Tag: vukotica

VUKOTICA – ĐATLO NOĆ TRI FRTALJA MJESECA

Kažu da kad se neka tura organizuje tri godine zaredom i svake godine sa sve većim žarom i entuzijazmom, onda ta tura dobija status tradicionalne. Ako je sudeći po organizaciji i entuzijazmu članova PK Visokogorci Crne Gore i drugih ljubitelja prirode i avanture, onda se za noćnu turu VUKOTICA – PONIKVICA – MAGANIK sa sigurnošću može reći da je postala tradicionalna.

Iako su tehničko-klimatski uslovi bili teži nego u prethodne dvije, broj učesnika koji je na krpljama i turno skijama ove godine hodao od Bjelopavlića do Rovaca i nazad, bio je najveći: šest članova kluba i troje prijatelja – planinara krenulo je u petak, 10. februara, oko 22 sata od Vukotice ka katunu Đatlo na Maganiku.

 

Niska temperatura, vjetar i nepovoljan snijeg za gaženje, uslovili su teško hodanje i prćenje većinom trase. Nakon glavnog uspona od Vukotice do katuna Ponikvica Brajovića, uslijedila je borba sa ponikvičkim vjetrom koji je duvao oko 10 m/s uz temperaturu -15 stepeni. Učesnici su katun bukvalno pretrčali kako bi se što prije dohvatili šume i malo lakših uslova za hodanje. Tako je i bilo. Šuma je umirila vjetar, planinari su se mijenjali u pravljenju prtine, a pod mjesečinom se u jednom trenutku ukazao katun Kamena Struga i njegovih nekoliko koliba. Iako izgleda da se dolaskom na ovaj katun ulazi u samu završnicu, od Kamene Struge do Đatla ima još dobrih dva sata hoda.

Svjetlosni obrisi novog dana počeli su da se javljaju na istočnom horizontu, pa su se i čeone lampe polako gasile kako je planinarski dom “Maganik” na Đatlu bio sve bliži. A baš taj dom, iako okovan snijegom, nije bio usamljen! On je već imao dva posjetioca.

 

Ekskluzivitet ove ture jeste još jedan zanimljiv detalj koji takođe opasno prijeti da postane tradicija. Naime, drugu godinu zaredom član Visokogoraca Zoran Prljević, sa njegovom suprugom Zorkom, paralelno sa turom Vukotica – Đatlo, organizuje mini turu do Đatla dolazeći od Platija. Zorka i Zoran automobil obično parkiraju na kraj asfalta, odakle im do planinarskog doma treba nekih 6 kilometara, odnosno 2-3 sata hoda. Oni sve to obave u “razumno” vrijeme i u dom stignu oko 19 časova. To automatski znači da noćne pregaoce, kada u cik zore uđu na vrata doma, čeka zagrijan dom, čaj na šporetu i dvoje naspavanih i nasmijanih prijatelja. Teško da postoji nešto vrednije na svijetu u tom trenutku. A taj trenutak se odigrao u subotu, u ranim jutarnjim časovima, kada je poslije osam i po sati hoda, devetočlana ekipa ušla na vrata doma. Poslije rakije i čaja dobrodošlice, većina je otišla na zasluženi, ali i kratki spavanjac, jer valjalo je iskoristiti sunčanu subotu na snijegom zatrpanom Đatlu.

Nedjeljni povratak bio je umnogome lakši. Krenulo se oko 9 ujutru, a djelimično oblačno vrijeme uz povremeni snijeg i vjetar, ipak nisu predstavljali otežavajući momenat, jer najvažnije je bilo odveć tu – prtina od petka veče i subote ujutru, koja je od staze napravila skoro pa auto-put Đatlo – Vukotica, za koji se putarina plaća samo u moneti iskrenog prijateljstva sa prirodom.

 

P.S. Za sve one koji vole svijet u brojkama:

 

Vukotica – Đatlo

Polazak: 10. mart u 22 časa

Dolazak: 11. mart u 6:30 časova

Visinska razlika: 880 metara

Dužina trase: 18.8 km

Temperatura: -15, -12

 

Đatlo – Vukotica

Polazak: 12. mart u 9 časova

Dolazak: 12. mart u 15:30 h

Visinska razlika: oko 500 metara

Dužina trase: 18.8 km

Temperatura: oko 0.