Uz polugodišnje nagovaranje Marka Savićevića da ovu dionicu prepješačimo u petak 4. oktobra u 5 sati sa Studenoga smo Boris i ja ali bez Marka koji je odustao u poslednjem trenutku krenuli prema Sinjajevini.Etapa koju su Bjelopavlićki stočari na izdig stoke prelazili za tri dana mi smo planirali za jedan.

Datum: 04-06.Okt.2013.

Maršuta: Studeno – Semolj – Sinjajevina – Semolj – Danilovgrad

Učesnici: Boris Čelebić, Igor Stojović, Marko Savićević i Nebojša Kalezić

Jutro je bilo izuzetno hladno ali vedro i obećavalo da će dan biti prelijep i sunčan. Išli smo dobro poznatom etapom preko Ćetnog i Razmet dola, došli smo na katun Lastvicu u sami rasvit zore. Sa Lastvice lako smo pogodili prevoj na padinama Miljevca pa i dio staze kroz prvo borovu a zatim i bukovu šumu. Kasnije sa jednog proplanka gubimo stazu pa se moramo probijati niz guste omare gdje Boris gubi svoju čeonu lampu. Sve do glavnog puta prema Rekočici nastvali smo traženje staze a kasnije smo makadamskim putem lako pogodili. Od Rekočice preko Štitova put je dobar a pored rudnika i Kuckog brda dosta širok i utaban. Na velikoj lijevoj krivini mi smo skrenuli desno sa puta i šumskim plankama peli se uz Maganik. Opet smo našli makadamski put kroz šumu ali dosta zarastao koji pored Redžinog i Jovanovog vrha prelazi preko ovog prevoja na Maganiku sa kojeg smo sjeverno ugledali Žurimove, Lukavicu a iz nas na jugu je daleko kilometrima ostao masiv Prekornice. Niz padine koje je dosta požar uništio sišli smo na Luke Bojovića i odatle asfaltnim putem do gumna na Zagaračkom katunu u podnožju Malog Žurima pravimo veću pauzu od nekih tridesetak minuta.

Pošto smo prikupili snage odlazimo stazom između Žurimova u pravcu Crvenog Ždrijela da bi prešli na Lolu. Ispod samog prevoja na poziv domaćina u Piperskom katunu svraćamo na okrepljenje i domaću Lozu. Domaćin koji je radio na pokrivanju svoje nove kolibe ubjeđuje nas da je od ovog katuna pa do Ružice na Sinjajevini potrebno puno vremena i da će nas noć ubrzo zateći.

Pošto je dan bio dobro odmakao, Boris izgubio čeonu lampu, a očekivala nas vrlo mračna noć bez mjesečine mi se odlučujemo da pozovemo Stoja da nas sačeka na Semolju pa dalje zajedno produžimo kod njega na Sinjajevinu autom.

Kad smo dogovorili da nas Stojo sačeka mogli smo mali i usporiti, još po negdje svratiti na rakiju preko Lole. Čuveno Crnogorsko gostoprimstvo ni na ovim katunima nismo mogli odbiti pa posle ispijenih nekoliko voćnih rakija nastavljamo dalje. Prevoj koji prelazi i razdvaja Veliki i Mali Zebalac nam izuzetno teška pada, pa često pominjem da djeluje na mena kao da se penjem na 7000m visine, sporo se krećemo a noge teško pomjeramo. Mala pauza na prevoju pa uz zalazak sunca prolazimo pored Lijevna (Kenedijeve glave) gdje se osjeća i velika hladnoća. Spuštamo se prema Javorju gdje ugledasmo i auto koje je došlo za nas. Prvi dan smo završili u sumak sa pređenih preko 70km.

Pošto smo se popakovali i izašli na magistralni put na Semolju dalje smo do Okrugljaka na Sinjajevini autom išli preko Krnje jele …

U subotu smo prvi dio dana proveli u odmarnju a zatim otišli da planinarimo na Šančeve, Mutne lokve, Stolac a posle ručka i Borovu glavu. Veče a veliki dio noći smo proveli ispred Stojove kolibe uz roštilj i narodne poskočice a hit vikenda je bila pjesma „Mala moja što si gola ti sa Lole do Semolja“ J

U neđelju 06.oktobra smo malo duže spavali a kada smo ustali Boris je već bio otišao na penjanje vrhova Sinjajevine iznad Mojkovca. Marko Rešetar je kod nas došao sa biciklom iz Mojkovca a Boris se vratio.

Brzo smo završili sa ručkom pa zatim Boris i ja oko 13 sati krenuli pješke prema Semolju kako bi kompletirali ovu stazu od Studenog do Ružice.

Povratak je išao u pravcu Jablanovog vrha, pa pored katuna Grkovo a sjeverno od nas je ostajao Mali Starac. Zatim posle katuna Potrk i pomalo sablasnog groblja u ovim predjelima skrenuli lijevo makadamskim putem prema malenom katunu Skočno.

Dalje put dosta spušta a opet penje do Svračkih bara koji je probijen kroz stjenoviti teren a sa druge strane je veliki strmi kanjon zarastao u gustoj bukuvoj šumi. Na Svračkim barama se kod stočara raspitujemo u kojem pravcu dalje prema Semolju, ali i ne može se pogriješiti ako se ide glavnim i jačim putem. Stojo sa dva Marka su nas već čekali na Semolju gdje dolazimo oko 16 časova i 30 min. Ova dionica ja bila sa pređenih 23km od Stojove kolibe i katuna u blizini crkve Ružica.

Na kraju kada se sve sabere od Studenog do Ružice je oko 100km i treba dobra fizička kondicija da bi se uspjelo proći za jedan dugački ljetnji dan uz dobro poznavanje staza i prečica koje su gotovo sve zarasle.

Nebojša Kalezić