Zelengora-partizanskim stazama 14.-16.10.2011.

Zelengora je po nekima, najljepša planina u BiH, prije svega zbog 10  ledničkih jezera i raznolikosti terena gdje se prepliću šumovita podnožja i travnati proplanci na višim kotama, do kamenih vrhova koji se nalaze na padinama okrenutim ka rijeci Sutjesci. Riješili smo da provjerimo tu tvrdnju i krenuli u posjetu ovim, nama do sad, nepoznatim terenima.

Datum: 14-16 oktobar 2011;

Planina: Zelengora;

Vrh: Bregoč 2014 mnv;

Jezera: Orlovačko, Jugovo, Kotlaničko, Štirinsko i jezero Donje Bare;

Znamenita mjesta: Tjentište, Ljubin grob, Dragoš sedlo, Vučevo;

Ekipa: Zoran Prljević, Boris Čelebić;

 U petak, 14.10.2011. krećemo u pravcu Hercegovine i grada Gacka. Riješili smo da idemo na prelaz Krstac do kojeg se stiže zaleđem Golije kroz čuveni klanac Duga, poprište mnogih bitaka između Crnogoraca i Osmanlija, inače stari karavanski put. Kad smo došli u mjesto Krstac koji je inače veće selo iznenadili smo se kad smo vidjeli veliki manastir i konak pored njega. Ljepotom i veličinom ne bi ga se  postidio ni mnogo veći grad. Inače čuli smo da radove finansira mještanin koji živi i radi u inostranstvu a iznosi su sa mnogo nula. Prešli smo u Hercegovinu, ušli u Gacko i krenuli ka prevoju Čemerno. Kada smo stigli na prevoj mrak je već prilično pokrio horizonte, pred nama je bilo 20 km makadama do Orlovačkog jezera i 4-5 raskrsnica na kojima nismo smjeli  pogriješit. Sreli smo dva čovjeka i pomogli su nam dosta oko identifikacije pravog puta do našeg cilja, kao i prethodno gledanje karata i google-a. Sve u svemu pogodili smo jezero bez ijednog promašaja. Izlazimo iz kola i dočekuje nas jak vjetar i temperatura ispod nule. Širimo šatore i vraćemo se u kola gdje večeramo i analiziramo karte i pravimo plan za sjutrašnji uspon. Legli smo rano i naspavali se dobro ali vjetar je takav da sam imao osjećaj da spavam napolju a šipka od šatora se pod udarima vjetra par puta dobro primakla Zoranovoj glavi.

Bregoč-Kotlaničko-Štirinsko i Jugovo jezero

 Sati oko 6, a telefon  zvoni uveliko. Ne ustaje nam se i ne izlazi napolje, hladno je a vjetar pjeva neku pjesmu ne baš finu za uši. Vidljivost slaba, ima i oblaka, jedva ustajemo i spremamo stvari pakujemo vreće, šator i podmetače. Uz kafu i rakiju provjeravamo po dnevnom svjetlu da li je plan od sinoć dobar i najzad oko 8 krećemo na uspon. Lagana i dobro utabana staza ubrzo prelazi u mnogo takvih staza, gledamo kartu i uspijevmo potrefiti pravu putanju dok u jednom trenutku ne nađosmo markaciju. Nastavljamo markiranom stazom, temperatura -5, vjetar jak i smrzavamo se. Na meni i gornji i donji dio aktivnog veša, polar i vindstoper, naravno kapa i rukavice kao u sred zime. Pojavljuje se vrh, okovan je mrazom kao i krst koji se nalazi na vrhu. Izlazimo na vršni greben i jedva uspijevamo da ostanemo na nogama i da se krećemo. Pogled puca na sve strane, prema Crnoj Gori: Maglić, Volujak, Bioč; prema Bosni: Treskavica i Lelija, a oko nas vrhovi i vrhovi, uglavnom travnati i okovani mrazom. Obišli smo greben i krenuli na suprotnu stranu sa namjerom da dođemo do puta i pređemo na drugi dio planine gdje su i dva najveća jezera. Opet gledamo kartu i krećemo stazom za koju će se uskoro pokazati i da je markirana i idemo bez većih problema do Kotlaničkog jezera koje je zaista fantastično. Jezero se nalazi na 1525 mnv, duboko je oko 11 m, a površina mu je 3 ha. Kažu da ima ribe, okolina jezera je pitoma. Pravimo kraći odmor, jedemo i pijemo pivo. Potom stočarskim stazama idemo do Štirinskog jezera, najvećeg na Zelengori koje se nalazi na 1672 mnv.  Potom se vraćamo na istu stazu, pa ponovo na put, i njime do Jugovog jezera i Orlovačkog gdje su nam bila kola. Jugovo jezero je malo vještačko jezero koje je dobilo ime po lovočuvaru iz NP Sutjeska koji je i dao ideju kako ga napraviti. Idemo na Tjentište, poprište najveće bitke Narodno oslobodilačke borbe, svraćemo u restoran Mladost na pivo i pitamo domaćina za dozvolu da raširimo šatore, na što su oni bez problema pristali. Posle noćenja na Orlovačkom meka trava oko restorana, šuma i visina od 500 m činili su da imamo osjećaj kako smo u hotelu sa mnogo zvjezdica. Zasapli smo rano, posle par čaša vina, jer smo bili umorni i ubijeni vjetrom i hladnoćom. Poslije svega trebao nam je dobar san.

