedan od “domaćina”.

Elem, u subotu ujutru smo odlučili da bježimo sa tog mjesta što dalje. Iz Kolašina stiže Dragan pa je ekipa za postavljenje kutije spremna. Kupimo alat i krećemo prema Pasjaku: Tanja, Dragan, Duško, Zoran i ja. Iako je prilično vruće, lagani vjetar čini uspon prijatnim. Na vrhu odmah kreću radovi. Do piramide nalazimo prilično ravnu ploču, malo je štemamo kako bi je još izravnali pa kreće bušenje rupa u stijeni za ankerisanje kutije. Sav posao je potrajao nešto manje od sat vremena. Udaramo pečat u planinarske knjižice, prvi na ovom vrhu, upisujemo se u knjigu uspona i krećemo nazad. Na jedno 50 m ispod vrha zaustavljamo se na stijeni koja je prilično nezgodna za uspon i spuštanje, a mora se  savladati na putu do vrha. Postavljamo tri spita koja će služiti za osiguranje. Niki od narednih uspona ćemo iskoristiti za postavljanje sajle na ovom mjestu čime će uspon biti sigurniji.

Po povratku u dolinu preseljavamo kamp na livadu u pravcu staze koja vodi na Surdup, Štitan i Pasjak. Pristiže i ostatak ekipe pa je kamp ličio na prilično veliko šatorsko naselje ili bazu neke ekspedicije. Đaja se odmah dao na posao spremanja već čuvenog gulaša sa mesom od divljači. I ovoga puta se tražila repeta…

U nedelju oko 9 sati kreće premijerni uspon na Pasjak nakon postavljanja kutije. Đaja i ja odlučujemo da na vrh izvedemo podmladak, on osmogodišnjeg sestrića Matiju, ja moga sedmogodišnjeg Nemanju, planinare koji su se već pokazali na Vasojevićkom komu i još nekim vrhovima. Društvo nam pravi Jelena Marković. U završnom dijelu uspona osiguravamo klince navezom. Penju kao već iskusni planinari. Na vrhu im stavljamo pečat na marame, kao uspomenu na ovaj zahtjevan vrh. Pogled na Komove i Prokletije je znatno bolji nego što smo imali juče.

U kampu nastavljamo druženje, ovog puta uz najbolji roštilj koji sprema Čajo sa pomoćnicima. Najmlađi, iako su tek sišli sa vrha, se ne smiruju već nastavljaju akciju, ovog puta uz loptu. Pridružuju im se Marko, Stojo, Dado…

Pred veče kamp nestaje brzinom kako je i podignut, imamo mali problem kako transportovati Simovu Vespu sa probušenom gumom, ali tu je svemoćni Đajin Defender…

 Milan Radović