Tradicionalni prvomajski uspon na planinu Vojnik ove godine okupio je oko dvije stotine planinara, rekreativaca i ljubitelja prirode iz gotovo svih crnogorskih gradova. Do vrha te planine, visokog 1.998 metara, planinari su se penjali iz dva pravca. Ove godine učešće u ovoj akciji uzeli su i Visokogorci Crne Gore.

Datum: 01. maj 2013.

Planina: Vojnik 1998 m

Učesnici iz našeg kluba: Tanja Pavličić, Slavoljub Šarić, Savić Glendža, Boris Čelebić, Dušan Bošković, Ivan Femić i Milan Radović;

Nekad popularni prvomajski uranci su gotovo potpuno nestali iz običaja ovdašnjih ljudi. Možda jedini, a svakako jedan od rijetkih prvomajskih uranaka koji se tradicionalno održavaju je onaj koji se dešava svakog prvog maja na planini Vojniku u blizini Nikšića. Naš klub do sada nije učestvovao na ovoj akciji iz razloga što obično prvomajske ferije koristio za neku višednevnu ozbiljniju akciju u našim planinama. Ove godine nam se ukazala prilika da se na ovoj akciji družimo sa planinarima i ljubiteljima prirode iz drugih klubova i gradaova, a bilo ih je preko dvije stotine. Nikada nismo učestvovali na masovnijoj akciji koja zbog toga ne godi našem planinarskom šmeku, ali je svakako dobra prilika da vidimo neke drage ljude iz drugih klubova i da nakon duge zimske sezone napornih tura odradimo jednu za naše uslove laganu turu.

U jutarnjim satima stižemo u mjesto Jasičje, na široku livadu pored magistrale za Šavnik iznad Jasenovog polja gdje se okupila velika većina učesnika akcije. Jedna grupa je krenula iz drugog pravca, od kuće Vukovića prema Štirnom dolu. Planinarima su poželjeli dobrodošlicu domaćini i organizatori iz Sportsko-rekreativnog kluba Tim i Planinarskog društva Pivarac.

Oko 9 sati krećemo na uspon. Pošto je kolona bila dugačka, odlučujemo da ostanemo na začelju kolone, pustimo grupu da ode kako bi mogli uspostaviti svoj ritam kretanja u planini. Prolazimo pored Molove kolibe kod koje će kasnije domaćini organizovati sjajno druženje, pa nastavljamo kroz šumu u pravcu sjevera prema katunu Štirni do. Zbog obilja staza i puteva kroz šumu, brzo gubimo pravu stazu, ali u šumi srećemo još dosta planinara koji imaju isti problem: izgubili su pravac kretanja. U ovakvim šumama jednan od osnovnih problema je orjentacija. Mi brzo pronalazimo izlazak na šumski put i koristeći se iskustvom pronalazimo pravi smjer kretanja i brzo izlazimo iz šume. Na putu je dosta snijega, ali ne usporava kretanje. Već u Štirnom dolu, koji je na nadmorskoj visini od 1500 m i odakle počinje pravi uspon stižemo veliku kolonu učesnika akcije. Odlučujemo da ne pratimo kolonu koja sporo napreduje već da idemo desno, direktno uz sniježni lednik koji se sa završnog grebena spušta do doline katuna. To nam omogućava brže napredovanje i prestizanje većeg dijela učesnika.

Na vrhu nas dočekuje blagi vjetrić i dobar pogled na Bobotov kuk i masiv Durmitora. Ali, dočekuje nas velika gužva, mnogo planinara i ljubitelja prirode, mnogo klupskih zastava i red pred upisnom knjigom. Uslijedili su rafali fotoaparata, masovno i pojedinačno, uglavnom zabilježen je svaki učesnik, svaka zastava, svaki osmjeh, svaki zagrljaj na čuvenoj piramidi koja služi da budete na dvije hilajde metara kada se popnete na nju.

Vraćamo se istom stazom i stižemo prilično iscrpljeni zbog toplog vremena do Molove kolibe gdje su domaćini priredili ručak i hladno pivo kome smo se posebno obradovali. Neki su se izgubili i u silasku, ali uz neznatno lutanje, svi su se okupili na mjestu sa koga je doprala muzika i pjesma onih koji i nisu kretali na uspon pa su to vrijeme prekraćivali uz pivo. Uslijedila je zabava, druženje i uživanje uz pivo u bukovoj hladovini. Sve u svemu, bila je ovo akcija koja je opravdala svoje postojanje i rejting koji je gradila godinama. Zbog toga sve čestitke organizatorima u ime našeg kluba. Sigurno ćemo biti zastupljeni i naredne godina na ovoj manifestaciji. Zaslužuje to planina Vojnik, Prvi maj a i domaćini manifestacije koji su se potrudili da se svi učesnici osjećaju dobro i sa planine ponesu pozitivne vibracije kojima nas nesebično oplemenjuje njeno veličanstvo PLANINA.

Milan Radović