Ljubin grob, Donje Bare i Dragoš sedlo

 Ustajemo i krećemo ka Brodu da sipamo gorivo (za nas pivo, za vitaru benzin, svakome što voli) i onda makadamom preko Dobrog dola ka Ljubinom grobu, čuvenom mjestu gdje su crnogorski partizani uz ogromne žrtve pružili žestok otpor mnogobrojinim i bolje opremljenim Njemcima. Nailazimo na spomenik i predivnu prirodu ali ono što je ostavilo najveći utisak je pogled na vrhove Zelengore. Vraćemo se nazad i skrećemo dobrim makadamom do jezera Donje Bare, vrhunsko mjesto za kampovanje i uživanje, a pored njega je i spomenik drugoj Dalmatinskoj brigadi. Potom žurimo do Tjentišta da bi stigli da posjetimo i Dragoš Sedlo i uživamo u pogledu na vodopad Skakavac. Nalazimo vremena da odemo i do groba Save Kovačevića. Sižemo na Prijevor i idemo do osmatračnice da napravimo par fotki, još jedan fantastičan pogled na Zelengoru ali i na Maglić, Trzivku i Volujak. Sa Prijevora idemo na Vučevo na kome nismo bili prije toga i koje nas je iznenadilo svojom ljepotom i bogatstvom šuma. Tražimo put do Mratinja, pa iako  je skretanja mnogo, snalazimo se dobro. U jednom trenutku mislimo da smo promašili put i vraćemo se nazad ali srećom nailazimo da strica i sinovca koji su pošli u pečurke i koji nam kažu da smo na dobrom putu. „Samo nastavite tuda, ima jedan kratak dio puta koji je loš a poslije izlazite na Mratinjski katun, tamo je bolji puti i to vam je to“. Olakšanje je bilo veliko, malo smo gubili nadu da smo potrefili put a mrak je bio na pomolu. Sve u svemu, pogodismo put, dođosmo do Mratinja, a to je kao da smo kući.

 Boris Čelebić

Zelengora, 14.-16.10.2011.

 

 

 

2 comments on “Zelengora-partizanskim stazama 14.-16.10.2011.

  1. Avatar vanja каже:

    nema opasnosti od minskih polja? imate li koju sliku vodapada iz Perucice? kako bi se najbrze doslo do njega – zimi?

  2. Avatar Boris Celebic каже:

    Zelengora je bezbjedna, minska polja su sa druge strane Kalinovika na Treskavici i tamo je rizicno. Najlaksi prilaz je makadamskim putem uz Suhu. Kad dolazis iz pravca Foce, prodjes Tjentiste i skrenes lijevo, oznaceno je i imas rampu i vjerovatno nekog iz nacionalnog parka. sliku sam ti poslao na mail.

Оставите одговор на vanja Одустани од одговора

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.